Često u životu zadržavamo ljude.
Ponekad su to prijatelji iz djetinjstva s kojima smo imali super odnos i proživjeli prekrasne trenutke i odrastanje naše pa se tih trenutaka držimo i u sadašnjem trenutku.
Živimo u sjećanju.
Ponekad su to toksični članovi obitelji koje toliko volimo pa živimo po šabloni „Krv nije voda“.
Znaju to biti i ljudi kojima ste se u potpunosti otkrili sve svoje tajne pa sada ne puštate iz straha.
Često tako mi sebe uvjerimo da svak mora ostati u našem životu. Ne mora.
Neki ljudi se mijenjaju, neki pak ostaju isti.
Svi i imaju pravo živjeti svoje živote kako god požele.
U redu je napustiti toksične odnose. Pozdraviti se u miru i zahvalnosti.
Zahvalnosti na datoj nam lekciji.
Vi jednostavno idete svojim putem, a ta druga osoba ide svojim.
Kakav god da bio, njegov je.
Ako ne možeš nekome ogoliti svoje srce i dušu i otvoriti se u potpunosti.
Ako ne možeš biti iskren, govoriti ono što jesi.
Ako ne možeš biti ti i imaš se potrebu pretvarati, prilagođavati,
što će ti zapravo to?
Bolje jedan, ali vrijedan odnos, negoli 1000 površnih.
Marina Knüsel,
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika
