Koji je najbolji način da napišete svoju životu priču? Postoji samo jedan jedini način, a to je – s ljubavlju. Ljubav je materijal kojim se koristim za pisanje svoje priče, jer ljubav izvire izravno iz moje osobnosti, iz onoga što uistinu jesam. Volim glavni lik svoje priče, a glavni lik voli i uživa u svakom sekundarnom liku. Ne bojim ti se reći: »Volim te.« Tvoj bi um mogao reći: »Kako me možeš voljeti kad me čak i ne poznaješ?« Ne moram te poznavati. Ne moram opravdavati svoju ljubav. Volim te jer mi je to užitak. Ljubav koja iz mene izvire čini me sretnim i nije mi važno hoćeš li me odbaciti jer ja samoga sebe ne odbacujem. U svojoj priči živim u trajnoj ljubavnoj vezi i za mene je sve prekrasno.

Piše: Don Miguel Ruiz




Živjeti u ljubavi znači ponovno biti živ. To znači vratiti se svojoj osobnosti, onome što ste bili prije znanja. Jednom kad ponovno steknete vlastitu osobnost, uvijek ćete slijediti ljubav. Živite kao da je život vječna ljubavna priča, jer je lako voljeti i sve ostale jednom kad volite sebe. Dobro se osjećate zato što ste ono što uistinu jeste, a kada se družite s drugim ljudima, to je zato što želite dijeliti svoju sreću. Vaša je ljubav tako velika da ne osjećate potrebu za nečijom ljubavlju kako biste bili sretni. No, to ne znači da ne prihvaćate ljubav.

Dakako da je prihvaćate. Prihvaćate dobru hranu, dobro vino, dobru glazbu, pa zašto onda ne biste i dobru ljubav?

Uspijete li sebe vidjeti kao umjetnika, a svoj život kao vlastitu tvorevinu, zašto onda ne biste za sebe stvorili najljepšu priču? To je vaša priča. Važan je samo izbor. Možete napisati priču koja se temelji na ljubavi i romantici, no takva ljubav mora početi od vas samih. Predlažem vam da počnete s potpuno novim odnosom između sebe i sebe. Možete ostvariti najljepši, najromantičniji ljubavni odnos sa sobom, a ostvarit ćete ga promjenom sporazuma koje imate sa sobom.

Možete napraviti sporazum da se prema sebi ponašate s poštovanjem. Zaključite sporazum o samopoštovanju i glasu u glavi recite: »Vrijeme je da se počnemo poštovati.« Prestat će mnoge prosudbe, kao i najveći dio samoodbacivanja. Tada možete dopustiti glasu da progovori, ali će dijalog biti mnogo bolji. Imat ćete izvrsne ideje, u glavi će vam se odvijati sjajni dijalozi, a kada o tome budete pričali drugima, svidjet će im se vaše riječi. Shvatit ćete da se smijete i zabavljate, čak i kad ste potpuno sami.

Lako je uvidjeti zašto je odnos sa sobom tako važan. Kada ste sa sobom u sukobu, kada se sami sebi ne sviđate ili, što je još gore, kada se mrzite, unutarnji je dijalog ukaljan otrovom pa tako i razgovarate sa sobom. Ako se volite, glas znanja još postoji u vašoj glavi, ali je ljubazan prema vama. Kad volite sebe, kad ste blagi prema sebi, tada sa sobom imate dobar odnos. Tada će se poboljšati svaki vaš odnos, ali sve uvijek počinje od vas.

Kako možemo očekivati da ćemo biti ljubazni u razgovoru s drugim ljudima ako nismo ljubazni prema sebi? Osjećamo potrebu izraziti ono što osjećamo, a emocije izražavamo glasom u glavi. Ne osjećamo li se dobro, ako smo prepuni emocionalnog otrova, potrebno nam je toga se osloboditi. Zato imamo potrebu psovati, jer tako se oslobađamo svih emocija koje su zarobljene u našoj glavi. Ako osjećamo bijes ili ljubomoru koji moraju izaći na površinu, takve ćemo emocije prenositi riječima. Ako glas znanja ružno postupa prema nama, tada će se taj glas i prema drugima slično odnositi. Ako se zabavljamo i dok smo sami, to ćemo projicirati i prema van.




