I kad mislite da se svijet oko vas ruši, tapkate u mjestu i suzama, ne očajavajte, ono se samo slaže na svoje mjesto, onako kako treba biti, priprema nešto bolje i veće za vas.
Koliko puta ste se uhvatili u razmišljanju o onome što ste činili ispravno i manje ispravno, te ste u tim momentima osjetili bespomoćnost, sram i niste smatrali sebe kvalitetnima i dostojnima?
Pretpostavljam, mnogo. Jer, to je ono za što smo programirani kad nam nešto ne ide od ruke, okrećemo se od svijeta, zatvaramo vrata novim spoznajama i tapkamo u mjestu.
Vrlo često ne shvaćamo da izraz biti jak ne podrazumijeva lažne nastupe pred drugima, dok se duša para na komadiće a vi glumite da vas nešto ne dodiruje i ne smeta. Zauzimate stav koji smatrate da je normalan i prirodan, okrećete glavu od daljnjeg napretka jer toliko silno želite biti jaki.
Za vas to predstavlja biti nedodirljivi, hladni i dignuti zid oko sebe kako biste se ogradili od negativnog. To smatrate snagom, tome težite misleći da ćete na taj način biti manje uznemireni.
Pogrešno. Biti jak znači biti vjeran sebi, spoznati svoju ranjivost i dopustiti si da padneš kako bi iznova ustao. Dopustiti si patnju, suze i bol kroz koje morate proći kako biste došli do istine i zatvorili određeno poglavlje te bili spremni na nove lekcije. Biti jak znači dopustiti si autentičnost i ranjivost, pokazati i sebi i drugima da smo od istog satkani, da niste nedodirljivi ni hladni, distancirani od sve ljepote koja vas okružuje.
I ne, ne trebate drugima ništa dokazivati, samo sebi. Vjerovati u to da ste posebni, i da ste jaki i izuzetni čak i kad na putu posrnete. Posrnuli ste da biste shvatili kojim putem trebate ići, da biste otvorili vrata onim lekcijama koje čekaju samo na vas. Ono što vam nije bilo namijenjeno, na taj vas način zaobilazi, i na tome morate ostati zahvalni.
Pokušavati biti nešto što niste, ili ono što drugi očekuju od vas, samo će vas baciti u dodatne ponore i izgubljenost. Predstavljati sebe kao nedodirljive, a potajno umirati od straha i tuge, znači ne živjeti ono što jesmo. Bojati se izraziti i priznati sebi koliko smo ponekad krhki poput stakla. Priznati si da se ponekad ne znamo sastaviti kako treba, da nam treba određeno vrijeme kako bismo složili puzzle u glavi i shvatili što iz određenog iskustva moramo naučiti.
Snaga se očitava u tome koliko smo sposobni voljeti sebe dok se sve oko nas ruši. Koliko ste spremni uzdizati se prilikom nevolja, vjerovati da ste dali sve od sebe i kad padate, vidjeti da postoji izlaz i gurati se naprijed. Priznati sebi sebe, svoje loše korake koji su vas odveli u neželjene situacije. Pomiriti se s onim što ne možete promijeniti i raditi na tome da promijenite ono što možete.
Widget not in any sidebars
Istinska snaga leži u onima koji na svoje suze gledaju kao na dar i priliku za preobražaj. Onima koji mogu svijetu pokazati svoje lice i kada nisu na dobrom mjestu, i kad su miljama daleko od sebe. Onima koji shvaćaju kroz koje procese moraju proći kako bi očvrsnuli, i na svaki pad gledaju sa zahvalnošću, jer ih je nečemu naučio.
Budite oni koji ne skrivaju sebe i ne stavljaju maske na pravo lice. Ne sramite se posrnuti, pokušavati iznova i iznova. Ne sramite se istraživati sebe, ne znati kamo točno idete i čemu stremite. Jer, ne postoji onaj koji nikad nije pokleknuo putem, skrenuo stranputicom i izgubio se u masi ili količini loših emocija.
Imate svoju unikatnu priču za ispričati svijetu, imate toliko toga za otkriti i pružiti drugima. A to ne možete ukoliko ste jednolični, uvijek snažni i savršeni, jer takvo što ne postoji. Prihvatite svoju dualnost, svoje momente kraha, radite na tome da skupite te komadiće u jednu jaču cjelinu i koračajte svojim koracima, sigurno i neopterećeno, ne misleći što će o vama reći netko drugi, tko nije bio u vašim cipelama i vidio svijet vašim očima.
Budite jaki, ne samo na riječima, nego i na djelima. Ne stvarajte negativnu i lažnu sliku o sebi, nego dajte sebe onakvi kakvi jeste, bez straha hoće li vas drugi prihvatiti. Ono što je namijenjeno neće iskliznuti iz ruku, oni ljudi – vaši ljudi koji će vas znati cijeniti i dodatno poticati, doći će. Kao što ćete i vi nekome doći da budete svjetlost i podrška.
I kad mislite da se svijet oko vas ruši, tapkate u mjestu i suzama, ne očajavajte, ono se samo slaže na svoje mjesto, onako kako treba biti, priprema nešto bolje i veće za vas. Budite snažni u pravom smislu te riječi, otvoreni ka napretku i ne bojte se dijeliti svoju ranjivost s drugima.
Marija Lombarović
https://www.facebook.com/Lombarovic/
https://marijalombarovic.wordpress.com/
