U Bhagavad-giti Šri Krišna, Božanska Osoba, razrađuje karma-jogu, rad s transcendentalnim rezultatima, koji gasi vatru materijalizma i osvjetljava budućnost ljudskoga društva. Velika je razlika između rada za materijalni napredak i rada s transcendentalnim rezultatima. Na mnogo mjesta u Bhagavad-giti Božanska Osoba spominje riječ buddhi-joga ili inteligentno djelovanje s transcendentalnim rezultatima.
Buddhi joga – djelovanje s inteligencijom
Pod pojmom buddhi-joga se, dakle, podrazumijevaju transcendentalne, pobožne aktivnosti. Božanska Osoba kaže da On uvijek daje pogodnosti Svojim posvećenicima obdarujući ih inteligencijom kako bi mogli vršiti pobožne djelatnosti te, na kraju, doći k Njemu. Na drugim je mjestima, također, rečeno da je Bog dostižan samo vršenjem pobožnih aktivnosti. Možemo preusmjeriti naše rezultate rada samo inteligentnim procesom rada s transcendentalnim rezultatima.
U drugom poglavlju Bhagavad-gite, Božanska Osoba, Šri Krišna, savjetuje sljedeće: „Do sada sam ti objasnio ovo znanje u vidu analitičke studije. Sada ću ga objasniti s aspekta djelovanja bez plodonosnih rezultata. Kada radiš s transcendentalnim rezultatima možeš se osloboditi od ropstva uzrokovanog djelovanjem. U takvom procesu nema gubitka ili opadanja. Čak i kada uloži vrlo malo napora na ovom putu, to može zaštititi osobu od najveće opasnosti.“
Karma joga – usklađivanje pobožnih aktivnosti i dnevnih obaveza
Čiste devocijske aktivnosti su vrlo raznolike i kako one mogu biti usklađene s našim dnevnim obavezama, objašnjeno je u Bhagavad-giti. To usklađivanje pobožnih aktivnosti i uobičajenih dnevnih obaveza zove se karma-joga. Kada su u kombinaciji s razvijanjem znanja zovu se gjana-joga (jnana-yoga). Kada takve pobožne aktivnosti transcendiraju sva ograničenja materijalističkoga rada ili mentalnoga znanja, takvo se stanje zove bhakti-joga, čista transcendentalna devocija.
Sve akcije koje poduzimamo u ovom svijetu imaju različite posljedice. Kada počnemo uživati u plodovima takvih djelatnosti, takvo daljnje djelovanje, također uzrokuje određene rezultate. Imamo veliko i vrlo razgranato stablo takvih akcija i reakcija s odgovarajućim plodovima. Kao uživatelji tih plodova zaplićemo se u mrežu takvoga rada i njegovih plodova. Rođenje za rođenjem duhovna duša biva zapletena u proces proizvodnje takvih plodova i uživanja u njima.
Prolazeći kroz 8 400 000 različitih životnih vrsta duhovna duša pati zbog različitih reakcija. Imamo vrlo malu šansu umaći takvoj vezanosti za akcije i reakcije, rad i njegove plodonosne rezultate. Čak i kada se odreknemo svega djelovanja i prihvatimo sanjasi (sannyasi) život ili život u odvojenosti, i dalje moramo nešto raditi kako ne bismo umrli od gladi. Šankaračarja (Sankaracarya), veliki monistički filozof i religijski reformator, rekao je da nitko ne bi trebao prihvatiti odjeću osobe u odvojenom životu, samo zbog zadovoljavanja osobnih potreba kao što je glad. Stoga, ne postoji način da izbjegnemo rad, ako ništa drugo zbog održavanja tijela.
Lažna odvojenost
Božanska Osoba, Šri Krišna, na kraju savjetuje Arđunu sljedećim riječima: „O Arđuna, uvijek moraš vršiti svoje dužnosti. To je bolje nego ne djelovati. Bez rada ne možeš biti siguran niti za svoj svakodnevni život.“„Rad“ znači rad koji je propisan svetim spisima i knjigama. To je standard ili propisane dužnosti. Takav rad je daleko bolji nego lijenost pod maskom odvojenosti ili misticizma. Kako bi zaradio za život, netko može biti čistač ulica, ali ne bi trebao mijenjati svoju odjeću i odjenuti odjeću boje šafrana, odjeću odvojenika, samo kako bi na taj način preživljavao.
U današnje vrijeme svađe i zahtijevanja posebno je važno držati se propisanih dužnosti, a ne prihvaćati život sanjasija, život u odvojenosti. Oni koji su iskreno odvojeni shvaćaju da ne trebaju prestati s vršenjem uobičajenih dnevnih obaveza jer će u protivnom biti uznemirujući drugima. Kada ne možemo osigurati svakodnevnu egzistenciju bez rada, kako ćemo napustiti vršenje svakodnevnih obaveza? Ne treba smetnuti s uma poteškoće koje nastaju zbog zapletenosti u mrežu akcija i reakcija zbog kojih duhovna duša postaje vezana u materijalnoj egzistenciji.
