Uvjetovane duše poput nas nemaju informacije i znanje o duhu i njegovom uzvišenom postojanju iznad posljedica materijalnog stanja. Istinska stvarnost oko nas funcionira potpuno nepoznatim zakonima. Tisućama godina različiti mudraci i filozofi donose mnogobrojne teorije i definicije stvarnosti i vremena: postoji li novi život, predstavlja li smrt doista svršetak našeg postojanja, postoji li mjesto u kojem vrijeme ne donosi starost, život na drugim planetima, može li čovjek dostići vječnost?

Doista, može li čovjek dostići vječnost i živjeti zauvijek? Može li čovjek uistinu postati besmrtan? To bi zacijelo značilo njegovu konačnu pobjedu i vladavinu nad prirodom.

Zamislite svijet u kojemu smo vječno mladi bez onih užasavajućih bora oko naših očiju i sijedih dlaka na našoj, još do jučer, prekrasnoj valovitoj ili kovrčavoj kosi. Prekrasno, zar ne ? No, zašto ova stvarnost koja nas okružuje nije tako idealna? Zašto nam se priroda stalno suprotstavlja u našoj borbi da ovladamo njome i konačno jednom za svagda postanemo pobjednici u toj utrci i ratu bez kraja?

U valovima prirode

Toliko toga tajanstvenog i mističnog nalazi se posvuda oko nas, a što tek reći o tome što kriju milijarde zvijezda koje promatramo na nebu u vedroj noći, čudnovate nerazjašnjene misterije starodrevnih civilizacija ili mnogobrojni kontradiktorni dokazi o podrijetlu i korijenima ljudskog roda i nastanku svemira. Postoje zasigurno mnoge misterije u ovomu svijetu o kojima želimo i trebamo saznati toliko toga, no, ne zaboravimo jednu vrlo važnu poantu u svemu tome a to je spoznati sebe i stvarnost u kojoj se nalazimo. U ovome članku nešto ćemo više reći o načinu i razini percipiranja stvarnosti koju posjedujemo u ovome svijetu.

Uvjetovane duše poput nas nemaju informacije i znanje o duhu i njegovom uzvišenom postojanju iznad posljedica materijalnog stanja. Istinska stvarnost oko nas funcionira potpuno nepoznatim zakonima. Ako ste ostali pomalo zbunjeni ovom konstatacijom, tu ćemo tvrdnju razjasniti i ilustrirati jednostavnim primjerom.

Ponekad se bolesnoj osobi zbog poremećaja u umu čini da se tlo pomjera. Srčani bolesnik ili osoba pod utjecajem alkohola također ponekad osjeća da se tlo pomjera baš kao što odrazi drveća u vodi izgledaju kao da se kreću. Ovi primjeri nam ilustriraju istinsku stvarnost u kojoj moramo shvatiti nepromjenjivi položaj vječne duše koju valovi materijalne prirode prenose u različita tijela i različite situcije pod utjecajem suptilnih zakona svemira.

Atma – vječna duša

Mudraci vedskog vremena posjedovali su jasno i potpuno znanje o vječnoj duši te suptilnom i grubom tijelu. No, u današnje suvremeno doba naše znanje o ovim elementarnim bazičnim korijenima našeg podrijetla i jastva svedena je gotovo na nulu. Suvremeni lideri, znanstvenici, intelektualci, umjetnici i filozofi nalaze se uglavnom pod snažnim utjecajem tjelesnog shvaćanja života. Atma – vječna duša nikada se ne mijenja (avikalah puman). Mi smo vječne duše, ali kada smo nošeni umnim djelatnostima (manodharmom), ispaštamo zbog takozvanih materijalnih stanja života. Prihvaćajući ovo tijelo koje posjedujemo za naše jastvo, u takvom zbunjenom stanju smatramo neke ljude rođacima i prijateljima, a neke neznancima. Zbog takvog pogrešnog shvaćanja moramo se ponovno rađati.

Gomilanje takvih izmišljenih ideja uzrok je ispaštanja i sreće u ovome svijetu. U tom stanju, vječna se duša mora rađati u različitim vrstama života i djelovati u raznim vrstama svjesnosti. Takav neprestani materijalni život naziva se samsara. Rođenje, smrt, jadikovanje, patnja i žudnje posljedice su takvih materijalnih shvaćanja. Zato ponekad dolazimo do pravilnog shvaćanja, a ponekad ponovno padamo pod utjecaj pogrešnog shvaćanja života.

Uzrok pada

Sva bića djeluju točno prema svojim željama i zapovjestima prakriti, materijalne prirode, budući da smo u ovomu svijetu potpuno pod višom upravom. Međutim, ovdje smo došli jer smo željeli biti jednaki Bogu. To je razlog našega pada u ovaj materijalni svijet da bi potom u različitoj mjeri bili uvjetovani nižom materijalnom prirodom za razliku od duhovne kojoj izvorno pripadamo i u kojoj takva uvjetovanost ne postoji. U ovomu prolaznom svijetu takozvana obitelj je spoj više osoba u jednome domu, stvorena da bi se okončalo razdoblje njihova ropstva. Kao što se zatvorenici raziđu čim njihovo vrijeme istekne i budu pušteni iz zatvora, svi mi, koji smo se privremeno okupili kao članovi obitelji, nastavit ćemo put ka svojim vlastitim odredištima.

