Kod ljudi koji se godinama bore sa slabim zdravljem često se ponavlja isti obrazac: ogromna količina pažnje usmjerena je na bolest. Oni neprestano osluškuju tijelo, prate najmanji simptom, traže potencijalnu dijagnozu, iščitavaju medicinske forume i u mislima se pripremaju na ono najgore. Time nesvjesno rade upravo ono što psihosomatika opisuje: energijom misli pojačavaju ono čega se najviše boje.
Valerij Rozanov, psiholog koji se bavi vezom između tijela i psihe, polazi od jednostavne, ali izazovne teze: zdravlje se ne gradi kroz opsesivno bavljenje bolešću, nego kroz svjesno usmjeravanje pažnje na ono što želimo ojačati – na vitalnost, snagu, ljubav, smisao.
Umjesto destruktivnih, potrebne su nam konstruktivne misli. Na toj ideji temelji svojih 7 zakona zdravlja koji pokazuju kako su duša, um i tijelo nerazdvojno povezani.
Prvi zakon: U Vama već postoji moć samoizlječenja
Prvi zakon polazi od činjenice da je ljudsko tijelo iznimno inteligentno. Ono neprestano radi za nas: brani nas od vanjskih i unutarnjih patogena, obnavlja tkiva, stvara nove stanice i pokušava uspostaviti ravnotežu tamo gdje je narušena. Taj ugrađeni mehanizam samoizlječenja djeluje stalno, čak i kada toga nismo svjesni.
Proces iscjeljenja počinjemo blokirati onda kada vlastitom tijelu prestanemo vjerovati. Kada se uvjerimo da ono „ne može“, da je preslabo, da je nemoćno, te istovremeno od njega tražimo nemoguće – malo sna, puno stresa, lošu prehranu, premalo kretanja, potiskivanje emocija. U takvim uvjetima tijelo gubi dio svoje prirodne snage.
Prvi zakon podsjeća da ozdravljenje započinje onog trenutka kada um prestane raditi protiv tijela i počne surađivati s njim.
Vjera u vlastitu snagu, dovoljno odmora, kvalitetna hrana, svjesno disanje, kretanje i emocionalna higijena nisu „dodaci“, nego osnovni preduvjet da urođeni mehanizmi samoizlječenja dođu do izražaja.
Drugi zakon: Nitko Vas ne može izliječiti umjesto Vas
Drugi zakon naglašava osobnu odgovornost. Liječnici, terapeuti i drugi stručnjaci mogu biti izuzetno važan dio Vašeg iscjeljujućeg tima. Oni donose znanje, perspektivu, dijagnostiku, iskustvo, podršku i preporuke. Ipak, koliko god njihov doprinos bio velik, oni ne mogu umjesto Vas promijeniti unutarnje obrasce koji stoje u pozadini bolesti.
Nitko drugi ne može osjetiti Vaše emocije iznutra, nitko ne može biti u Vašoj glavi i umjesto Vas birati misli. Nitko ne može zaustaviti Vašu samokritičnost ako Vi ne odlučite promijeniti ton unutarnjeg dijaloga.
Drugi mogu ukazati na destruktivne obrasce – potiskivanje, negiranje, stalno žrtvovanje sebe, kroničnu ljutnju – ali samo Vi možete donijeti odluku da ih mijenjate.
Ovaj zakon ne negira medicinski tretman, već ga nadopunjuje: što aktivnije sudjelujete u vlastitom procesu ozdravljenja, to je veća šansa da će se rezultati stabilizirati. Vi ste ti koji u konačnici birate hoćete li svoju bolest promatrati isključivo kao neprijatelja ili i kao poziv na dublju samospoznaju i promjenu života.
Treći zakon: Iscjeljenje počinje u duši, a zatim zahvaća um i tijelo
Treći zakon govori o tome da se zdravlje ne može promatrati samo na razini organa i dijagnoza. Duša, um i tijelo imaju različite potrebe, ali čine jednu cjelinu. Kada je jedan segment ignoriran ili potisnut, s vremenom stradaju i ostali.
