Tjelesna je mudrost dobro polazište u skrivene dimenzije života jer je, iako nevidljiva, neporecivo stvarna – sredinom osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća medicinski su istraživači počeli prihvaćati tu činjenicu. Prije se smatralo da je mozak jedinstven po svojoj sposobnosti inteligencije. No, tada smo znakove inteligencije počeli otkrivati u imunološkom sustavu, a zatim i u probavnom sustavu. U oba navedena sustava moguće je opaziti osobite glasničke molekule koje obilaze sve organe, prenose poruke mozgu i od mozga, ali djeluju i samostalno. Leukocit, sposoban razlikovati uljeze odnosno neprijateljske bakterije od peludi, zapravo donosi inteligentnu odluku iako plovi optokom krvi neovisno o mozgu.
Prije deset godina bilo bi besmisleno govoriti o inteligenciji crijeva. Bilo je poznato da se u sluznici crijeva nalaze tisuće živčanih završetaka, no to su bile tek udaljene, rubne postaje živčanog sustava koji je pomoću njih održavao vezu s priprostim poslom izvlačenja hranjivih tvari iz hrane. Danas se ispostavlja da crijeva i nisu tako priprosta. Njihove rasprostranjene živčane stanice čine fino usklađen sustav reagiranja na vanjske događaje: neugodnu primjedbu na poslu, prijetnju opasnosti ili na smrt u obitelji. Reakcije želuca pouzdane su kao i misli mozga te jednako složene. Vaše debelo crijevo, jetra i želudac također razmišljaju iako ne verbalnim jezikom mozga. Ispostavlja se da je ono što su ljudi nazivali “reakcijom utrobe” zapravo tek nagovještaj složene inteligencije na djelu u stotinama tisuća milijardi stanica.
Zbog sveobuhvatne medicinske revolucije znanstvenici su zakoračili u skrivenu dimenziju koju nitko do tada nije ni naslutio. Stanice nas misaono nadmašuju već milijunima godina. Štoviše, njihova bi mudrost, starija od mudrosti moždane kore, mogla biti najbolji model onoga što je jedino starije od njih – svemira. Možda nas i svemir misaono nadmašuje. Kamo god pogledam, opažam što kozmička mudrost nastoji postići. A to je gotovo isto onome što i sam nastojim postići – rasti, razvijati se i stvarati – a najveća je razlika u tome što moje tijelo s univerzumom surađuje mnogo bolje no što meni polazi za rukom.
Stanice lako i bez teškoća otkrivaju životnu tajnu. Njihova je mudrost potpuno predana i posvećena. Ustanovimo, dakle, možemo li značajke tjelesne mudrosti povezati sa skrivenim dimenzijama koje želimo razotkriti:
1. Vi imate uzvišenu svrhu.
2. Dio ste jedinstva života.
3. Vaša je svijest uvijek spremna za promjenu. Ona iz trenutka u trenutak poima sve što vas okružuje.
4. Sve druge prihvaćate kao sebi ravne, bez osuđivanja i bez predrasuda.
5. Svakom trenutku prilazite s obnovljenom kreativnošću, ne ustrajete u staroj, potrošenoj.
6. Vaše bivanje prati ritmove univerzuma. Osjećate se sigurno i poduprto.
7. Vaše viđenje djelotvornosti jest dopustiti tijeku života da vam donese ono što vam je potrebno. Sila, nadzor i borba nisu vaši načini.
8. Osjećate povezanost sa svojim izvorom.
9. Posvećeni ste davanju kao izvoru sveg obilja.
10. Svaku promjenu, uključujući rođenje i smrt, poimate kroz prizmu besmrtnosti. Za vas je najstvarnije ono nepromjenjivo.
Ništa od navedenoga nije duhovni cilj; sve su to činjenice svakidašnjeg življenja na razini vaših stanica.
Uzvišena svrha: svaka stanica vašega tijela pristaje raditi za dobrobit cjeline; njezina pojedinačna dobrobit je na drugom mjestu. Ako je potrebno, umrijet će da bi zaštitila tijelo što se često i događa: životni vijek pojedine stanice samo je djelić našega životnog vijeka. Svakoga sata umiru tisuće stanica kože kao i imunoloških stanica koje se bore protiv neprijateljskih mikroba. Sebičnost ne dolazi u obzir, čak ni po pitanju opstanka stanice.
Jedinstvo: stanica održava povezanost sa svim drugim stanicama. Glasničke molekule jure posvuda kako bi i najudaljenije postaje obavijestile čak i o najmanjoj želji ili nakani tijela. Povlačenje ili odbijanje komunikacije ne dolazi u obzir.
Svijest: stanice se prilagođuju iz trenutka u trenutak. Ostaju prilagodljive kako bi odgovorile na trenutne situacije. Zaglavljenost u krutim navikama ne dolazi u obzir.
