Widget not in any sidebars
Bez želja i obmana život bi ljudima bio dosadan.
Kada se bol lomi preko naših leđa onda otkrivanje istine o sebi povlači niz problema, gdje se javlja strah koji ustvari predstavlja niz scenarija u kojima nema niti jednog u kojem meditiramo, te meditacijom naučimo kako razlikovati emocije. Jasno je da iza svega stoji ego kao proizvođač straha. Od straha da ne nestane, ego proizvodi uspjeh. Postavlja zamku na način da se identificiramo s vlastitim uspjehom i kroz tu prizmu druge možemo unižavati i umišljati da smo iznad njih, a da pritom ne vidimo da uspjeh ne znači i pamet. Uspjeh nema veze s mudrošću i emocionalnom inteligencijom jer uzdizanje sebe dolazi zbog neznanja tko sam. Ako nam je jak osjećaj za uspjehom, proporcionalno tome je jak i osjećaj nesigurnosti. Dakle, uspjeh je motiviran strahom, a strah je naš um koji proizvodi laž o stvarnosti.
Što bi se dogodilo da sve nestane? Ništa, ali želja da se ostane u umu je ogromna, a strah da otkrijemo tu istinu, stvara pregršt obmana, pa čak i ludilo ili shizofreniju koja je bijeg od prihvaćanja stvarnosti, te dolazi do naglog izlijevanja nesvjesnog. Proizvodimo toliko tehnologije iz dubokog straha, a strah je toliki da uništavamo sve oko sebe, a da pritom nismo svjesni da se ljubav u nama pojavljuje tek kada napustimo strah od egzistencije.
Ono s čime se najviše bavimo u životu jest prikupljanje stvari i tuđih misli, te razmišljanje o stvarima i osobama koje nemamo, a kada ostvarimo tu želju i kada osobe ili bogatstvo postanu dio nas, ponovno maštamo o onome čega nema i tako unedogled. Bijeg u tragičnost, bijeg u patnju, isto tako je zamka uma, ali duboka vjera da oni postoje obilježava našu civilizaciju, a onda i postojanje straha kojim se hranimo. Kolektivno razmišljanje kojim se hranimo, upravo se temelji na ovim uvjerenjima i ona su toliko duboka da su arhetipska ili praiskonska.
Jedino kada volimo onda smo izvan uma, ali brzo zaboravljamo tu činjenicu jer živimo u umu. Stoga, potreba za ekstazom je želja da se pobjegne iz uma, a destruktivni bjegovi su alkohol i drugi stimulansi. Tako se ljudi povezuju sa svojom Sjenom koju potiskuju i ne žele je priznati kao dio stvarnosti. Jedini indikator istine jest ono o čemu razmišljamo preko dana, što živimo ili radimo. Kada maštamo o ljubavi, to znači da ne želimo ljubav jer nju možemo živjeti ovdje i sada. Sve je stvar odabira, i stvari same po sebi jesu jednostavne, ali tek kada završimo sa hranjenjem straha koji su preci pohranjivali tisućama godina, a koji sprječava viđenje stvarnosti. Ako pogledamo zašto veze propadaju, onda ćemo vidjeti koliko je strah uvjetovao naša poimanja veze.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net
