Obično pod pojmom yoga podrazumijevamo puke tjelesne vježbe. Međutim, u Bhagavad-gita otkriva dublje značenje i prirodu yoge kakva se u Indiji poučava i primjenjuje već stoljećima. Ona objašnjava kako usavršeni yogiji mogu, primjenjujući strogosti, otputovati na svaki planet u svemiru. Međutim, u trenutku smrti najuspješniji se yogiji prenesu u „duhovni svijet i odlaze na Krišnaloku, mjesto gdje prebiva Bog…”
sarva-dvarani samyamya
mano hrdi nirudhya ca
murdhny adhayatmanah pranam
asthito yoga-dharanam
„Yogi se odriče svih osjetilnih djelatnosti. Zatvarajući sva vrata osjetila i usredotočujući um na srce, uzdigavši životni zrak do vrha glave, utemeljuje se u yogi.” [Bhagavad-gita 8.12]
Postoje razne vrste transcendentalista ili yogija: jnana-yogi, dhyana-yogi i bhakti-yogi. Svi su oni dostojni da budu vraćeni u duhovni svijet, jer je svrha yoge ponovno uspostavljanje naše veze sa Svevišnjim Gospodinom. Mi smo, ustvari, vječno povezani sa Svevišnjim Gospodinom, no na neki smo se način zagrezli u materijalnu prljavštinu. Stoga je cilj procesa da se vratimo tamo odakle smo došli. Taj povezujući proces naziva se yoga.
Pravo značenje riječi yoga je „plus”. U sadašnjem trenutku nama nedostaje Bog, u minusu smo jer nam nedostaje Svevišnji. Međutim, kada postanemo plus, ili povezani s Bogom, naš život postaje savršeno osmišljen. Taj stupanj savršenstva moramo dostići do trenutka svoje smrti. Sve dok smo živi, moramo vježbati kako postići to stanje savršenstva. U trenutku smrti, kada odbacujemo materijalno tijelo, savršenstvo mora biti ostvareno. Prayana-kale manasacalena. Prayana-kale znači ,,u trenutku smrti”. Student se, npr. može pripremati dvije, tri ili četiri godine tijekom svog visokoškolskog obrazovanja, ali krajnja je provjera ispit. Položi li ispit, dobiva diplomu. Slično tome, ako se pripremimo za ispit smrti i položimo ga, bit ćemo preneseni u duhovni svijet. U trenutku smrti se ispituje sve što smo naučili tijekom ovoga života.
U Bhagavad-giti, Gospodin Krišna opisuje što trebamo činiti u trenutku smrti, kada odbacujemo sadašnje tijelo.
Uputa za dhyana-yogije glasi: sarva-dvarani samyamya mano hrdinirudhya ca. U stručnom rječniku sustava yoge, ovaj se proces naziva pratyahara. To znači „baš suprotno”. Moje oči, npr. promatraju ljepotu svijeta. Umjesto da uživam u izvanjskoj ljepoti trebao bih se suzdržati te meditirati kako bih vidio unutarnju ljepotu. To se naziva pratyahara. Slično tome, trebao bih iznutra čuti omkaru, zvučnog predstavnika Gospodina. Na isti način i sva druga osjetila treba povući od njihovih izvanjskih djelatnosti i uključiti ih u meditaciju na Boga. To je savršenstvo dhyana-yoge: usredotočiti um na Višnua, Boga. Um je vrlo nemiran. Treba ga usredotočiti na srce. Zatim moramo životni zrak uzdignuti do vrha glave. To je savršenstvo yoge.
Savršeni dhyana-yogi može izabrati svoje odredište nakon smrti.Postoje nebrojeni materijalni planeti, a iznad materijalnih planeta je duhovni svijet. Yogiji znaju za sve te raznolike planete. Od kuda im to znanje? Iz vedskih spisa. Na primjer, prije nego što dođete u neku zemlju, čitate o njoj u knjigama. Slično tome, u Srimad-Bhagavatamu nalazimo opise viših planeta i duhovnog svijeta. Yogi zna sve i može se prebaciti na koji god planet želi. Nije mu potreban nikakav svemirski brod. Znanstvenici već niz godina pokušavaju svojim svemirskim brodovima otići na druge planete, i još će stotinama i tisućama godina to pokušavati. Međutim, nikada neće uspjeti. Budite sigurni. To nije postupak kojim se odlazi na druge planete. Možda će, zahvaljujući znanstvenom napretku, jedan ili dva čovjeka uspjeti otići na neki obližnji planet, no to nije uobičajeni postupak. Uobičajeni postupak je slijedeći: želite li otići na neki bolji planet, trebate primjenjivati sustav dhyana-yoge – ili jnana sustav.