Tijelo treba kretanje, san, hranjive tvari, ravnotežu opterećenja i odmora. Um treba jasnoću, realne misli, osjećaj sigurnosti i smisla. Duša treba radost, inspiraciju, autentičan izraz, mogućnost da raste i razvija se. Kada duša godinama živi u osjećaju gušenja, bezvoljnosti, nedostatka smisla, to se prije ili kasnije odrazi i na emocije i na tijelo.
Klasična medicina najčešće kreće od tijela i ublažava simptome – što je često nužno i dragocjeno. No psihoduhovni pristup podsjeća da istinska promjena nastaje kada se krene od izvora. A izvor je duša: onaj dio nas koji zna što nas raduje, gdje se osjećamo živo, što nas istinski pokreće.
Kada duša dobije pravo glasa, um se smiruje, a tijelo prestaje služiti samo za „izdržavanje“ dana i biva podržano iznutra. Treći zakon nas usmjerava da uz pitanje „Što nije u redu s mojim tijelom?“ paralelno postavimo i pitanje „Gdje u svom životu ne živim u skladu sa sobom?“.
Četvrti zakon: Ljubav je energija koja zaista liječi
Četvrti zakon tvrdi da je ljubav najjača iscjeljujuća snaga. Ne radi se o površnoj romantici, nego o dubokoj, tihoj energiji prihvaćanja, prisutnosti i brige koja može prožeti svaki dio našeg bića. Kada svjesno usmjerimo tu energiju prema zoni boli – bilo da je riječ o organu, dijelu tijela ili emocionalnoj rani – događaju se suptilne, ali važne promjene.
Um koji je do jučer neprestano tražio problem, počinje tražiti rješenje. Umjesto unutarnje rečenice „s mojim tijelom je nešto katastrofalno loše“, počinje se javljati stav „spreman sam surađivati sa svojim tijelom i podržati ga“.
Duša, s druge strane, vidi ranjeni dio nas bez osude i hrani ga bezuvjetnom ljubavlju.
Ljubav nas pritom vraća u sadašnji trenutak. Bolest često vuče um u prošlost – u pitanja „zašto baš ja“, „što sam pogriješio“ – ili u budućnost, u scenarije straha i neizvjesnosti. No iscjeljenje se uvijek događa sada, u trenutku kada prestajemo voditi rat sa svojim tijelom i počinjemo slušati njegove poruke.
Peti zakon: Oprost otvara prostor za zdravlje
Peti zakon govori o oprostu kao nužnom preduvjetu za zdravlje. Srce opterećeno starim povredama, zamjeranjem, tugom ili očajem nema dovoljno prostora za ljubav, radost i zahvalnost. A upravo ti osjećaji hrane naš imunitet i našu životnu energiju.
Ljubav je povezana s dušom, a oprost s umom. Oprost je svjesno otpuštanje emocionalnog naboja koji stoji iza priče: „nepravda koja mi je učinjena“, „ono što si mi napravio nikad neću zaboraviti“, „sam sebi ne mogu oprostiti“. Takve priče hrane ulogu žrtve i drže nas zaglavljenima u prošlosti. Kada svjesno odlučimo otpustiti dio tog naboja, oslobađamo mentalni prostor za nove, zdravije misli.
Na energetskog razini, oprost djeluje poput čišćenja blokada. Životna energija tada može slobodnije teći kroz tijelo. Psihosomatska perspektiva ističe da se dugotrajni strahovi i uvjerenja mogu doslovno „upisati“ u mišiće, organe, živčani sustav pa i u samu kralježnicu koja simbolizira unutarnju potporu. Oprost postupno rastvara takve zapise, jača imunološki sustav i smanjuje sklonost prema raznim oblicima bolesti.
Važno je naglasiti da oprost ne znači umanjivanje težine onoga što se dogodilo. On znači da više ne pristajete nositi isti teret u svom energetskom i emocionalnom polju.