Prvi korak prema poboljšanju odnosa sa sobom jest prihvaćanje sebe onakvima kakvi jesmo. Ne morate naučiti kako voljeti sebe. Morate se odučiti od svih onih razloga zbog kojih sebe odbacujete, jer vi sebe po prirodi već volite. Ne volite sliku koju projicirate ili svoje osobine, ali volite sebe zbog onoga što jeste. Tada počinjete uživati u sebi sve dok se toliko ne zavolite da si počnete davati sve što vam je potrebno. Više ne morate stavljati sebe na zadnje mjesto. Što više uživate u vlastitom prisustvu, to više uživate u životu i u prisutnosti ljudi oko sebe.

Kada volite, tada poštujete život. Kada živite s ljubavlju i poštovanjem, priča koju stvarate beskrajna je ljubavna priča. Voljeti život znači uživati u svakom očitovanju života i to bez ikakva napora. To je lako kao disanje. Disanje je najveća potreba ljudskoga tijela, a zrak je najveći dar. Možete biti tako zahvalni zbog zraka kojeg udišete da je i samo disanje dovoljno za ljubav. Kako biste mogli pokazati svoju zahvalnost za dar zraka?

Uživajući u svakome udisaju. Kada se usredotočite na to uživanje, postaje vam navika uživati u zraku, a u tome možete uživati barem sedamnaest ili osamnaest puta u minuti. I samo je disanje dovoljno da bismo uvijek bili sretni i zaljubljeni. No, to je samo jedan mogući put ljubavi. Svaka djelatnost našega života može postati ritualom ljubavi. Potrebno nam je vrijeme za jelo, a s hranom možemo napraviti isto što i sa zrakom. I hrana je ljubav, a kada uživamo u hrani, kada uistinu osjećamo njezin okus i sastav, to je jedno od najsenzualnijih iskustava koje možemo doživjeti. U činu jela krije se mnogo ljubavi, a ako uz jelo svaki put koristimo novu mantru, užitak će se povećati. Mantra je samo jedan zvuk: »Mmmm.« Ako vježbamo voljeti hranu svaki put kad jedemo, to će nam uskoro prijeći u naviku, postat će ritual kojim izražavamo zahvalnost i ljubav te kojim primamo neograničenu ljubav.

I komunikacijom možemo izražavati ljubav. Svaki put kad pričamo svoju ili slušamo tuđu priču, možemo vježbati širenje ljubavi. Jedan od zadataka koje sam običavao dati svojim učenicima bio je da tijekom jednog tjedna otkriju barem tisuću različitih načina izgovaranja riječi: »Volim te.« Kada vježbate najrazličitije načine izgovaranja tih riječi, srce vam se potpuno otvara kako bi čulo da vam sve što postoji govori: »Volim te.« Tu ljubav ne morate opravdavati ili objašnjavati. Jednostavno je primate i dajete, ne pokušavajući razumjeti ili ispričati priču.

Kada skupite hrabrost da srce posve otvorite ljubavi, događa se čudo. Počeli ste u svemu zamjećivati odraz vlastite ljubavi. Tada sve što činite postaje ritualom ljubavi: jelo, šetnja, razgovor, pjevanje, ples, tuširanje, rad, igra. Kada se sve pretvori u ritual ljubavi, prestajete razmišljati; osjećate i uživate u životu. U svakoj djelatnosti kojom se bavite pronalazite zadovoljstvo, jer to volite raditi. Prekrasno je već i samo biti živ pa ste duboko sretni.

Ljudi me pitaju: »Miguel, jesi li uvijek sretan? Zar nikada nisi mrzovoljan?« Potpuno je normalno povremeno biti mrzovoljan. Katkad sam mrzovoljan ako se ne naspavam. Ako tijekom noći odspavam samo dva sata, ne osjećam se osobito dobro kad se probudim. Ljut sam. Ali ta ljutnja nije usmjerena prema nekoj osobi. Zašto bih bio neljubazan prema nekome samo zato što se loše osjećam, a tijelo mi govori da bih trebao još malo spavati?

