Ako nije potrgano, nemoj popravljati!
(narodna izreka)

Već zadnjih 10 godina vrlo intenzivno provodim proučavanje Sebstva i kako se ono reflektira na svijet u kojemu djeluje. Da to jednostavnije kažem, možete sebi postaviti pitanje: “Koliko snažno moje misli, riječi i djela utječu na cjelokupnu stvarnost?” Iako se ovo čini preopsežnim pitanjem, možda nekima i nedefiniranim, ono to doista nije. Želim kroz ovaj članak podijeliti neopisivo snažno duhovno iskustvo koje sam dobio nakon što sam dotaknuo “vrh” spiritualnog egoizma.

atma.hr – 52




Vrlo sam uvjeren da čitatelji mog portala, ali i onih srodnih koji se dotiču bilo kojeg aspekta duhovnosti, otvoreno govore o duhovnosti, zakonu privlačenja itd. Danas je to već normalno! Gotovo da možete sjesti u kafić, zamoliti Svemir da Vam pošalje nekoga s kime možete “zaploviti” u ocean duhovnosti i jedan drugome ispričati priču svoga života iako se nikada do sada niste sreli. To se meni dogodilo, više puta. I još uvijek se događa. Ovime želim potvrditi kako sve veći broj ljudi ima potrebu razgovarati s osobom koja joj je “ogledalo”, te zajedno proćakulati o “važnim” temama, poput one: što je novoga kod Zakona privlačenja? ili možemo li malo ne razgovarati što drugi (ne) rade i jednostavno promatrati što se događa (unutar ili oko nas)? Ovakve teme postaju “normalna” stvarnost i drago mi je da je tako. Sada idemo dublje u analizu duhovnosti postojanja.

U svojih 27 godina Života, mislio sam da je znanje vrlo potrebno da bismo stvarali zajednicu u kojoj svi prosperiramo. Tako sam vrlo mlad i neiskusan, krajem osnovne škole u kojoj mi je bilo bitnije da se zabavljam s prijateljima nego da sjedim i učim, krenuo u intelektualne avanture i čitateljsko prostranstvo, koje sam u romanima pronašao kao vrlo šaroliko. Doslovno sam gutao rečenice romana, tinejdžerske proze, poeziju, sve dok nisam prešao na filozofiju i psihologiju. Tada sam počeo smatrati da su romani potrebni u trenucima kada želimo “pobjeći” od sebe i uroniti u svijet mašte pisca romana, novele ili takve kategorije spisateljstva. Počevši proučavati filozofiju i psihologiju, počeo sam razumjeti aspekte vlastitog ponašanja, a kako je vrijeme prolazilo, došao sam do “razine” da razumijem i zašto netko radi to što radite kako to može bolje raditi. Nisam znao što pričam, ali mislio sam da sam u pravu – ipak sam do kraja srednje imao preko 500 pročitanih knjiga u arhivi mozga, zar ne?!

atma.hr – 39

U studentskim danima čitanje se drastično smanjilo jer je započela dugogodišnja veza. U njoj sam imao toliko uspona i padova da je sve pročitano dobilo predznak “pitam se je li ova metoda koju činim ispravna“. S vremenom, a i godinama nakon srednje škole, shvatio sam da sve metode, načini/obrasci ponašanja koje sam proučavao, samo su mali presjek neograničenosti individualnog izražaja Duše. Trebalo mi je preko 10 godina neiscrpnog rada na Sebi, slušanja prijedloga drugih, nažalost i nenamjernog nanošenja boli drugima kroz riječi ili djela koja sam mislio da ispravno radim, da bih shvatio jednu VRLO jednostavnu Istinu: Ti nemaš dužnost a niti dozvolu govoriti drugima što da rade i način na koji to rade, osim – ako te to pitaju! Doista, trebalo mi je podosta vremena da shvatim kuda je otišao moj spiritualni egoizam sa kojime se danas toliko suočavamo, a i zašto mnogi ljudi bježe od onih koji “misle da sve znaju”. Naporni su. Takav sam i ja bio.

Da dovedem priču do određenog dijela bitnog za članak, spomenut ću vlastito iskustvo. U zadnjih 7 mjeseci, moć vlastite manifestacije poprimila je ozbiljnu moć izražavanja Duše. Većina stvari koje zamislim mi se i ostvare. Kako sam “rastao”, nisam uopće imao pojma da paralelno sa time raste i drugi aspekt mene – spiritualni egoizam. Imao sam uvjerenje da mogu gotovo što god da poželim! Sve dok me Svemir nije “spustio” na razinu na kojoj doista i jesam – a ne na kojoj mislim da jesam. I drago mi je zbog toga. Moje mišljenje da netko treba nešto raditi na način na koji mislim da treba to raditi – sasvim je projekcija mojeg znanja/istine i može biti da uopće nema veze s istinom te osobe. Svaka Duša došla je na ovaj svijet izgraditi, korak po korak, najbolju verziju Sebe – za ovog Života. Prema tome: Vaše/Moje/nečije mišljenje dovoljno je samo u mjerilima sugestije i to ako ju je osoba tražila – ali samo na temelju vlastitog iskustva, a ne samo pročitanih knjiga! Najbolje bi bilo imati sinergiju obje strane.

Izuzetno mi je drago podijeliti iskustvo viđenja dijela Sebstva u vidu “duhovnog sveznalice / tiranina”, jer mi je taj događaj promijenio Život na način na koji gotovo prikolica pročitanih knjiga ne može ni zamisliti! Shvatio sam vrlo važnu Istinu za mene:

Bolje da imamo svijet u kojemu nemamo mnogo znanja, ali imamo emocije, nego da imamo svijet prepun znanja bez emocija i suosjećanja prema drugima. 💕

Davor Predavec, innerselfattitide.wordpress.com

atma.hr – 75



OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here