Ova priča je počela kad sam bio dijete. Rođen sam u siromašnoj obitelji koja često nije imala dovoljno hrane da napuni naše gladne želuce. Za vrijeme obroka, majka bi mi dala svoju porciju riže. Dok je prebacivala svoju rižu u moju zdjelicu, uvijek bi govorila: “Pojedi ovu rižu, sine. Nisam gladna.”
To je bila majčina prva laž.
Dok sam odrastao, moja je uporna majka svoje slobodno vrijeme provodila pecajući kako bi mi osigurala prehranu. Skuhala bi mi svježu riblju juhu, a dok bih ja jeo, ona bi sjedila pored mene i tiho prebirala ostatke ribljih kostiju koje sam pojeo. Dirnut, ponudio bih joj drugu porciju ribe, ali ona je uvijek odbijala govoreći: “Jedi ribu, sine. Ne volim baš ribu.”
To je bila majčina druga laž.
Dok sam bio u nižoj srednjoj školi, majka je dodatno radila sklapajući rabljene kutije šibica kako bi mi pomogla u financiranju studija. Jedne sam se noći probudio i vidio je kako još uvijek radi uz svijeću. Rekao sam: “Mama, idi spavati. Kasno je, a sutra moraš raditi.” Nasmiješila se i odgovorila: “Idi spavati, dragi. Nisam umorna.”
To je bila majčina treća laž.
Došao je posljednji rok i majka je uzela odsustvo s posla kako bi bila sa mnom. Strpljivo je satima čekala na vrućini dok sam završavao ispit. Kad je završilo, blagoslovila me i pružila mi šalicu hladnog čaja. Vidjevši je oblivenu znojem, ponudio sam joj šalicu, ali ona ju je odgurnula i rekla: „Pij, sine. Nisam žedna!”
To je bila majčina četvrta laž.
Nakon što je moj otac umro, majka je morala sama brinuti o nama. Život je postao teži, kompliciraniji, patili smo svakodnevno. Unatoč našoj sve goroj situaciji, bili smo blagoslovljeni ljubaznim starcem koji nas je povremeno posjećivao i pomagao. Susjedi su mojoj mami često savjetovali da se ponovno uda, ali ona je to odbijala govoreći: “Ne treba mi ljubav”.
To je bila majčina peta laž.
Nakon što sam završio studij i zaposlio se, došlo je vrijeme da mama ode u mirovinu. Ali nije htjela, svako jutro je išla na tržnicu prodavati povrće kako bi se prehranila. Radio sam u drugom gradu i često sam joj slao novac kao pomoć, ali ona to nije htjela prihvatiti. Ponekad je čak vraćala novac, govoreći: “Imam dovoljno novca.”
To je bila majčina šesta laž.
S diplomom prvostupnika nastavio sam magisterij financiran stipendijom tvrtke i tamo sam dobio posao. Planirao sam dovesti majku da živi sa mnom kako bi mogla uživati u svom životu u gradu, ali nije mi htjela stvarati neugodnosti. Rekla je: “Nisam navikla na takav život, sine.”
To je bila majčina sedma laž.
U svojim poznim godinama, majka se ozbiljno razboljela i morala je biti hospitalizirana. Putovao sam preko oceana kako bih bio uz nju. Ležala je slaba i iscrpljena na krevetu nakon operacije, a njezin krhki izgled bio je jasan podsjetnik na danak koji je bolest uzela. Iako se pokušala srdačno nasmiješiti, bilo je jasno da je to s njezine strane zahtijevalo znatan napor. Kad sam je vidio ovakvu, srce mi se slomilo, a suze su mi tekle slobodno, a da nisam bio svjestan. Unatoč vlastitoj patnji, skupila je preostalu snagu i tiho rekla: “Nemoj plakati, dragi moj. Ne boli me.”
To je bila majčina osma i posljednja laž.
Nakon što je izgovorila svoju posljednju laž, moja voljena majka je zauvijek zatvorila oči, ostavljajući iza sebe dirljivu tišinu koja je govorila glasnije nego što bi riječi ikada mogle.
Shvatio sam da se najveća djela ljubavi često kriju iza jednostavnih, svakodnevnih žrtvi. Njegujte tihe borbe onih koji nas ljube, jer one otkrivaju dubinu njihove odanosti.