Ako u tom trenutku ne mogu ispuniti potrebu tijela, obavit ću posao koji moram obaviti, a onda ću odvesti tijelo u krevet i staviti ga na spavanje. Imam pravo osjećati se mrzovoljno, ali to ne znači da ću povrijediti osobu koju volim, djecu, prijatelje ili ljude koji rade za mene. Ako smo sebični i mrzovoljni, vjerujemo da nitko oko nas nema pravo biti sretan. Tada kažemo: »Zašto se smijete, a ja se osjećam tako loše?« To nije ništa drugo nego sebičnost, a sebični smo prema drugima zato što smo sebični i prema sebi. Što god osjećamo prema sebi, to projiciramo i na druge. Način na koji se odnosimo prema sebi jest način na koji se odnosimo prema drugima.

Lako je pisati priču s ljubavlju. Zašto bismo je kom-plicirali i otežavali kada je ljubav naša prava priroda? Ako niste ono što jeste, odupirete se ljubavi i plašite se voljeti, jer vjerujete u jednu od najvećih laži, a ta laž glasi: ljubav nanosi bol. Kao što sam već rekao, ljubav ne nanosi bol. U ljubavi uživamo. No, čak i ljubav možete iskoristiti kako bi se povrijedili. Netko vas možda uistinu voli, ali vi ne cijenite tu ljubav, jer slušate vlastite laži. Možda kažete: »Što ta osoba želi od mene? Sigurno me želi iskoristiti.« Tko zna što će vam pripovjedač (um) reći?

Ne zamjećujete li ljubav, ne možete li je prepoznati, to je zato što prepoznajete samo otrov u sebi. Odgovorno tvrdim ono što govorim, ali nisam odgovoran za ono što vi razumijete. Mogu vam pružiti ljubav, ali vi to možete protumačiti kao da vas prosuđujem ili nešto slično tome. Tko to zna? Samo vaš pripovjedač. Kada prestanemo vjerovati u vlastite priče, otkrit ćemo da je vrlo lako uživati u drugim ljudima.

Ljudska su bića stvorena za ljubav. Prije nego što smo dobili znanje, bilo nam je lako otvoriti srca i voljeti, a ono što nije bila ljubav nismo ni pogledali. No, sada, kad nam je glas znanja u glavi, napuštamo ljubav i prihvaćamo ono što nije ljubav. Uvijek imamo mogućnost izbora, a ako volimo same sebe, odabiremo ljubav. Ne dopuštamo sebi da budemo povrijeđeni tuđim mišljenjima ili grubostima. Ako drugi loše postupaju prema nama, to čine zato što ne odlazimo od njih, zato što im to dopuštamo. Ne odlazimo samo zato što vjerujemo da zaslužujemo njihove grubosti i iskorištavamo ih da bismo kaznili same sebe. Ako nismo svjesni, okrivljujemo sami sebe, a rješenje je upravo u tome da nikoga ne okrivljujemo. Rješenje je odmaknuti se i ne dopustiti im da nas vrijeđaju.

Kako možete vjerovati kad vam netko kaže: »Volim te«, a prema vama se ponaša s nepoštovanjem i emocionalno vas zlostavlja? Kako netko može reći: »Volim te«, kad samo želi kontrolirati vaš život, govoriti vam što morate raditi i u što morate vjerovati? Kako netko može tvrditi da vas voli, a pruža vam samo emocionalno smeće, ljubomoru i zavist?

Kako možemo nekome reći: »Volim te«, a onda tu osobu opterećivati svojim mišljenjima o njoj i mučiti je? Zato što vas volim, moram vam reći što s vama nije u redu. Moram vas prosuđivati, okriviti i kazniti, samo zato što vas volim. Zbog toga što vas volim moram vam neprestano dokazivati da niste u pravu i izazvati u vama osjećaj da ništa ne vrijedite. Budući da i vi volite mene, morate podnositi moj bijes, ljubomoru i svu moju glupost.

Mislite li da je to ljubav? Nije. To nije ništa drugo nego sebičnost, a mi to nazivamo ljubavlju. Kažemo da ljubav nanosi bol, ali mi same sebe povredujemo vlastitim lažima. Sukobi do kojih dolazi u romantičnim odnosima čista su glupost. To nije ljubav i zato su ljudi gladni ljubavi.

