Kada godina završi, a mi se napokon susretnemo sa sobom

229
Image by freepik

Dok zatvaramo vrata ove godine, možemo to učiniti s razumijevanjem i zahvalnošću – ne samo za lijepe trenutke, već i za one koji su nas nečemu naučili. A dok otvaramo vrata nove, možemo to učiniti s nadom, ne da će sve biti lako ili bez boli, nego da ćemo mi biti svjesniji, nježniji i hrabriji u susretu sa sobom i životom.

atma.hr – 52




Kraj jedne godine – početak svjesnijeg sebe

Kako se godina primiče svome kraju, u zraku se osjeća nešto suptilno, ali snažno. Dani postaju tiši, noći duže, a ritam života kao da nas poziva na usporavanje. Priroda se povlači u sebe, lišće otpada, ciklusi se zatvaraju – i u tom prirodnom procesu zrcali se i naš unutarnji svijet.

Kraj godine nije samo kalendarska granica; on je simbolički prag. Prilika za unutarnji prijelaz, za zaokruživanje jednog životnog poglavlja i nježan, svjestan ulazak u novo.

U suvremenom svijetu, koji često veliča brzinu, produktivnost i stalni napredak, rijetko si dopuštamo stati. Često vjerujemo da vrijedimo onoliko koliko postižemo. No mentalno zdravlje ne jača u neprekidnom kretanju, već u svjesnom zastajanju. Upravo kraj godine nosi snažan terapijski potencijal: poziva nas da se okrenemo sebi bez osuđivanja, bez žurbe, s iskrenom namjerom da čujemo što nam naš unutarnji glas pokušava reći.

Pogled unatrag bez krivnje

Kada razmišljamo o protekloj godini, um često prvo posegne za onim što nismo ostvarili. Ciljevi koji su ostali nedovršeni, odluke koje bismo danas donijeli drugačije, odnosi koji su nas povrijedili ili riječi koje nismo znali izgovoriti na pravi način. U terapijskom radu često se susrećemo s tom sklonošću samokritici, no važno je naglasiti: mentalno zdravlje ne jača kroz optuživanje sebe, već kroz samorazumijevanje.

Umjesto pitanja:

Zašto nisam bio/la bolji/a?“, korisnije i iscjeljujuće je zapitati se:
„Što me ova godina naučila?“

Svako iskustvo, i ugodno i bolno – nosi u sebi potencijal rasta. Teški trenuci često su nas učili gdje su naše granice, koliko smo ranjivi, ali i koliko smo otporniji nego što mislimo. Lijepi trenuci podsjećali su nas što nam daje smisao, gdje se osjećamo živo i povezano. U duhovno-terapijskom smislu, svrha refleksije nije procjena vrijednosti, već integracija iskustva.

Duhovni pristup mentalnom zdravlju ne traži savršenstvo. On traži prisutnost. Traži da priznamo sve dijelove sebe, i one snažne i one krhke, jer tek tada možemo govoriti o unutarnjoj cjelovitosti.

atma.hr – 52




Umor kao poruka, a ne kao slabost

Na kraju godine mnogi osjećaju dubok umor, fizički, emocionalni i mentalni. Taj umor nije znak neuspjeha, već znak da smo davali, trudili se, nosili terete. Prečesto pokušavamo „izdržati još malo“, zanemarujući signale tijela i uma. No u terapijskom kontekstu važno je zapamtiti: tijelo gotovo uvijek govori istinu, a emocije traže da budu viđene i priznate.

Mentalno zdravlje započinje slušanjem tih poruka. Dopustiti si odmor nije slabost, već čin brige o sebi. U duhovnom smislu, odmor je čin povjerenja – povjerenja da svijet neće stati ako mi na trenutak stanemo. Da naša vrijednost ne proizlazi isključivo iz onoga što radimo, nego iz samog našeg postojanja.

Kada sebi dopustimo stati, otvaramo prostor za regulaciju živčanog sustava, za smirivanje unutarnje napetosti i za povratak osjećaja sigurnosti u vlastitom tijelu.

Početak nove godine – ne kao pritisak, već kao prostor

Nova godina često dolazi opterećena popisima odluka: biti bolji, uspješniji, smireniji, zdraviji. Iako su namjere iza tih odluka često dobronamjerne, one nerijetko stvaraju dodatni pritisak. Kao da nova godina od nas traži novu verziju sebe, umjesto da prihvati onu koja već postoji, sa svim svojim ranama, iskustvima i potencijalima.

A što ako novu godinu dočekamo drugačije?
Ne s obećanjima, nego s namjerama.
Ne s očekivanjima, nego s otvorenošću.

Namjera može biti jednostavna, ali duboko terapijska:
– biti nježniji prema sebi
– slušati i poštovati vlastite granice
– tražiti pomoć kada je potrebna
– biti prisutan u vlastitom životu

Takve namjere jačaju mentalno zdravlje jer ne zahtijevaju savršenstvo, već autentičnost. One stvaraju unutarnji prostor u kojem promjena nastaje prirodno, a ne pod prisilom.

atma.hr – 52




Duhovna briga o mentalnom zdravlju

Duhovnost, neovisno o religijskom okviru, povezuje nas s osjećajem smisla i pripadnosti. Ona nas podsjeća da nismo sami u svojim unutarnjim borbama i da sve naše emocije imaju pravo postojati. Tuga, strah, radost, sumnja i nada nisu prepreke mentalnom zdravlju – one su njegov sastavni dio.

Briga o mentalnom zdravlju u novoj godini može započeti vrlo jednostavno: kratkim trenucima tišine, svjesnim disanjem, zapisivanjem misli, zahvalnošću za ono što već imamo. Takvi mali rituali djeluju terapeutski jer stvaraju osjećaj kontinuiteta, sigurnosti i povezanosti sa sobom.

Novi početak je već ovdje

Kraj godine ne traži od nas da postanemo netko drugi. On nas tiho poziva da budemo iskreniji prema sebi, da skinemo slojeve očekivanja i pogledamo tko smo ispod njih. Novi početak ne događa se točno u ponoć 1. siječnja/januara; on se događa svaki put kada odlučimo zastati, poslušati svoje unutarnje potrebe i preuzeti odgovornost za vlastitu dobrobit. Svaki trenutak u kojem biramo brigu o svom mentalnom zdravlju postaje početak.

Dok zatvaramo vrata ove godine, možemo to učiniti s razumijevanjem i zahvalnošću – ne samo za lijepe trenutke, već i za one koji su nas nečemu naučili. A dok otvaramo vrata nove, možemo to učiniti s nadom, ne da će sve biti lako ili bez boli, nego da ćemo mi biti svjesniji, nježniji i hrabriji u susretu sa sobom i životom.

atma.hr – 52




Možda je sada pravi trenutak da se zapitamo: Što želim ponijeti sa sobom u novu godinu?
Što sam spreman/na polako otpustiti kako bih se osjećao/la lakše?
Na koje načine mogu biti bolja podrška samome/oj sebi?
Što za mene znači živjeti u skladu sa svojim vrijednostima, a ne samo s očekivanjima drugih?

Ne moramo imati jasne odgovore. Dovoljno je dopustiti da se ta pitanja u nama nastane i tiho rade svoj posao. Jer ponekad najveća promjena ne događa se u okolnostima, nego u načinu na koji se odnosimo prema sebi i to s više prisutnosti, razumijevanja i suosjećanja.

piše: MSc. Mirella RASIC PAOLINI, specijalist struke za psihofizičko, mentalno i duhovno zdravlje/focusin-holisticlifestyle