Volim biti sama jer kad sam sama ne moram slušati druge kako omalovažavaju treće.
Kad sam sama ne slušam ih kako se uzdižu dok drugima vrijednost kradu.
Kad sam sama ne gledam ih kako pogledom druge kao mačem o tako oštrim režu koji moje srce para.
Ne čujem njihove besmislene priče u kojima se nikada ništa ne cijeni.
Ne osjetim onda njihovu mržnju i zamjeranje naspram drugih.
Ne čujem tada niti neistine koje oni tako olako shvaćaju i upotrebljuju, da bi ljubav kupili, da bi ljude kupili.
Ne čujem čak ni grube riječi upućene prema njihovim voljenima, a ni one upućene neznancima potpunim.
Ne osjetim tada bol kada čujem kako vrijeđaju vlastitu djecu i Boga.
Volim biti sama jer kad sam sama čitam predivne knjige svoje.
Kad sam sama gledam drveće u svom punom sjaju i žuto lišće koje pada.
Brojim zvijezde tada iako su beskonačne, ali ja uživam u tome.
Volim biti sama jer se tada topim se u livadama prepunim cvijeća.
Razgovaram s pčelama koje okolo lete i tako marljivo zalihe za hranu skupljaju.
Volim biti sama jer kad sam sama punim se u nebu, upijam sunčeve zrake i zahvaljujem mu što me grije.
Kad sam sama mogu pričati i s mjesecom i stopiti se s njim.
Volim biti sama jer onda ležim na travi i osjetim kako niće i nježno me miluje bez ikakvog prizvuka drugog.
Kad sam sama čujem pijev prirode zanjihan laganim vjetrom koji kao da mi šapuće.
Kad sam sama nema mržnje…
Tada volim i postojim, u tišini
I zato volim biti sama.
Marina Knüsel,
https://www.facebook.com/groups/658367227966079