Kada ste prepuni potreba, u ljubavi se ponašate upravo tako. No, kad ste otvoreni prema ljubavi, primate ljubav, a ako to što vam pružaju nije ljubav, ne morate ostati u odnosu. Otvoreni ste primanju ljubavi, ali niste otvoreni zlostavljanju. Niste otvoreni tuđem okrivljavanju i primanju tuđeg otrova, jer vam um više nije plodno tlo za takve stvari. Ako volite i poštujete sebe, ni na koji način i nikome nećete dopustiti da se prema vama odnosi s nepoštovanjem.

Mnogi mi ljudi dolaze i kažu: »Bože, želio bih da me netko voli. Želim da mi u život uđe pravi muškarac ili prava žena.« Tko je pravi muškarac ili prava žena? Nije riječ o njima, nego o vama. Ako ta osoba i uđe u vaš život, a vi se prema njoj odnosite kao i prema samome sebi, dakle sebično, tada ćete tu osobu iskoristiti kako biste povrijedili sebe.

Kako bismo mogli poželjeti romantičan odnos ako ne volimo čak ni sebe? Kako se možemo pretvarati da volimo nekoga drugoga, ako ne volimo ni sebe? Ako se osjećate nevrijednima, ako ne poštujete sebe, nećete poštovati ni svoga partnera. Ne cijenite li sebe, kako možete cijeniti svoga partnera? Kako možete dati nešto što sami ne posjedujete?

Najljepši i najromantičniji odnos mora započeti s vama samima. Vi ste odgovorni za jednu polovicu odnosa: vlastitu. Kad poštujete sebe, poštujete i svoga voljenoga. Kada cijenite sebe, cijenite i svoga voljenoga. Dajete ljubav i primate ljubav. No, ako ste prepuni otrova, možete davati jedino otrov. Ako loše postupate prema sebi, tako ćete postupati i prema svome voljenom. Ostalo su samo gluposti.

Dok slušate priče drugih ljudi, uključujući i vlastitu, ne možete čuti ništa osim laži. No, u pozadini priče, u pozadini svega krije se ljubav, što znači da su svi ljudi i sve što postoji božanski. Vi ste božanski, vi ste savršeni, ali kao umjetnik stvarate vlastitu priču i živite u prividu da je ta priča stvarna. Živite svoj život opravdavajući tu priču. Opravdavajući priču tratite život.

Kao što sam već rekao, život je jako kratak. Ne možete znati hoće li vaša djeca, vaši prijatelji ili voljena osoba i sutra biti ovdje. Samo zamislite da je neko vaše mišljenje tako važno da se zbog njega jako posvađate s partnerom ili djetetom. Izgubite kontrolu zbog svih onih laži u koje vjerujete i uistinu jako povrijedite voljenu osobu. Sljedećega dana saznate da je ta osoba mrtva. Kako ćete se osjećati zbog svega onoga što ste rekli toj osobi, iako to stvarno niste mislili?

Život nam je tako kratak da svaki put kad vidim svoju djecu, uživam u njima što više mogu. Kad god mogu uživam u osobi koju volim, u svojoj obitelji, prijateljima i učenicima. No, uglavnom uživam u sebi, jer sam najčešće u vlastitu društvu. Zašto bih svoje dragocjeno vrijeme trebao tratiti prosuđujući se i odbacujući, stvarajući krivnju i stid? Zašto bih u sebi trebao izazivati bijes ili ljubomoru? Ako se emocionalno ne osjećam dobro, otkrijem što je izazvalo takav osjećaj i nešto promijenim. Tada sam ponovno sretan i radim na svojoj priči.

Kada svoju priču pišete s ljubavlju, prema glavnom liku priče osjećate bezuvjetnu ljubav. To je najveća razlika između stare priče koja se temelji na lažima i nove, koja se temelji na ljubavi. Kada bezuvjetno volite sebe, sve što opažate opravdat ćete i objasniti očima ljubavi. Kad takav novi glavni lik privuče vašu pozornost, tada vam je pozornost usmjerena na ljubav. Sada je lako bezuvjetno voljeti sve sekundarne likove priče, jer to je u prirodi novog glavnog lika. To je mudrost.