Međutim, sustav bhakti nije namijenjen dostizanju bilo kojeg materijalnog planeta. One koji predano služe Svevišnjeg Gospodina, ne zanima niti jedan planet u materijalnom svijetu. Zašto? Zato jer znaju da su na svakom planetu uvijek prisutna četiri načela materijalnog postojanja. Koja su to načela? Rođenje, smrt, bolest i starost. Naći ćete ih na svakom planetu. Na nekim višim planetima životni je vijek mnogo duži nego ovdje na Zemlji, ali još uvijek postoji smrt. Materijalni život znači rođenje, smrt, bolest i starost, dok duhovni život znači oslobođenje od tih nevolja. Nema više rođenja, nema smrti, nema neznanja, nema bijede. Stoga se oni koji su inteligentni ne pokušavaju uzdignuti niti na jedan planet u ovom materijalnom svijetu.
Znanstvenici pokušavaju otići na Mjesec, no vrlo im je teško dobiti dopuštenje za ulazak jer nemaju odgovarajuće tijelo. Čak i da odu, njihovo će iskustvo biti površno. Međutim, odemo li na više planete uz pomoć sustava yoge, dobit ćemo tijelo koje odgovara životu na tim planetima. Za svaki planet treba imati odgovarajuće tijelo, u suprotnom ne možete otići tamo. Na primjer, iako s ovim tijelom ne možemo živjeti u vodi, uz pomoć boca s kisikom preživjet ćemo nekih petnaest, šesnaest sati. Međutim, ribe i vodene životinje imaju odgovarajuća tijela – one cijeli život provode pod vodom. Naravno, ako ribu izvadite iz vode i stavite je na zemlju,ubrzo će uginuti. Čak i na ovom planetu morate imati tijelo pogodno za život na određenom mjestu. Slično tome, želite li ući na neki drugi planet, morate se za to pripremiti, morate dobiti određenu vrstu tijela.
Na višim planetima jedna naša godina odgovara jednom danu i noći, a život traje deset tisuća takvih godina. To je opisano u vedskoj književnosti. Tamo je životni vijek, nedvojbeno, veoma dug; ali potom dolazi smrt. Je li to poslije deset ili dvadeset tisuća godina, ili nakon milijun godina – nije važno.Dani su vam odbrojani i smrt dolazi.Međutim, vi, duhovna duša, niste podložni smrti – to je početak Bhagavad-gite. Na hanyate hanyamane sarire: vi ste vječna duhovna duša.
Zašto biste se podvrgavali rođenju i smrti? Postavljanje ovog pitanja znak je prave inteligencije. Ljudi bi trebali biti inteligentni. Ne bi ih trebalo zanimati promaknuće ni na jedan planet na kojemu postoji smrt, bez obzira koliko tamo trajao život. Trebali bi željeti duhovno tijelo, baš poput Božjeg. Božje tijelo je sac-cid-ananda-vigraha: isvarah paramah krsnah sac-cid-ananda-vigrahah. Sat znači „vječno”, cit znači „puno znanja”, a ananda znači „puno zadovoljstva”. Ako napustimo ovo tijelo i preselimo se u duhovni svijet da bismo ondje živjeli sa samim Bogom, dobijamo tijelo koje je slično Njegovom: sac-cid-ananda – vječno, puno znanja i puno blaženstva. Oni koji pokušavaju biti svjesni Boga imaju različit cilj u životu od onih koji se pokušavaju uzdići na bilo koji bolji planet u ovom materijalnom svijetu.
Vi ste vrlo sićušna, duhovna čestica unutar ovog tijela koju održava prana-vayu ili životni zrak. Cilj je sustava dhyana-yoge, ili sat-cakra sustava, da povuče dušu s njezinog mjesta u srcu i uzdigne je do vrha glave. Savršenstvo nastupa kada se uzdignete do vrha glave i probivši ga preselite na više planete, tamo gdje želite. Dhyana-yogi se može preseliti na bilo koji planet – gdje god želi. Dakle, ako želite npr. doznati nešto o Mjesecu – postanite yogi i otiđite tamo. Yogi razmišlja: „Hajde da vidim kakav je Mjesec. Potom ću se preseliti na više planete.” Isto je s običnim putnicima. Dođu u New York, zatim odu u Kaliforniju, potom u Kanadu. Slično tome, ovim se sustavom yoge možete preseliti na tako puno planeta. Međutim, kud god odete, svuda postoje isti sustavi – sustav vize i carine.