Kako bi riješio tu dilemu, Šri Krišna, Božanska Osoba, savjetuje: „Najbolji način djelovanja je vršenje svih propisanih dužnosti za zadovoljstvo Jagje (Yajne), Vrhovnoga Bića – Višnua, Apsolutne Istine. U suprotnome će sve akcije proizvesti reakcije koje će biti uzrok vezanosti. Onaj tko djeluje za zadovoljstvo Jagje, može se osloboditi svih vezanosti.“
Transcendentalni rezultati
Takav način djelovanja ili vršenje propisanih dužnosti, koje neće uzrokovati bilo kakvu vezanost, naziva se djelovanje s transcendentalnim rezultatima ili karma-joga. Takvim djelovanjem s transcendentalnim rezultatima ili karma-jogom, ne samo da postajemo imuni na vezanost, već razvijamo transcendentalnu privrženost prema Apsolutnoj Božanskoj Osobi. Ne treba težiti k uživanju plodova rada, već svoje djelovanje treba posvetiti Božanskoj Osobi transcendentalno je služeći s ljubavlju. To je prvi korak na putu devocijskog djelovanja. Gospodin Ćeitanja je poučavao proces predanoga služenja s ljubavlju ili rad s transcendentalnim rezultatima, svoga učenika Šrila Rupa Gosvamija (Srila Rupa Goswami) u Dasasvamedhaghatu u Prajagu (Prayag). Gospodin Ćaitanja je rekao da samo onaj tko ima izuzetnu sreću može dobiti sjeme transcendentalnoga služenja s ljubavlju milošću Božanske Osobe Krišne te duhovnoga učitelja. Karma-joga ili rad s transcendentalnim rezultatom je sjeme čistih devocijskih aktivnosti. Tu je znanost poučavao sam Krišna, kao i Njegovi vjerodostojni, povjerljivi sluge. Svatko tko ne prihvati znanje koje može dobiti iz takvih povjerljivih izvora, neće moći shvatiti važnost karma-joge, kao što često čine razni nazovistručnjaci koji se izdaju kao eksperti u karma-jogi.
Trebamo zaraditi samo toliko koliko će nam biti dovoljno za materijalnu egzistenciju. Moramo osigurati određena sredstva za život, za normalnu prehranu itd. Ako se ne hranimo propisno, nećemo imati zdravo tijelo, a ako tijelo nije zdravo, nećemo moći zaraditi za život. Teško je ustanoviti što je uzrok, a što posljedica ovih nevolja, ali taj reciprocitetni proces možemo nazvati krug djelovanja. Putovanje cijelim univerzumom također je kruženje krugom djelovanja. To naše kruženje je beskonačno, a iluzorna potraga za materijalnom srećom, uz nedaće koje nas prate na tom putovanju život za životom, u stvari je bezvrijedna. U svojstvu lažnog uživatelja, koji se ne pokorava svemoćnome Gospodinu, živo biće je u stalnoj potrazi za srećom, život za životom, ali ne zna gdje se sreća nalazi. Prahlada Maharađa (Maharja) kaže da gotovo nitko ne zna da je krajnji cilj samospoznaje Višnu, svemoćni Gospodin.
Koji je cilj našeg putovanja?
Bez znanja o cilju samospoznaje besciljno lutamo oceanom materijalne egzistencije život za životom. Bacani valovima akcija i reakcija ne možemo dokučiti veličinu naše nesreće na takvom zlosretnom putovanju. Moramo shvatiti da je cilj našega putovanja pronaći Apsolutnu Istinu, Višnua, sveprožimajućega Gospodina. Šri Krišna to potvrđuje kada kaže da sve treba biti vršeno za zadovoljstvo Višnua ili Jagje. To je također opisano i u Rig Vedi (Rg Veda): Višnu je Vrhovno Božanstvo, a podređeni su mu svi ostali bogovi, suriji, koji se klanjaju Njegovim lotosovim stopalima. Autor Veda je sama Božanska Osoba. Bhagavad-gita je najvažnija bit svih učenja Veda (knjiga znanja), u to nema sumnje. Glavna je preporuka da trebamo učiniti sve za zadovoljstvo Višnua i samo Njega, ako se želimo osloboditi zapletenosti u krug djelovanja.
Nekada su ljudi u Indiji (danas krivo nazvani hindusima) slijedili varnašramadharmu (varnasramadharma) ili sanatanadharmu, sustav organizacije ljudskog društva u četiri socijalne kategorije i četiri duhovna reda. Najviši red, brahmane (savjetodavni, upravljački red), zatim kšatrije (ksatriye – administracija), vaišje (vaisye – proizvođači, poljoprivrednici) te šudre (sudre – radnici), svi su živjeli vaišnavskim načinom života koji je u centru svih zbivanja imao Višnua, Vrhovno Božanstvo. U sva četiri duhovna reda – učenika, obiteljskih ljudi, umirovljenika i odvojenika, a posebno kod obiteljskih ljudi, Višnu je bio obožavano Božanstvo. Obiteljske osobe brahmane su posebno obožavale Višnua, što čine i danas njihovi nasljednici, koji svakodnevno obožavaju Višnua kao obiteljsko Božanstvo.