Ljubav je jako jednostavna, lagana i prekrasna, ali ljubav počinje od vas. Svaki se odnos poboljšava kad vi volite sebe i kad živite u svijesti o svojoj ljubavi. Malo je ljudi koji znaju voljeti svjesno, ali svi znaju kako izgleda voljeti nesvjesno. Kad volite nesvjesno, ne primjećujete čak ni da osjećate ljubav. Vidite malo dijete kako vam se osmjehuje i osjećate nešto za njega. To je ljubav, ali vam glas znanja, dakako, govori: »To nije ljubav.« Često vam se dogodi da nekoga volite, a i ne zamijetite da je riječ o ljubavi. Ljubav i poštovanje ono su čemu bismo trebali učiti i svoju djecu, ali jedini način na koji ih tome možemo podučiti jest da volimo i poštujemo sebe. Nema drugoga načina. Ponavljam, možemo dati samo ono što imamo, a ne ono što nemamo. S vama mogu podijeliti samo ono što znam. Ne mogu vam reći nešto što ne znam.

Roditelji su me naučili onome što su naučili od svojih roditelja. Kako bi me i mogli naučiti nečemu drukčijem? Nisu mogli napraviti ništa drugo. Ne mogu ih okrivljavati zbog programa kojeg su mi dali. Davali su sve od sebe, jer su jedino to znali pa su to i prenijeli sljedećem naraštaju.

Jedina mogućnost za prekidanje lanca laži jest mijenjanje odraslih ljudi, mijenjanje sebe. Djeca su jako svjesna. Uče iz onoga što mi činimo, uče iz onoga što vide, a ne samo iz onoga što im govorimo. Kažemo im: »Nikada nemoj lagati.« Kasnije, kad netko pokuca na vrata, kažemo: »Reci da nisam kod kuće.« Što god radili kod kuće, kako god se ponašali, kako god se odnosili jedno prema drugome, naša će djeca to usvojiti.Ako nikada nismo kod kuće, tada za njih to postaje prirodno ponašanje. Kad odrastu, ni oni nikada neće biti kod kuće pa će i njihova djeca biti osamljena. Djeca govore onako kako i mi govorimo. Ako kod kuće psujemo i oni će psovati. Ako se susreću s nasiljem i sami će biti nasilni. Ako se svađamo, ako izražavamo bijes i otrov, naša će djeca naučiti da je to normalan način života pa će i sami naučiti tako pisati vlastitu priču. No, ako u domu postoji poštovanje, ako postoji ljubav, tada će se tome i naučiti.

Ako mijenjamo i volimo sebe, poruka koju prenosimo djeci sadrži sjeme ljubavi i istine. To će se sjeme usaditi u našu djecu i promijeniti im život. Zamislite kako naša djeca odrastaju kad s njima dijelimo sjeme ljubavi umjesto sjemena straha, prosuđivanja, stida ili krivnje. Zamislite kako odrastaju kad i prema njima pokažemo poštovanje kao prema ljudima, kad ne pokušavamo uništiti njihovu osobnost zato što smo veći i snažniji. Zamislite da djecu učimo da u sebi mogu pronaći sigurnost i da imaju vlastiti glas. Zamislite kako će se sve promijeniti kad u svaki svoj odnos unesemo poštovanje.

Ljudi me pitaju zašto ne radim s djecom, a ne radim s djecom zato što djeca imaju roditelje. Nije važno što ja kažem djeci: postupci njihovih roditelja mogu to poništiti. Radije podučavam roditelje i učitelje, jer naša djeca uče od njih. Naša budućnost, budućnost ljudske rase ovisi o djeci. Djeca će jednoga dana zauzeti naše mjesto, a mi ih uvježbavamo da budu upravo poput nas. Zamislite samo kako bi bilo da su vam roditelji u djetinjstvu ispričali drugačiju priču. Vaša bi životna priča bila potpuno različita. No, vi još uvijek stignete promijeniti svoju priču, a ako imate djecu, jedino kako možete promijeniti njihovu priču jest da promijenite svoju.

