Bhagavad-gita 2.29
ascarya-vat pasyati kascid enam
ascarya-vad vadati tathaiva canyah
ascarya-vac cainam anyah srnoti
srutvapy enam veda na caiva kascit
“Neki gledaju na dušu kao na nešto zadivljujuće, neki je opisuju kao nešto zadivljujuće, a neki slušaju o njoj kao o nečemu zadivljujućem, dok je neki čak ni nakon što su čuli o njoj, uopće ne mogu shvatiti.”
Pošto se Gitopanisada u velikoj mjeri zasniva na principima Upanisada, nije iznenađujuće da ovaj stih nalazimo i u Katha Upanisadi (1.2.7):
sravanayapi bahubhir yo na labhyah
srnvanto ‘pi bahavo yam na vidyuh
ascaryo vakta kusalo ‘sya labdha
ascaryo ‘sya jnata kusalanusistah
Činjenica da se atomska duša nalazi u tijelu gigantske životinje, u tijelu gigantskog banjanovog drveta i u mikrobima koji su toliko mali da se milijuni i milijarde mikroba nalaze u samo jednom kubnom centimetru prostora, svakako je zadivljujuća. Ljudi siromašnog znanja i ljudi koji ne vrše strogosti ne mogu shvatiti čuda osobene atomske iskre duha, iako ih objašnjava najveći autoritet na polju znanja, koji je poučio čak i Brahmu, prvo živo biće u univerzumu. Zbog grubog materijalnog shvaćanja stvari, u ovom dobu većina ljudi ne može zamisliti kako tako mala čestica može postati i velika i mala. Tako su zadivljeni kada upoznaju prirodu duše ili kada slušaju o njoj. Obmanuti materijalnom energijom, ljudi su toliko obuzeti zadovoljavanjem čula da imaju vrlo malo vremena za razumijevanje samospoznaje, iako je činjenica da bez ove samospoznaje sve aktivnosti dovode do konačnog poraza u borbi za opstanak. Možda uopće ne znaju da moraju misliti na dušu i tako riješiti problem materijalnih bijeda.
Neki ljudi koji su skloni slušanju o duši mogu u dobrom društvu pohađati predavanja, ali ponekad zbog neznanja bivaju zavedeni, smatrajući da su Nad-duša i atomska duša istovjetne i da se ne razlikuju po veličini. Veoma je teško naći čovjeka koji savršeno shvaća položaj Nad-duše, atomske duše, njihove uloge i odnose i sve druge veće i manje detalje. Još je teže naći čovjeka koji je stekao punu dobrobit od znanja o duši i koji može opisati položaj duše u različitim aspektima. Ali ako čovjek na neki način može shvatiti znanje o duši, njegov život je uspješan.
Materijalno tijelo je po prirodi uništivo. Može biti uništeno odmah ili nakon sto godina. To je samo pitanje vremena. Ali duhovna duša je toliko sićušna da je neprijatelj ne može čak ni vidjeti, a kamoli ubiti. Živo biće, takvo kakvo jest, ne može biti ubijeno, niti materijalno tijelo može biti trajno zaštićeno ili spašeno, a njegovo trajanje produženo za bilo koje vremensko razdoblje. Sićušni djelić duhovne cjeline dobiva materijalno tijelo prema svojim aktivnostima i zato treba iskoristiti religiozne principe slijedeći ih. U Vedanta-sutri, živo biće je opisano kao svjetlost, jer je djelić i čestica vrhovne svjetlosti. Kao što sunčeva svjetlost održava cijeli univerzum, svjetlost duše održava ovo materijalno tijelo. Čim duhovna duša napusti materijalno tijelo, ono se počinje raspadati; stoga duhovna duša održava tijelo. Samo tijelo je nevažno. Krišna je savjetovao Arjuni da se bori i ne žrtvuje cilj religije zbog materijalnih, tjelesnih obzira.
Zbog svoje duhovne prirode živo biće ne može biti ubijeno. Samo tijelo biva ubijeno ili se smatra da je ubijeno. To, međutim, ne znači da se odobrava ubijanje tijela. Vedski nalog je – ma himsyat sarva bhutani: nikada ne vrši nasilje ni nad kim. Shvaćanje da živo biće ne biva ubijeno ne odobrava klanje životinja. Ubijanje bilo čijeg tijela bez ovlaštenja je odvratno i kažnjivo, kako po zakonu države tako i po zakonu Gospodina.