Tako duhovno kultivirani ljudi sve će učiniti za Višnua. Koristit će zaradu u službi Višnua, u skladu sa svojim mogućnostima. Zarađenim novcem kupuju hranu, a hranu kuhaju i obožavaju Višnua nudeći mu je. Takva ponuđena hrana za zadovoljstvo Višnua postaje prasadam – „Gospodinova milost“, ostaci njegove hrane – jedino što oni prihvaćaju kao svoju ishranu. U skladu s vremenom, mjestom i okolnostima, na taj način se svatko može osloboditi zapetljanosti u mrežu akcija i reakcija.
Rad za zadovoljstvo Višnua (Boga)
Mudre osobe kažu da prilaženje lotosovim stopalima Višnua predstavlja oslobođenje. Možemo zadovoljiti svoje želje zadovoljavajući transcendentalna osjetila Višnua, koji je krajnji cilj karma-joge ili rada s transcendentalnim rezultatima. Ako ne obavljamo svoje dužnosti na takav način, za zadovoljstvo Višnua, tada iz sveg i svakog rada koji obavljamo dobivamo ništa drugo do otrovne materijalne rezultate, a to će proizvesti sve nedaće. Čineći sve za zadovoljstvo Višnua i uzimajući ostatke ponude Višnuu, možemo se osloboditi poroka i grješnih reakcija koje se akumuliraju kada obavljamo svoje dužnosti.
Iako možemo poduzeti razne mjere opreza protiv takvih poroka i grješnih reakcija, čak i tijekom obavljanja redovnih poslova ili pak težih poslova i životnih odluka, uvijek ćemo počiniti mnoga grješna djela. Primjerice, vidjet ćemo da je gotovo neophodno i neizbježno lagati tijekom poslovanja – da ne spominjem laži izgovorene od strane pravne struke. Pravnici moraju pribjegavati raznim trikovima kako bi pronašli rupu u zakonu, čime se sve više zapetljavaju. I u drugim profesijama se čini slično. Nema sumnje da ćemo namjerno ili nenamjerno uvijek počiniti neko grješno djelo i navući na sebe grješnu reakciju.
Čak i ako poduzmemo sve mjere opreza za zaštitu od počinjenja grješnoga djela – vaišnave, posvećenici Višnuu, uvijek poduzimaju sve mjere opreza – još uvijek ne možemo izbjeći činjenje grijeha jer samo hodajući za vrijeme obavljanja uobičajenih dužnosti, ubijamo stotine i tisuće mrava, insekata ili nekih drugih bića. Pijući vodu, ubijamo tisuće malih vodenih bića. Čisteći kuću ubijamo mnoga živa bića. To činimo i kada jedemo ili čak kada spavamo. Možemo zaključiti da je činjenje grijeha neizbježno, jer ćemo ga počiniti i nesvjesno, u najobičnijim trenucima života.
Prema ljudskim zakonima, kada netko ubije čovjeka treba biti usmrćen, ali to se ne dešava kada ubije neku nižu životnu vrstu. Međutim, prema Božjim zakonima, onaj čovjek koji ubija niže životne vrste čini isti grijeh kao da je ubio čovjeka. Kažnjeni smo prema Božjim zakonima za sve akcije. Oni koji ne vjeruju u Božje zakone ili samo Njegovo postojanje, mogu činiti grješna djela i ne biti svjesni svoje nebrojene patnje proistekle iz činjenja takvih grješnih djela, ali to ne znači da Bog ne postoji ili da Njegovi vječni zakoni ne djeluju.
Knjige zakona poznate kao smriti navode pet vrsta grijeha koje svatko neizbježno čini, bez obzira želi li to ili ne. To su: (1) grijesi počinjeni svrbežom, (2) grijesi počinjeni trljanjem, (3) grijesi počinjeni paljenjem vatre, (4) grijesi počinjeni lijevanjem vode iz posude (5) grijesi počinjeni čišćenjem kuće. Čak i ako ne počinimo niti jedan namjerni grijeh, bez sumnje ćemo počiniti jedan od navedenih nenamjernih grijehova. Dakle, naša je dužnost da prihvatimo ostatke ponude Višnuu, kako bismo umakli reakcijama grješnih aktivnosti nesvjesno i neizbježno počinjenih. Na žalost, oni koji ne kuhaju hranu da bi je nudili Višnuu, već samo za zadovoljavanje vlastitih osjetila, bit će kažnjeni za sve grijehe koje su počinili nesvjesno pri obavljanju uobičajenih obaveza. Iz toga razloga se i danas obožava Višnu u domovima sljedbenika sanatanadharme, a posebno u domovima brahmana.