Lako je voljeti. To uopće nije naporan posao. No, ipak imamo mnogo posla, odnosno moramo se odučiti od svih onih laži u koje vjerujemo. Odučiti se od laži nije lako jer se uz njih osjećamo sigurnima i uz njih smo jako vezani. No, što više vježbamo uočavanje istine, to nam je lakše odvajati se od laži. Preobražavanje života vježbom postaje sve lakše, a život nam postaje sve bolji i bolji.

Što više ljubavi imamo, to više ljubavi možemo dati i primiti. Svrha odnosa jest davati drugima i primati od njih. Nije nam potrebno mnogo riječi. Kad smo u društvu s nekom osobom, važno je komunicirati osjećajima, a ne riječima. No, želimo li govoriti riječima, nisu nam potrebne komplicirane riječi. Dovoljne su samo dvije: »Volim te.« To je sve. Ono zbog čega ste sretni nije ljubav koju drugi osjećaju prema vama, nego ljubav koju vi osjećate prema drugima.

Kada jednom iskusimo ljubav, ne možemo pronaći riječi kojima bismo objasnili ono što uistinu osjećamo, jer ljubav je najuzvišenije iskustvo koje možemo doživjeti. Iskusiti ljubav znači iskusiti Boga, ovdje i sada iskusiti raj. Kad glas znanja više ne uspijeva privući našu pozornost, mnogo više toga možemo zamjećivati oko sebe.

Počinjemo opažati vlastite emocionalne reakcije i počinjemo zamjećivati emocionalne reakcije drugih ljudi. Tada počinjemo zamjećivati emocije koje izviru iz stabala, iz cvijeća, oblaka, iz svega oko nas. Vidimo kako iz svega, čak i iz drugih ljudi, izvire ljubav. U određenom trenutku počinjemo jednostavno živjeti u zanosu i tada više nema riječi kojima bismo to objasnili, jer više nema sporazuma o tome kako bismo takve osjećaje mogli objasniti.

Ono što nazivamo ljubavlju nešto je toliko općenito, da to čak i nije ono što ljubav uistinu jest. Ljubav je nešto mnogo više od onoga što možemo opisati riječima. Kao što sam već rekao, o istini zapravo ne možemo razgovarati: trebamo je iskusiti. Isto vrijedi i za ljubav. Jedini način da uistinu spoznamo ljubav jest iskustvo ljubavi: trebamo imati hrabrosti i skočiti u ocean ljubavi, kako bismo je spoznali u njezinoj sveobuhvatnosti. To je jedini način, ali programirani smo velikim strahom, tako da ne uviđamo kako ljubav izvire iz svega oko nas.

Tragamo za ljubavlju u drugim ljudima, a ni oni sami ne vole sebe. Dakako, ondje nećemo pronaći ljubav: naći ćemo samo sebičnost i rat za prevlast. Za ljubavlju ne morate tragati. Ljubav je ovdje zato što je i Bog ovdje; životna je sila posvuda. Mi, ljudska bića, stvaramo priču o razdvojenosti i tragamo za onim čega, prema svojem uvjerenju, nemamo. Tragamo za savršenstvom, ljubavlju, istinom, pravednošću; tragamo i tragamo, a sve je to u nama samima. Sve je ovdje. Samo trebamo otvoriti duhovne oči i uvidjeti.

Nema ničega što biste trebali učiniti kako biste poboljšali ono što uistinu jeste. Jedino što svi mi moramo učiniti jest stvarati prekrasnu priču i uživati u boljem životu. Kako stvarate prekrasnu priču? Tako što ste izvorni. Kad je glavni lik izvoran, lako je pisati priču s integritetom, zdravim razumom i ljubavlju. Život je najuzvišeniji dar kojega dobivamo, a umijeće življenja je najuzvišenija umjetnost. Kako ovladati umijećem življenja? Iskustvo čini majstora. Nije riječ o učenju, nego o djelovanju i vježbanju vlastite umjetnosti. Ako kao umjetnik vježbate ljubav, ako neprestano vježbate, dolazi trenutak kad sve postaje izrazom vaše ljubavi. Kako možete znati da ste ovladali ljubavlju? Kad je priča koju sebi pripovijedate trajna ljubavna priča.

Knjige Don Miguel Ruiza možete kupiti ovdje: http://www.superknjizara.hr/index.php?page=autor&idautor=3083

Izvor: 2012-transformacijasvijesti.com