Bhagavad-gita 2.17
avinaci tu tad viddhi yena sarvam idam tatam
vinacam avyayasyasya na kaccit kartum arhati
“Ono što prožima čitavo tijelo je neuništivo. Nitko ne može uništiti tu neuništivu dušu.”
Ovaj stih jasno objašnjava pravu prirodu duše, koja prožima čitavo tijelo. Svatko može shvatiti što prožima tijelo: to je svjesnost. Svatko je svjestan patnji i užitaka dijela tijela ili cijelog tijela. To širenje svjesnosti živog bića je ograničeno na njegovo tijelo. Patnje i zadovoljstva jednog tijela su nepoznati drugom tijelu. Prema tome, svako tijelo je utjelovljenje osobene duše, a simptom prisustva duše se opaža kao osobena svjesnost. Opisano je da je duša deset tisuća puta manja od presjeka vlasi kose. To je potvrđeno u Cvetacvatara Upanisadi (5.9):
balagra-cata-bhagasya catadha kalpitasya ca
bhago jivah vijweyah sa canantyaya kalpate
“Kada se vrh vlasi kose podijeli na stotinu dijelova i zatim svaki od tih dijelova ponovo podijeli na stotinu dijelova, svaki takav dio ima dimenzije duhovne duše.”
Na drugom mjestu se izlaže isto mišljenje:
kecagra-cata-bhagasya catamcah sadrcatmakah
jivah suksma-svarupo ‘yam sagkhyatito hi cit-kanah
“Postoji bezbroj čestica duhovnih atoma, koji su deset tisuća puta manji od vrha vlasi kose.”
Osobena duhovna duša je stoga duhovni atom manji od materijalnih atoma. Takvi atomi su bezbrojni. Veoma mala duhovna iskra je osnovni princip materijalnog tijela i njen utjecaj se širi čitavim tijelom kao što se aktivan princip lijeka širi čitavim tijelom. Ta struja duhovne duše se osjeća po čitavom tijelu kao svjesnost i predstavlja dokaz prisustva duše. Svaki laik može shvatiti da je materijalno tijelo bez svjesnosti mrtvo tijelo. Ta svjesnost se ne može oživjeti u tijelu nikakvim materijalnim sredstvima. Svjesnost stoga ne potječe od materijalnih spojeva, već od duhovne duše.
U Mundaka Upanisadi (3.1.9) je još podrobnije opisan položaj atomske duhovne duše:
eso ‘nur atma cetasa veditavyo yasmin pranah pawcadha samviveca
pranaic cittam sarvam otam prajanam yasmin vicuddhe vibhavaty esa atma
“Duša je atomske veličine i može se opaziti savršenom inteligencijom. Atomska duša lebdi u pet vrsta zrakova (prana, apana, vyana, samana i udana). Nalazi se u srcu i širi svoj utjecaj po čitavom tijelu utjelovljenog živog bića. Kada se duša pročisti od zagađenosti materijalnim zrakovima, izražava svoj duhovni utjecaj.”
Svrha sistema hatha-yoge je putem različitih položaja sjedenja ovladati zrakovima koji okružuju čistu dušu – ne radi stjecanja materijalne dobrobiti, već radi oslobađanja sićušne duše od zapletenosti u materijalnu atmosferu.
Atomsku prirodu duše potvrđuju svi vedski spisi i svaki razuman čovjek je može osjetiti u svom praktičnom iskustvu. Samo lud čovjek može misliti da je atomska duša sveprožimajuća visnu-tattva.
Utjecaj duhovne duše se može širiti svuda po tijelu. Prema Mundaka Upanisadi, ta atomska duša se nalazi u srcu svakog živog bića, a pošto su dimenzije duhovne duše iznad dosega opažanja materijalnih znanstvenika, neki od njih budalasto tvrde da duša ne postoji. Osobena atomska duša se nesumnjivo nalazi u srcu, zajedno s Nad-dušom, i tako sve energije koje pokreću tijelo emaniraju iz tog dijela tijela. Krvna zrnca koja iz pluća prenose kisik dobivaju energiju od duše. Kada duša napusti taj položaj, prestaje aktivnost krvi – spajanje crvenih krvnih zrnaca s kisikom. Medicinska znanost prihvaća značaj crvenih krvnih zrnaca, ali ne može utvrditi da je izvor energije duša. Međutim, priznaje da je srce centar svih energija tijela.
Takve atomske čestice duhovne cjeline se uspoređuju s molekulama sunčeve svjetlosti. U sunčevoj svjetlosti postoji bezbroj sjajnih molekula. Slično tome, odvojeni djelići Svevišnjeg Gospodina su atomske iskre zraka Svevišnjeg Gospodina i nazivaju se prabha, viša energija. Tako bez obzira da li slijedi vedsko znanje ili suvremenu znanost, osoba ne može poreći postojanje duhovne duše u tijelu. U Bhagavad-giti sama Božanska Osoba jasno opisuje znanost o duši.