Šesti zakon: Promjena je nužna kada duša, um i tijelo šalju alarm
Šesti zakon kaže da je promjena jedini stvarni put djelovanja. Evolucija naše duše ne događa se u statičnosti – ona se odvija kroz promjene u razmišljanju, osjećanju i postupcima. Kada smo kronično iscrpljeni, često bolesni, emocionalno prazni ili stalno napeti, to su signali da su duša, um i tijelo izgubili sinkronizaciju.
Psihoduhovni model iscjeljenja polazi od toga da bolesne misli dugoročno stvaraju uvjete za bolesno tijelo. To ne znači da smo „krivi“ za svaku bolest, nego da način života, uvjerenja i emocionalni obrasci imaju puno veću ulogu nego što smo spremni priznati.
Prvi korak promjene često je upravo oprost, jer on oslobađa prostor. Sljedeći je ljubav, kao odluka da prema sebi više ne pristupamo kroz osuđivanje, nego kroz brigu. Kada prestanemo ponavljati iste stare priče i počnemo uvoditi nove misli, male promjene u ponašanju postupno se pretvaraju u novu svakodnevicu.
Poruka šestog zakona je jasna: onog trenutka kada osjetite da Vaše stanje više nije podnošljivo, unutarnji sustav već vrišti za promjenom. Bolest tada prestaje biti samo neprijatelj, a postaje i glasnik da je vrijeme za drugačiji odnos prema sebi.
Sedmi zakon: Fokusirajte se na ono što želite, a ne na ono čega se bojite
Sedmi zakon povezan je sa Zakonom privlačnosti: ono o čemu najviše razmišljamo postaje naš unutarnji program. Misli koje se stalno vrte u krug stvaraju određene emocije, emocije utječu na odluke, a odluke čine našu svakodnevicu. Tako se polako formira životna stvarnost – uključujući i stanje zdravlja.
Najjednostavniji način da provjerite kakve misli dominantno hranite jest da iskreno promotrite vlastiti život: odnose, posao, razinu stresa, kvalitetu sna, način prehrane, zdravstveno stanje. Ako onome što vidite nedostaje ravnoteže, mira, podržavajućih odnosa i vitalnosti, to je poziv da preispitate vlastiti unutarnji dijalog.
Jedna vrlo rasprostranjena „bolest uma“ je opsjednutost onim što ne želimo. Ljudi danima razmišljaju o tome da ne žele biti bolesni, ne žele izgubiti posao, ne žele ostati sami, ne žele ostarjeti bez sigurnosti. Međutim, energija ide za fokusom, a fokus je stalno na strahu, gubitku i otporu.
Sedmi zakon nas uči preusmjeriti pažnju: umjesto razmišljanja „ne želim više ovako“, njegovati misli i slike koje opisuju ono što želimo živjeti. Želimo li zdravlje, važno je da barem dio dana svjesno njegujemo misli zahvalnosti prema tijelu, slike snage, viziju sebe kako se krećemo s lakoćom, osjećaj da nas život podržava. To nije bijeg od realnosti, nego svjesno usmjeravanje energije prema onome što želimo ojačati.
Zdravlje kao rezultat unutarnje usklađenosti
Ovih sedam zakona zdravlja pokazuje da je zdravlje mnogo više od medicinske dijagnoze ili trenutnog nalaza. Ono je odraz toga koliko su duša, um i tijelo usklađeni.
Kada vjerujemo urođenoj snazi vlastitog tijela, preuzmemo odgovornost za svoje odluke, dopustimo duši da živi smislen, radosniji život, otvorimo se ljubavi i oprostu, prihvatimo promjenu i usmjerimo misli na ono što želimo, tada se mijenja i naš odnos prema bolesti.
Psihosomatika tada prestaje biti prijetnja i postaje mapa koja nam pomaže razumjeti vlastite unutarnje procese. Zdravlje više nije puka slučajnost, nego rezultat svjesnog, iznutra vođenog puta na kojem ste upravo Vi – sa svojim mislima, emocijama i odlukama – najvažniji saveznik vlastitog iscjeljenja.
Valery Rozanov
ATMA/econet.ru/Pripremila: Suzana Dulčić