Duša nikada nije tijelo, već se uvijek potpuno razlikuje od tijela. Dakle, vječna duša nikada ne umire, ali kada ta čista duša poželi neovisno uživati u ovome pojavnom svijetu, biva stavljena u uvjete materijalne prirode, gdje je primorana prihvatiti određenu vrstu tijela te ispaštati boli i zadovoljstva koje ono donosi. Tijelo je poput stroja i duši se u skladu s njenom karmom daje određena vrsta stroja kako bi lutala po materijalnom svijetu.

Odraz stvarnosti

Ukoliko netko boluje od očne bolesti tada će mu pri čitanju ovoga članka slova skakutati. Uzrok je u nedostatku određenih kemikalija ili poremećenosti očnog živca. Takva će osoba misliti kako slova skaču ili kako se tlo ispod njega pomjera i slično. Međutim, sa slovima i tlom je sve u redu, jer problem leži u njegovoj bolesti koja mu daje pogrešnu percepciju.

Problem je u potpunosti mentalne prirode jer osjetila ne reflektiraju stvarnost na pravi način. Na sličan način, naš um možemo usporediti s vodom koja se pod utjecajem vjetra pomiče i stvara nepravilne odraze objekata na svojoj površini. Kada je um uznemiren pomicanjem sila materijalne prirode u obliku neznanja, strasti i vrline (tamasa, rajasa i sattve), svi različiti oblici percepcije postaju prividni i svi su, zapravo, obična iluzija. Tada promatramo i percipiramo stvari i događaje u ovome svijetu kao pogrešne i iskrivljene. Sve što vidimo samo je odraz stvarnosti poput drveća koje stoji na obali rijeke i čini nam se da ima svoje postojanje u vodi, no, to je samo njihov odraz koji se reflektira na njenoj površini. Slično, naš um ništa ne vidi direktno, već zamjećuje stvari uz pomoć refleksije ili odraza.

Istinska stvarnost postoji vječno u Božjem kraljevstvu gdje je u potpunosti čista i nezagađena utjecajem sila materijalne prirode. Isti slučaj je i s duhovnom dušom koja se tamo nalazi izvan utjecaja neznanja, strasti i vrline. Dolaskom u materijalni svijet i ulazeći u nižu egzistenciju stvarnosti, duša biva prekrivena s ove tri sile te prihvaća tu egzistenciju kao svoju vlastitu. Kada svjesnost bića ulazi u tijelo ona počinje prihvaćati to tijelo kao svoje osobno jastvo poistovjećujući se s njim u cijelosti. Tako nastaje shvaćanje: “Ja sam ovo tijelo. Ja sam Ivan, John ili Marica. Ova zemlja pripada meni!” Takva se percepcija stvarnosti javlja uslijed djelovanja osjetila – vida, sluha, okusa, mirisa i dodira. Kroz djelovanje ovih osjetila vidimo ovaj svijet te kao što smo spomenuli, na taj način mi zapravo nemamo neposrednu ili direktnu pecepciju stvarnosti. Prema razini uvjetovanosti osjetila i uma, u skladu s tijelom u kojemu se vječna duša nalazi (postoji 8.400.000 vrsta tijela u prolaznom svijetu), mi percipiramo i donosimo zaključke o svim prisutnim stvarima, zakonima i događanjima unutar granica ovoga svemira.

Dakle, iako nemamo neposrednu percepciju realnosti jer “mi”, kao vječna duša, zapravo ne možemo vidjeti ništa, čuti ništa, okusiti ili dodirnuti, ipak smatramo sebe vršiteljem svih aktivnosti i djelatnosti koje proizlaze iz našega tijela. Zbog različitih promjena u grubom (sastoji se od zemlje, vode, vatre, zraka i etera) i suptilnom tijelu (sastoji se od uma, inteligencije i lažnoga ega), u koje možemo ubrojiti rođenje, bolest, starost, smrt, želje, patnju, sreću, fobije itd., mi smatramo kako se sve te promjene odražavaju i utječu na nas, iako s nama zapravo nemaju ništa.

Dakle, pogrešna percepcija i viđenje stvarnosti jedan je od uzroka našeg ponovnog rađanja i ropstva u ovome materijalnom svijetu.

[author] [author_image timthumb=’on’]http://atma.hr/wp-content/uploads/2012/12/krunoslav-djurdjevic.jpg[/author_image] [author_info]Krunoslav Đurđević (1962-2007) bio je propovjednik, predavač vedskoga znanja, urednik nekoliko časopisa iz područja alternative, Jyotish astrolog, kolumnist, glazbenik, pisac, scenarist… Napisao je nekoliko izrazito zapaženih knjiga: “Karma – univerzalni zakon pravde” (1997.), “Reinkarnacija” (1997.), “Vedska kozmologija” (1998.), “Misterija stvarnosti i vremena” (1999.), i “Reinkarnacija – mit ili zbilja” (2001.). Kao predavač vedskoga znanja održao je veliki broj predavanja, napisao bezbroj eseja i članaka na temu duhovnoga znanja. Bio je predsjednik i voditelj “Bhaktivedanta – Udruga za znanost i religiju”. Gostovao je u TV-emisijama poput “Latinice” i “Na rubu znanosti”. Kao skladatelj, tekstopisac i aranžer snimio je i nekoliko glazbenih CD-a: “Immortality”, “Waiting for the Sun”, “Street Voices”… [/author_info] [/author]

Prethodna objavaValium iz obitelji lijekova kojima pripada i Xanax izaziva goru ovisnost od heriona, zašto se još koristi?
Slijedeća objavaBhagavad-gita – Karma joga
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here