“Postoje tri vrste ljudi: oni koji vide, oni koji vide kada im se ukaže na nešto i oni koji ne vide.”
Leonardo da Vinci bio je talijanski slikar, arhitekt, izumitelj, glazbenik, kipar, mislilac, matematičar i inženjer. Ukratko, najveći genij renesanse, čovjek koji utjelovljuje renesansni ideal svestrana čovjeka – višestruko nadarena čovjeka neutažive znatiželje i žudnje za novim spoznajama.
Donosimo vam neke od njegovih najljepših i najmudrijih misli:
Učenje nikad ne iscrpljuje um.
Jednostavnost je krajnja sofisticiranost.
Vremena ima dovoljno za sve one koji će ga dobro iskoristiti.
Volim one koji se mogu smijati kada su u nevolji, koji mogu skupiti snagu u nedaći i izaći iz svega hrabriji razmišljanjem.
Siromaštvo je učenik koji nije nadmašio svog učitelja.
Davno sam primijetio da ostvareni ljudi rijetko kad čekaju da im se stvari dogode. Oni izlaze i događaju se stvarima.
Najplemenitije zadovoljstvo je radost razumijevanja.
Dobro proživljen život je dug.
Zdrav razum je ono što sudi stvarima danim od strane drugih osjetila.
Znanje koje se završava riječima umrijet će brzinom kojom je i došlo na svijet, s izuzetkom pisane riječi.
Kao što dobro proveden dan donosi sretan san, tako i dobro proveden život donosi sretnu smrt.
Znanje o prošlosti i o mjestima na zemlji ornament je i hrana čovjekovom umu.
Onaj tko ne cijeni život, nije ga ni zaslužio.
Postoje tri vrste ljudi: oni koji vide, oni koji vide kada im se ukaže na nešto i oni koji ne vide.
Dok sam mislio da učim kako da živim, ustvari sam učio kako da umrem.
Uvrijedio sam Boga i ljudski rod, jer moj rad nije dosegao kvalitetu koju je trebao doseći.
Kada dotaknete vodu u rijeci, ono što ste dotakli je zadnje od onoga što je prošlo i prvo od onoga što će doći. Tako je i sa sadašnjosti.
Volim one koji se smiju u problemima, koji iznalaze novu snagu u teškoćama, te postaju još hrabriji. U takvim uvjetima uskogrudni posustaju, ali oni čija su srca čvrsta, čija savjest opravdava njihova djela, su spremni slijediti svoje principe do smrti.
Gdje ima puno galame – tu nema pravog znanja.
Vrijeme je tu dovoljno dugo za one koji su spremni da ga iskoriste.
Onaj tko voli praksu bez teorije je poput moreplovca koji se ukrca na brod bez kormila i kompasa, te nikad ne zna na koju obalu će pristati.
Tko posije vrline, žeti će čast.