Onoga tko je svjestan Boga ne zanimaju ti privremeni planeti. Tamo se možda može dugo živjeti, no njega to ne zanima. Yogi napušta ovo tijelo na određen način:
om ity ekaksaram brahma
vyaharan mam anusmaran
yah prayati tyajan deham
sa yati paramam gatim
U trenutku smrti – „Om …” može izgovoriti om, omkaru. Omkara je sažeti oblik transcendentalne zvučne vibracije. Om ity ekaksarambrahma vyaharan: ako može izgovarati ovaj zvuk, omkaru, i istodobno se sjećati Krišne, ili Višnua, može ući u duhovno carstvo. Svrha cijelog sustava yoge je usredotočivanje uma na Višnua. Međutim, impersonalisti zamišljaju da je ova omkara oblik Višnua, odnosno Gospodin. Personalisti ne zamišljaju ništa. Oni vide pravi oblik Svevišnjeg Gospodina. U svakom slučaju, bilo da usmjeravate svoj um zamišljanjem ili uistinu vidite, um morate usredotočiti na oblik Boga.
Svatko tko napusti tijelo sjećajući se Boga, Krišne, Višnua ili nekog drugog oblika – ulazi u duhovno carstvo. Pravi yogiji ne žele otići ni na jedan drugi planet u materijalnom svijetu, jer znaju da je tamo život privremen. To je inteligencija. Prema Bhagavad-giti, oni koji se zadovoljavaju privremenom srećom, prolaznim životom i privremenim uvjetima nisu inteligentni. Ja sam trajan. Ja sam vječan. Tko želi prolazno postojanje? Nitko to ne želi. Pretpostavimo da živite u nekom stanu i vlasnik zatraži da se iselite. Žao vam je. No neće vam biti žao ako odlazite u bolji stan. Međutim, takva je naša priroda: gdje god živjeli želimo stalno prebivalište, zato jer smo vječni. Tome smo skloni. Ne želimo umrijeti. Zašto? Zato jer smo vječni. Ne želimo biti bolesni. To su sve neprirodne, izvanjske stvari: bolest, smrt, rođenje, nevolje. To su izvanjske stvari.
Kao što ponekad dobijete groznicu. Vi niste stvoreni da biste patili od groznice, no katkada vam se to dogodi i tada treba nešto poduzeti da se toga riješite. Slično tome, ove četiri vrste izvanjskih nedaća – rođenje, smrt, bolest i starost – nastaju zbog materijalnog tijela. Ako se možemo izbaviti iz ovog materijalnog tijela, onda se možemo izbaviti iz tih nedaća. Za yogija koji je impersonalist preporučuje se, pri napuštanju tijela, postupak izgovaranja transcendentalnog zvuka om. Svatko tko je u stanju napustiti materijalno tijelo izgovarajući transcendentalni zvuk om, potpuno svjestan Svevišnjeg Gospodina, sigurno će biti prenesen u duhovni svijet. Međutim, oni koji nisu personalisti ne mogu ući na duhovne planete. Ostaju izvan njih. Baš poput Sunčeve svjetlosti i Sunca. Sunčeva se svjetlost ne razlikuje od Sunčevog planeta; no ipak, Sunčeva svjetlost nije Sunčev planet. Slično tome, impersonalisti koji dođu u duhovni svijet ostaju u sjaju Svevišnjeg Gospodina koji se naziva brahmajyoti.
Oni koji nisu personalisti smještaju se u brahmajyoti kao jedan od sićušnih dijelova. Mi smo sitni djelići, duhovne iskre, a brahmajyoti je pun takvih duhovnih iskri. Dakle, postajete jedna od duhovnih iskri, odnosno, stapate se s duhovnim postojanjem. Zadržavate svoju osobnost, ali kako ne želite osobni oblik, ostajete u bezličnom brahmajyotiju. Kao što je sunčeva svjetlost skup malih, sjajnih molekula – oni koji su znanstvenici to znaju – slično tome, mi smo djelići, manji od atoma, veličine jedne desettisućinke vrha vlasi kose. Ta sitna čestica ostaje u brahmajyotiju.
