Vrlo je teško definirati pojam Boga. Mi smo toliko mali i beznačajni, a pripisujemo si nevjerojatne moći, što je tragično za samog čovjeka koji živi u maloj bari, a treba opisati veličinu oceana. To je nemoguća misija za fizičku percepciju stvarnosti; radi se o drugim dimenzijama. Čovjekovi osjetilni organi na koje se najviše oslanja, vid, sluh, funkcioniraju na određenoj frekvenciji te čak i mala odstupanja daju nevjerojatno širenje percepcije. Tu se još uvijek radi samo o fizički malim pomacima. Za nešto dublje, duhovne spoznaje potrebni su potpuno drugi organi, nadosjetilni, i drugačije poimanje stvarnosti.
Samim time mijenjamo i interese, prioritete, ciljeve, mijenjamo se u potpunosti.
Odličan je primjer znanstvenik Nikola Tesla koji se nikako nije uklapao u način razmišljanja i poimanja stvarnosti. Bio je religiozan, a pridonio je nevjerojatnom razvoju materijalnog. Još ni danas nije shvaćen. Evo njegovih riječi: „…uvjeren sam da je cijeli kozmos objedinjen, kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu. Postoji u svemiru neko jezgro, otkud mi dobivamo snagu, sva nadahnuća, ono nas vječno privlači, ja osjećam njegovu moć i vrijednosti koje ono emitira cijelome svemiru i time ga održava u skladu. Ja nisam prodro u tu tajnu tog jezgra, ali znam da postoji i kad hoću da mu pridam kakav materijalni atribut, onda mislim da je to SVJETLOST, a kada pokušavam da ga volim duhovno, onda je to LJEPOTA i SAMILOST. Onaj tko u sebi nosi tu vjeru osjeća se snažan, rad mu čini radost, jer sâm se osjeća jednim tonom u sveopćoj harmoniji.“
Bog je jedan
Sve će se vjerske tradicije vrlo lako složiti da je Bog jedan: Stvoritelj, Održavatelj i Uništavatelj cjelokupne kreacije. Trojno načelo sadržano u Jednome. Nesporazumi nastaju oko prvih tumača ili objavitelja novog religioznog pravca koji se pojavljuju nakon velikih kriza ili iscrpljujućih ratova koji su stvorili nesigurnost i nepovjerenje u dotadašnje vjerske tumače. U pravilu, nakon odlaska novog tumača ili proroka iz fizičkog postojanja nastaju podjele u samoj novoj religiji. Religija se naslanja na običaje koji su do tada vladali na tom području, pa se oni moraju uključiti u samo vjerovanje. Stvara se i hijerarhija. Sasvim je normalno da se tu pronalazi i materijalni interes, tako da ne prilaze samo vjernici već i špekulanti koji svojom prodornošću osiguravaju interesne pozicije. Često i staro svećenstvo, već kao iskusni „duhovni pastiri“, prelazi na novu stranu. Stvara se birokratski aparat koji ima i nove tumače koji stvaraju podlogu za održavanje novog organizma koji postaje sam sebi svrha i udaljava se od prvih proklamiranih načela koja se zaboravljaju ili jednostavno zaobilaze.
Svi se slažu da je Gospodin stvoritelj. Može se slobodno reći da je Bog Institucija koja sadrži u sebi podjele. Samim time što je u Gospodinu trojno načelo znači da su sadržane i tri funkcije koje proizlaze iz Jednoga. U vedskoj tradiciji to su: Brahma, Višnu i Šiva. Brahma stvara (njega je stvorio sâm Gospodin), Višnu održava, a Šiva uništava. U kršćanstvu trojno načelo prikazano je u obliku Oca, Sina i Duha Svetoga. U islamu također postoji trojno načelo. Postoji Božje carstvo koje ima savršen red. Iako se ponekad čine nelogičnim iz naše žablje perspektive, možemo samo reći da su to pročišćenja koja imaju viši smisao. Sâmo carstvo ima svoj aparat sastavljen od Božjih opunomoćenika. Kao što je već rečeno, postoje funkcije: Stvoritelj, Održavatelj i na kraju Uništavatelj. Te su funkcije imenovanja koja se mijenjaju. Postoje i niže funkcije, može se reći cijela hijerarhija, od Vrhovnog Upravitelja do najmanjeg atoma. Svi imaju svoju ulogu, i svi su djelići jedinstvenog organizma. Svi smo Božje čestice. Bog je sveukupno načelo, a ujedno je i sâm individua kojoj izražavamo zahvalnost.
Duhovnost – traganje za Istinom
Sâmo je bavljenje Božanskim pitanjima duhovnost koja u sebi mora sadržavati čistoću, zahvalnost, ljubav i nije vezana ni za kakva očekivanja. Radi se o čistoj predaji višim ciljevima koji se ne mogu opisati materijalnim riječima. Osjećaji se ne mogu opisati, oni su pojedinačni i svatko ih doživljava na svoj način.
Danas se pojam duhovnosti upotrebljava u spekulativne svrhe za materijalističke ciljeve. Ovo što se danas zove „alternativa“ u skoro vrijeme bit će egzaktna stvarnost, koristit će se normalno i u institucijama koje to danas odbacuju. Čovjek polako ovladava nekim vještinama. Ono za što se govorilo da je paranormalno postat će potpuno normalno. Letvica se podiže, percepcija širi. Religijska tumačenja zbog svog dogmatizma postaju apsurdna, Istina se traži u najstarijim tekstovima i njihovom tumačenju. Počinju se prakticirati tehnike, strogosti i poseban način života koji odstupa od današnjih navika, a nužan je, jer jedino tako možemo spoznati višu Istinu, shvatiti makar u tragovima Gospodinov blagi sjaj. Moramo nešto dati da bismo neizmjerno puno dobili.
Različite vjerske tradicije različito tumače pojam Boga. Vjerovanja u jednog Boga naziva se monoteizam, a vjerovanje u više bogova politeizam. Negiranje postojanja Boga naziva se ateizam, a sumnje, ali ne i negiranje agnosticizam. Ljudi vjeruju u sve, ali najmanje u ono što njima koristi, što im daje mir i pridonosi dugoročnoj stabilnosti iz koje mogu donositi racionalne odluke. Pitanje Boga u ovom materijalističkom društvu formalne je prirode kao i sama vjera. Tek kada čovjeka snađu kakve nevolje, postavlja si i to pitanje, ali više kao rezervni plan kako bi stekao snagu i krenuo po starome. Malobrojni su entuzijasti, duhovni tragatelji kojima je Istina svrha življenja. Doživljavaju se u najmanju ruku kao čudaci, ali ih, u svakom slučaju, ljudi uvažavaju makar ne žele prihvatiti njihov put, jer je pretežak i traži odricanja.
Današnji „civilizirani“ čovjek ne želi se odreći ničega, svoje želje proširuje na svoju štetu, ponekad i do konačnog ludila.
Tablete protiv raznih stresova prodaju se na tone s tendencijom rasta. Tema o Bogu za neupućene pomalo izaziva strah. Podsvjesno budi savjest, propitivanje samoga sebe; griješimo li u nečemu? To si nikada ne želimo priznati; i najveća budala za sebe misli da je najpametnija. Kada sami sebi kažemo da ne znamo dovoljno, put nam je otvoren prema Istini, a najviša istina je Božanska Istina.
Tomislav Prašević
iz knjige “Tijelo – kavez za dušu”