Izravna posljedica toleriranja stvari koje vas povrjeđuju, zlobnih riječi, udaraca, zlostavljanja i zanemarivanja jest da ćete se transformirati u savršeni plijen urbane savane, idealan mamac za svakog grabežljivca.
Ne postavljajte granice svojoj patnji. Širite je sve dok ne postane jako velika, toliko velika da vas guši, čini vas krivim, imobilizira. Ne postavljajte ograničenja ljudima oko sebe. Budite dobre supruge, savršene izrabljivane radnice.
Ispružite svoje strpljenje do krajnjih granica, jer oduvijek su vas učili da je žrtva vrlina, čak i ako ona podrazumijeva otkazivanje vašeg života i vaših želja. Možete odlučiti učiniti sve ovo. Ne postavljajte ograničenja, ali znajte da nikada nećete čuti ” hvala ” ili “oprosti”. Da će se ljudi naviknuti gledati vas u ovoj ulozi, neće vjerovati da zaslužujete poštovanje za ono što radite, neće vidjeti smisao u vašoj borbi.
Izravna posljedica toleriranja stvari koje vas povrjeđuju, zlobnih riječi, udaraca, zlostavljanja i zanemarivanja jest da ćete se transformirati u savršeni plijen urbane savane, idealan mamac za svakog grabežljivca.
Cijena nepostavljanja granica
Nitko vas ne krivi što ste pretrpjeli zlostavljanje ili što ste doživjeli nepovratnu psihičku metamorfozu zbog nedostatka pravovremene pomoći kada vam je bila potrebna. Ima ljudi koji su toliko patili da vjeruju da su jedino korisni kao vreća za boksanje.
Možda mislite da, ako niste imali snage nastaviti sami, uvijek možete dati posljednji dah svoje energije, ljutnju skrivenu svojim uzdasima ili posljednje napore da pomognete nekom drugom da završi svoj uspon.
Nitko vas ne krivi što ste došli do ovog stanja emocionalne bijede, ovog osjećaja u kojem se čini da su svaku iskru magije i kreativnosti u vama progutale okolnosti. Ali ako ste još uvijek dovoljno sabrani da shvatite da ste u ovom stanju, možda je vrijeme da se odmaknete i zaustavite ovakve situacije.
Možda je vrijeme da veze prekinete, ali ne sjekirom, već da ih iskorijenite istočnjačkom svilenom niti, gotovo neprimjetnom, ali nepogrešivom.
Možda ste na onoj prekrasnoj točki na svom putu kada znate da nitko neće doći da vas spasi, a opet, to nije ni potrebno. Imate vremena pronaći “ekspresni lijek” u kontekstu u kojem se nalazite. Društveni detox, bogat vitaminima i bez oksidirajućih ljudskih aditiva.
Važnost psihoze za neke pojedince
Psihopata u svijetu ne nedostaje. Nažalost, vrlo ih je teško uočiti. Neki su samo blijede sjene s ponekim natruhama ludila. Nažalost, ljudi s karakterom koji šutke poriču činjenice o nepravdi često se tretiraju gore od ovih pojedinaca.
Zbog toga je cijena nepoznavanja granica vrlo visoka, a još više raste kada se odbijamo suočiti sa stvarnošću oko sebe. Kada ne znamo kako prepoznati prekršaje i/ili ih na vrijeme riješiti. Miris vašeg straha da ćete biti napušteni, kritizirani ili marginalizirani pretvara se u najboljeg saveznika onih koji vašu slabost pretvaraju u oklop kako bi se zaštitili od udaraca.
U ljudskim odnosima postoji toliko mnogo vrsta ljudi i složenosti da je nemoguće točno znati kako svaka od njih funkcionira. Kad bi sve odgovaralo scenariju ili božanskom planu, život bi bio doista suhoparan i besmislen.
Međutim, čini se da se neki obrasci odnosa uvijek iznova ponavljaju. Promatramo ih, borimo se protiv njih, trpimo ih. Karakterizira ih komunikacijski sustav u kojem neki ljudi nemaju glasa i ne ograničavaju svoje žrtve čak i ako ih to čini nesretnima.
U tim modelima ljudi sebi uskraćuju pravo da prvo misle na sebe. Cijena neograničavanja zahtjeva, neželjenih uznemirujućih mišljenja i loših manira je da nikada nećete primiti ni najmanju gestu ljubaznosti.
Nikada nemojte očekivati “oprosti” ili “hvala” od nekoga tko je s vama odavno prešao granice emocionalnog zlostavljanja. Ove riječi ljubaznosti i zahvalnosti dobit će oni koji su, možda i ne dajući ništa, osvojili prvu nagradu svih pohvala.
Možda je ovo najbolje vrijeme da povratite svoj oklop, da budete egocentrični i da vam prioritet budu vaši planovi za sreću. Vrijeme je da date mir svojoj sposobnosti toleriranja, da se pobuni onaj dio lica koji još nije dobio šamar, da pokrijete svoje granice čelikom.
Ne očekujte “oprosti” ili “hvala” od bilo koga tko vam dopusti da kleknete kako bi on izgledao viši. On to ne zaslužuje.
ATMA/lamenteemeravigliosa/Pripremila: Suzana Dulčić