Problem je, međutim, u tome što kao živo biće ja želim uživati; jer ja nisam samo postojanje. Pun sam blaženstva. Sastavljen sam od tri duhovne odlike: sac-cid-ananda. Vječan sam, pun znanja i pun blaženstva. Oni koji ulaze u bezlični sjaj Svevišnjeg Gospodina mogu tamo vječno ostati znajući, u potpunosti, da su stopljeni s Brahmanom, odnosno brahmajyotijem. Međutim, oni ne mogu biti vječno blaženi jer to blaženstvo nedostaje.
Ako se nalazite sami u sobi, možete čitati knjigu ili o nečemu razmišljati, ali cijeli život ipak ne možete ostati sami. To nije moguće. Pronaći ćete neko društvo, neku razonodu. To je naša priroda. Slično tome, stopimo li se s bezličnim sjajem Svevišnjeg Gospodina, postoji mogućnost da ponovno padnemo u materijalni svijet. To je potvrđeno u Srimad-Bhagavatamu [10.2.32]:
ye ‘nye ‘ravindaksa vimukta-maninas
tvayy asta-bhavad avisuddha-buddhayah
aruhya krcchrena param padam tatah
patanty adho ‘ nadrta-yusmad-anghrayah
Poput astronauta koji idu sve više i više – pedeset ili šezdeset tisuća ili dvjesto tisuća kilometara u visine. Međutim, moraju se spustiti na neki planet kako bi se odmorili. Spuštanje zbog odmora je neophodno. U neosobnom obliku mjesto odmora je nesigurno. Zato Bhagavatam kaže:aruhya krcchrena param padam tatah. Čak i nakon tako puno truda, dođe li impersonalist u duhovni svijet i ostane u neosobnom obliku, postoji rizik da će ponovno pasti u materijalno postojanje. Zašto? Jer je propustio služiti Svevišnjeg Gospodina, s ljubavlju i predanošću.
Sve dok smo ovdje, trebamo se učiti kako voljeti Svevišnjeg Gospodina. Potom možemo kročiti na duhovne planete. To je uvježbavanje. Ako niste tako uvježbani, u duhovno carstvo možete ući uloživši impersonalni trud, no postoji rizik ponovnog pada – jer ta će usamljenost izazvati nemir i pokušat ćete naći društvo. Budući da se ne družite sa Svevišnjim Gospodinom, morat ćete se vratiti i družiti s materijalnim svijetom. Bolje je, dakle, poznavati narav našeg prirodnog položaja. Prirodno je da želimo vječnost, potpuno znanje, a isto tako i zadovoljstvo. Kada smo dugo sami, ne možemo osjećati zadovoljstvo. Osjećamo se nelagodno i u potrazi za zadovoljstvom prihvaćamo bilo koju vrstu materijalnog zadovoljstva. U tome je rizik.
Međutim, osoba koja je svjesna personalnog oblika Boga osijeća potpuno zadovoljstvo. Najveći užitak u materijalnom svijetu je seksualni život, ali i to je iskrivljeno – dakle, bolesno. Čak i u duhovnom svijetu postoji seksualno zadovoljstvo. Međutim, ne bismo trebali misliti da ono nalikuje seksualnom životu u ovom materijalnom svijetu. Ne. Međutim, janmady asya yatah: da tamo nema seksualnog života, ne bi se ovdje mogao odražavati. To je samo iskrivljen odraz. Istinski život je tamo. Jedno od imena Boga je Rama što znači – pun zadovoljstva. Najbolje što možemo učiniti jest uvježbati se u svjesnosti Boga. Onda ćemo se u trenutku smrti moći preseliti u duhovni svijet i ući na Krišnaloku, božji vlastiti planet, i uživati s Njim.