Prihvaćanje: stanice jedna drugu poimaju kao jednako važne. Svaka stanica tijela u međuovisnom je odnosu sa svim drugim stanicama. Samostalnost ne dolazi u obzir.
Kreativnost: iako svaka stanica ima jedinstveni niz funkcija (primjerice, stanice jetre sposobne su obavljati pedeset različitih zadataka), te se funkcije povezuju na kreativne načine. Čovjek je sposoban probaviti hranu koju do tada još nije jeo, misliti misli koje do tada još nije mislio, plesati na do tada neviđen način. Ustrajanje u starim ponašanjima ne dolazi u obzir.
Bivanje: stanice slijede univerzalan ciklus odmaranja i aktivnosti. Iako se taj ciklus očituje na mnogo načina (poput fluktuacija razina hormona, krvnoga tlaka i probavnih ritmova), njegovo najvidljivije očitovanje jest san. Medicina još uvijek nije otkrila zašto nam je san potreban, ali je poznato da uskraćivanje njegovih dobrobiti dovodi do potpune disfunkcije. U tišini neaktivnosti klija budućnost tijela. Opsesivna aktivnost ili agresivnost ne dolaze u obzir.
Djelotvornost: stanice funkcioniraju uz najmanju moguću potrošnju energije. Tipična stanica unutar svoje membrane pohranjuje količinu hrane i kisika dovoljnu za samo tri sekunde. Potpuno vjeruje da će dobiti ono što joj bude potrebno. Pretjerana potrošnja hrane, zraka ili vode ne dolazi u obzir.
Povezanost: zahvaljujući zajedničkom genetskom naslijeđu, stanice znaju da su u osnovi iste. Činjenica da se stanice jetre razlikuju od stanica srca te da se mišićne stanice razlikuju od stanica mozga ne poriče njihovu istovjetnost koja je nepromjenjiva. Metodom povratka njihovu zajedničkom izvoru mišićnu je stanicu u laboratoriju moguće genetski preobraziti u stanicu srca. Koliko god se puta podijelile, zdrave stanice ostaju povezane sa svojim izvorom. Odmetništvo za njih ne dolazi u obzir.
Davanje: primarna aktivnost stanica jest davanje koje održava cjelovitost svih drugih stanica. Potpuna posvećenost davanju primanje čini automatskim – ono je druga polovica prirodnog ciklusa. Gramzivost ne dolazi u obzir.
Besmrtnost: stanice se množe kako bi prenijele svoje znanje, iskustvo i sposobnosti ne uskraćujući ništa svojemu potomstvu. Posrijedi je svojevrsna praktična besmrtnost: pokoravanje smrti na tjelesnoj razini, ali njezino svladavanje na netjelesnoj razini. Generacijski jaz ne dolazi u obzir.
Kad uvidite na što su vaše stanice pristale, ne opažate li duhovni sporazum u svakom smislu te riječi?
Prva značajka, ostvarivanje uzvišene svrhe, jednaka je duhovnim značajkama predavanja i nesebičnosti. Davanje je isto što i vraćanje Bogu onoga što jest Božje. Besmrtnost je isto što i vjerovanje u život nakon smrti. Međutim, moje tijelo uopće ne zanimaju određenja koja je prihvatio moj um. Za moje su tijelo te značajke jednostavno načini na koje funkcionira život. One su djela kozmičke inteligencije koja se milijardama godina očitovala kao biologija. Tajna života strpljivo je i pomno omogućavala očitovanje svojega punog potencijala. Taj prešutni sporazum koji drži moje tijelo na okupu čak i danas doživljavam kao tajnu jer, sudeći po vidljivome, taj sporazum ne postoji. Više od dvije stotine i pedeset vrsta stanica obavlja svoj svakidašnji posao: pedeset funkcija stanica jetre potpuno su jedinstvene, ne preklapaju se sa zadacima stanica mišića, bubrega, srca ili mozga, međutim, posljedice bi bile pogubne kad bi samo jedna funkcija bila poremećena.
Tajna života pronašla je način da se savršeno očituje kroz mene.
Još jednom pročitajte popis značajki i upamtite sve što “ne dolazi u obzir”: sebičnost, odbijanje komunikacije, odmetništvo, pretjerana potrošnja, opsesivna aktivnost i agresivnost.
Ako naše stanice znaju da se tako ne smiju ponašati, zašto se mi tako ponašamo? Zašto je gramzivost za nas dobra iako je na razini naših stanica pogubna, odnosno čini osnovnu pogrješku stanica raka? Zašto dopuštamo da pretjerana potrošnja dovede do epidemije pretilosti kad naše stanice svoje gorivo mjere na molekule?
Ljudi nisu odustali od onih načina ponašanja koji bi naše tijelo ubili u jednom danu. Na taj se način suprotstavljamo mudrosti svojega tijela i, što je još gore, ne obraćamo pozornost na unutarnji predložak savršenog duhovnog života.
Iz knjige Deepak Chopre “Knjiga tajni”
