Samospoznaja nije dosezanje savršenstva, nego prepoznavanje onoga što već jest savršeno kao takvog. Put prema sebi je put prema ovdje. Kako možeš krenuti prema onamo gdje već jesi? Ne trebaš ići nikamo, samo prepoznati da si već tamo gdje trebaš biti!
Postoji u srcu mjesto neopisive ljepote i tihe radosti, mira, blaženstva i ljubavi koja vječno grije. Stići na njega možeš u svakom trenutku, ne poduzimajući niti jedan jedini korak, to je mjesto prema kojemu, da bi ga dosegnuo, ne moraš hodati, voziti se, letjeti, trčati ili raditi bilo što, iako možeš i sve to skupa, dolazak na to mjesto nije uvjetovan fizičkim kretanjem, to je mjesto na koje se jednako uspješno može doći i nedolaženjem.
No bez obzira na to što nužno ne uključuje kretanje i što nema jednog jedinstvenog puta do tamo, to je ipak jedno od najvećih putovanja u svačijem životu, putovanje razumijevanja i prepoznavanja sebe. Jedini uvjet kojeg je potrebno ispuniti i ono što je istinski važno prije nego što kreneš na to putovanje bez puta, je da iza sebe ostaviš teški ruksak osude, prepotentnosti, ponosa, brige, procjene, nepovjerenja i straha.
Ostavi komplicirane i ucrtane zemljopisne karte uma, zaboravi ono što je netko drugi rekao i doživio i put kojim je prošao. Budi svjetlo samome sebi!
Sve što ti je potrebno na tom putovanju je da se vodiš kompasom svoje intuicije i otvoriš se onome čudesnome, svetome, mističnome, onome što ne razmišlja, što ne čeka na odaziv i dopuštenje “racionalnog”, ono što te doziva iznutra da napraviš taj “skok vjere”, bez obzira kakve predrasude tvoj um imao o tome, jer to je “mjesto” onkraj uma i logike.
Da bi krenuo tom stazom, pomakni se od aktivnog razmišljanja prema opuštenom bivanju i doživljavanju.
Prepusti se ljepoti koja jest i prije nego što budeš i svjestan, naći ćeš se tamo! A kad se nađeš tamo, shvatit ćeš odjednom, da ne postoji to tamo i da ono nikada nije ni postojalo osim kao ideja u tvom umu, nego da je to “tamo” oduvijek, jedino i uvijek baš OVDJE I SADA!
Skriveno neposredno pred našim očima u zapanjujuće jednostavnoj očiglednosti koja promiče našem nemirnom umu, leži nepregledno prostranstvo savršenog i svetog. Utišaj brige i shvatit ćeš – život je savršenstvo ljepote. Kad bi postojanje bilo samo jedan stupanj manje od čistog savršenstva, onda ništa ne bi moglo postojati! Sve bi se istog trenutka raspalo i jednostavno nestalo.
Dakle, sve već jest savršeno i prekrasno u svojoj potpunosti kao takvo samo po sebi. Ništa tu ne treba mijenjati, ništa ne treba popravljati ili spašavati, osim svog vlastitog neznanja.
Jedino što to savršenstvo čini prividno nesavršenim je isključivo naša nesposobnost prepoznavanja i shvaćanja te jednostavne istine i umjesto toga očekivanje nečeg drugačijeg, nečeg nesvakidašnjeg.
A sve što nam je zapravo potrebno da bismo mogli uvidjeti tu jednostavnu i očiglednu istinu, je da se ostavimo svojih kompliciranih ideja i unaprijed stvorenih očekivanja o onome što bi i kako trebalo biti i da umjesto toga jednostavno budemo s ljepotom onoga što jest!
Samospoznaja nije dosezanje savršenstva, nego prepoznavanje onoga što već jest savršeno kao takvog. Put prema sebi je put prema ovdje. Kako možeš krenuti prema onamo gdje već jesi? Ne trebaš ići nikamo, samo prepoznati da si već tamo gdje trebaš biti!
To je doista tako jednostavno. Život je jednostavan, stvarnost je jednostavna. Istina je jednostavna, ona je samo bivanje. U onome što je komplicirano nikada nećeš pronaći istinu. Sve što je komplicirano nije prirodno jer proizlazi iz sumnje i straha i zahtjeva razmišljanje. Ključ istine je u prepoznavanju i prihvaćanju onoga što jest. A to se najlakše ostvaruje zamjećivanjem ljepote.
Ljepota je izraženo savršenstvo ljubavi preko kojeg ona prepoznaje veličanstvenost same sebe. Ljepota u svim njezinim oblicima, ne samo općeprihvaćena ljepota, nego svaka ljepota.
Kad god zamijetiš ljepotu, kad god ju prepoznaš i osvijestiš u svom životu – pa bilo to samo i nakratko, ti si bez iznimke trenutačno prebačen u stanje apsolutnog mira, spokoja, radosti i potpunosti koja je bez misli.
To je ono što nazivamo buđenjem, to je potpuna spoznaja tvog vlastitog bića u svoj njegovoj prirodnoj veličanstvenosti i raskoši, to je ono o čemu govore svi sveti spisi, sve duhovne tradicije – ništa ne moraš poduzimati, samo budi tu, u toj vječnoj prisutnosti u kojoj se rastapa vrijeme sve dok ego ne izgubi na samovažnosti i ne preostane samo TO, čisti bitak, čista ljubav i prihvaćanje.
Tada, život postaje božanski nektar bivanja jer shvaćaš, mjesto na kojem prebiva Bog nikada nije i ne može biti nigdje drugdje nego ovdje i sada, u tebi, cijelo vrijeme skriveno i tiho dostupno u svetosti koja leži ispod gustog sloja briga, strahova i buke tvojih egoističnih misli.
Zato, samo budi i svojim bićem ćeš znati.
89 ŽIVJETI BEZ BOLOVA