cintamani-prakara-sadmasu kalpa-vrksa-
laksavrtesu surabhir abhipalayantam
laksmi-sahasra-sata-sambhrama-sevyamanam
govindam adi-purusam tam aham bhajami
To je opis Krišnaloke. Cintamani-prakara-sadmasu: na njoj su kuće napravljene od čarobnog kamena. Možda ste čuli za čarobni kamen. Dodirnete li željezo s najmanjim djelićem tog kamena, ono će istog trenutka postati zlato. Naravno, nitko od vas nije vidio taj čarobni kamen, ali on postoji. Tamo je sve izgrađeno od čarobnog kamena. Drveće je drveće želja s kojeg možete dobiti sve što želite. Ovdje sa stabla manga možete dobiti samo plodove manga, a sa stabla jabuka samo jabuke. Međutim, tamo sa svakog stabla možete dobiti sve što zaželite. To su neki od opisa Krišnaloke. Stoga je najbolje ne pokušavati se uzdići niti na jedan materijalni planet jer na svakom od njih nalazimo ista načela bijednog života. Mi smo na njih naviknuti. Privikli smo se na rođenje i smrt; ne marimo.
Suvremeni znanstvenici se jako ponose svojim napretkom, ali nemaju rješenja ni za jednu od ovih neugodnosti. Ne mogu napraviti ništa što bi spriječilo smrt, bolest ili starost. To nije moguće. Možete napraviti nešto što će ubrzati ili usporiti smrt, no ne možete napraviti ništa što bi zaustavilo smrt. To nije u vašoj moći. One koji su vrlo inteligentni zanima iznalaženje trajnog rješenja za ova četiri problema – janma-mrtyu-jara-vyadhi: rođenje, smrt, starost i bolest. Zanima ih dostizanje duhovnog života, punog blaženstva i znanja. To je moguće kad uđete na duhovne planete. Kao što Krišna kaže u Bhagavad-giti [8.14]:
ananya-cetah satatam
yo mam smarati nityasah
tasyaham sulabhah partha
nitya-yuktasya yoginah
Nitya-yuktah znači „neprestano u transu”. To je najviši yogi: onaj tko neprestano misli na Boga, koji je uvijek u svjesnosti Boga. Pozornost takvog savršenog yogija ne skreće na ovu ili onu vrstu procesa, ovaj ili onaj sustav yoge, na jnana ili dhyana sustave. Zanima ga samo jedan sustav: svjesnost Boga. Ništa ga ne uznemirava, on jednostavno misli na Boga.
Na primjer, moje je prebivalište u Vrndavani. To je Krišnin kraj, mjesto gdje se pojavio. Sada sam u Americi, u vašoj zemlji. Međutim, to ne znači da sam izvan Vrndavane jer ako uvijek mislim na Krišnu, to je isto kao da sam u Vrndavani. Ja sam u New Yorku, u ovom stanu, ali moja je svjesnost tamo u Vrndavani. Svjesnost Krišne znači da već živite s Krišnom na Njegovom duhovnom planetu. Jednostavno trebate čekati da odbacite ovo tijelo.
To je proces svjesnosti Krišne: ananya-cetah satatam yo mam smarati nityasah. Smarati znači „sjećati se”; nityasah „neprestano”. Krišna izjavljuje da Ga lako može dostići onaj tko stalno misli na Njega. Ono što je najviše i najdragocjenije postaje lako dostižno onome tko se posveti procesu razvijanja svjesnosti Krišne. Tasyaham sulabhah parthanitya-yuktasya yoginah: „Zato što se neprestano bavi tim procesom yoge, bhakti-yogom – postajem vrlo jeftin i lako Me dostići.” Kao najdjelotvorniji proces razvijanja ove uzvišene svjesnosti Krišne, Vede preoporučuju pjevanje Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Bilo da ste na ulici ili u podzemnoj željeznici, kod kuće ili u uredu – uvijek razvijajte transcendentalnu svjesnost uz pomoć ove moćne mantre.
Bhagavad-gita Kakva Jest
Istina koju objavljuje je univerzalna i vječna, te je kroz tisućljeća nadahnjivala velike mislioce, teologe i filozofe istoka i zapada; Sokrata, Goethea, Schopenhauera, Einsteina, Junga i mnoge druge.
G.W.F. Hegel: “Bhagavad-gita je sposobna dati nam pravo shvaćanje univerzalnosti i uzvišenost religije.”
Dr. J. Stilson Judah, profesor povijesti religija, (Berkly, California) izjavljuje o ovom izdanju: “A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada je još jednom zadužio svijet učenjaka, premda je Bhagavad-gita prevođena mnogo puta, Prabhupada je svojim komentarima dao prijevod izuzetnog značaja…”
926 stranica, 16 slika u boji, cijena 150kn
Kupite ovdje
