„Astralni hakeri“: duše vezane za Zemlju „prikače“ se na životne programe ljudi. Primjer: strano programiranje računala virusima i „trojancima“
Duše koje smo sami programirali i kojima, ovisno od situacije, upravljaju demoni ne primjećuju ništa drugo nego ono što je bilo poznato njihovom bivšem čovjeku, koji se npr. bavio računalnom tehnikom. Demonska država koja se bori protiv Boga, ne razvija ništa novo, nego preokreće duhovno-božanski zakon za svoje niske, pokvarene svrhe.
Duhovno-božanski zakon glasi: odašiljanje i primanje i komuniciranje s Jednim svemirom koji je Bog.
Protivnik je preokrenuo polove: odašiljanje i primanje i komuniciranje s negativnim snagama.
Kako bismo prozrijeli neke takve fatalne procese može nam pomoći primjer iz razgovora s jednim računalnim osobenjakom. Svako računalo radi na osnovi programa kojima svaki vlasnik programira svoje računalo. On radi s tim programima i pamti sve podatke koje želi sačuvati. Dakle, vlasniku računala prepuštena je odluka što želi raditi s programima u svom računalu.
On unosi u njega ono što smatra da je dobro. Ponešto od toga on osigurava, naročito ono što mu stalno treba; drugo pak briše, jer mu više nije važno. Korisnik računala kreće se, dakle, u računalnom svijetu koji je sam oblikovao, s programima koje je sam izabrao i razradio, kojima se bavi i kojima razvija nove stvari. Taj njegov individualni računalni svijet je takoreći dio njegovog identiteta.
Kako stoji stvar s takozvanim računalnim virusima ili računalnim trojancima? Ako neki strani korisnik želi iskoristiti podatke ili radne sustave računala, želi ga oštetiti ili upotrijebiti njegovu radnu memoriju kako bi postigao nešto za sebe, tada on u računalni sustav prokrijumčari takozvane viruse. Ti virusi sadrže strane programe, koji na osnovi postojećih programa ponovno formatiraju računalo, kako bi koristili svrsi onome koji se umiješao u tuđi računalni sustav da bi njemu služili. Naravno da vlasnik računala neće uljezu odmah osigurati pristup.
Kako onda virusi i trojanci ulaze u sustav? Njihov postupak u bitnim aspektima sliči na postupak duša vezanih za Zemlju koje među ljudima traže žrtve, kako bi im uzimale energiju.
Oni se služe, isto onako kao duše, postojećim programima „domaćina“, ovdje dakle računala, kako bi se ušuljali u sustav. Preko podataka, a računalo ne prepoznaje da to uopće nisu njegovi podaci, jer imaju isti i sličan sadržaj kao ono što je već memorirano u računalu, ubacuju se drugi programi u postojeći radni sustav.
S obzirom da su tuđi programi jednaki ili slični vlastitim programima, računalo-domaćin ih ne prepoznaje i prima ih, pretpostavljajući da je to njegov vlastiti program. Zbog toga se ti tuđi programi zovu trojanci. Trojanski programi djeluju u računalima isto kao što su to činili i ratnici koji su iz trupa trojanskog konja, puštenog u opkoljeni grad, izašli kako bi ga zauzeli iznutra.
Oni pokažu svoje prave namjere tek kad se nađu unutar sustava kojeg žele osvojiti. Ako je taj cilj postignut, tada je, prema namjeri stranog korisnika, moguće da se kompletno programiranje računala koristi sa strane i da se tako zauzme kapacitet memorije i računalo-„domaćin“ trpi štetu. On je manje učinkovit; neispravno funkcionira ili je čak potpuno oštećen i može doći do „pada“ računala. Moguće je također, da strani korisnik, „haker“, koristi upamćene podatke računala-„domaćina“ kako bi npr. pribavio sebi financijsku korist.
To što se u računalnom svijetu događa s hakerima, u osnovi se uopće ne razlikuje od onoga što „astralni hakeri rade s ljudima. Oni koriste sličnost životnih programa i postojećih negativnih uzoraka, kako bi se uključili u „radni sustav“ čovjek. Dakle, da sve više i više utječu na njega, da ga prisvoje, da ga opsjednu s namjerom da postepeno postignu prevlast, i da opsjednutog čovjeka tako promjene da se može ispuniti sadržaj programskog svijeta „astralnog hakera“.
Ovisno od situacije, to može dovesti do fatalne promjene iskorištenog čovjeka koji dopušta da bude iskorišten. Njegovi uobičajeni programi ga sve manje ispunjavaju i nose. On postaje sve više i više stranac samom sebi. Takav proces vrlo lako može završiti „padom“ tog čovjeka.
Kako postupaju duše vezane za Zemlju da bi podčinile čovjeka, da bi utjecale na njega, da bi ga promjenile i opsjele?
S pravom se zapitajmo kako virtualne astralne duše, dakle, bića-duše, prilaze odgovarajućim ljudima da bi ih podčinile, i istovjetnim programima doživjele ono što odgovara njihovom svijetu želja? – Kozmički zakon jednakosti glasi: jednaki energetski valovi uvijek traže jednake valne dužine; kaže se također: isto uvijek privlači isto.
Današnji materijalistički svijet i njegovi ljudi su svojim virtualnim mišljenjem i ponašanjem, sa svojom poročnošću, ovisnostima, pohlepom i raznim ekscesima i željama, nude vezanim dušama dobrodošlo „ugnježdenje“ u svojoj auri i možda kasnije i u svom tijelu. Nagon duše vezane za Zemlju je neizdrživa želja za ponovnim doživljajem svega što je nekad kao čovjek u mislima, a povremeno i stvarno činila.
Njena fascinacija time što je nekada proživljavala u mislima i dijelom ispunjavala, pruža joj nadu da će naći žrtvu, čovjeka svoje naravi, kroz kojeg ona kao čovjek može neometano, bez gubitka ugleda, iživjeti svoje užitke, svoje poroke, pohlepu i vlastoljubivost. Duša je u potrazi. Ako sretne sebi sličnog čovjeka, tada ga, kao što je rečeno pokušava podčiniti. Kako se to događa?
Kada duša vezana za Zemlju nađe čovjeka sa istim ili sličnim sklonostima, tada mu duša odašilje energiju. Duša silno želi da njena žrtva, čovjek želi i čini to što joj je na pameti, kako bi mogla utjecati na njega i čim je to moguće, opsjesti ga. Takve duše najprije obrađuju svoje žrtve-čovjeku nevidljivo-a zatim šalju u njegovu auru srodne osjećaje: poročno, nagonsko ponašanje itd., itd., itd..
Duša će brže i lakše doći do svoje žrtve kako bi utjecala na nju, promjenila ju i opsjela, ako čovjek živi jednolično i bez vlastitog cilja, dakle, bez suprotstavljanja i voljno izvršava ono što odgovara svijetu želja duše.
Izvadak iz knjige: „Astralni horor“
Izdavač: Gabriele-Verlag Das Wort GmbH
Izdanje na srpskom jeziku: „Univerzalni život“, Sombor, 2012.
“Astralni hakeri”: duše vezane za Zenlju “prikače” se na životne programe ljudi
