Christoph von Schmid (1768-1854) je bio njemački pedagog, svećenik i pisac za omladinu.
Za sobom je ostavio mnogo kratkih priča u vidu pouka koje i danas mogu biti od koristi. Jedna od njih je i ova priča o kraljeviću.
Nekakav mladi kraljević zapita jednoga dana:
– Zašto je Bog stvorio muhe i pauke, kad oni nisu čovjeku ni od kakve koristi. Kad bih imao tu moć, ja bih svu tu gamad potamanio.
Sugovornik mu reče:
– Sva su Božja stvorenja veliko djelo ruku njegovih; sva su ona tako mudro stvorena i raspoređena, da je svaki, ma i najmanji stvor, svijetu od koristi, iako se to ne može tako lako na prvi pogled uvidjeti.
– Dobro – reče kraljević – ja znam da neki insekti mogu biti od koristi, ali su za ljude skoro svi prava napast.
Nekoliko godina poslije ovog razgovora, onaj kraljević ode u rat. Ratna sreća se okrenula i kraljević je morao bježati od neprijatelja. Dotetura u neku šumu pa umoran legne pod jedno drvo i zaspi.
Dok je on spavao, prikrade mu se neprijateljski vojnik i baš kad ga je htio ubiti, jedna mušica padne kraljeviću na lice i ubode ga tako jako da se od bola probudio i skočio. Vojnik se prenerazi. Kraljević hitro izvuče mač i napadne neprijatelja, koji pobježe.
Kad je opasnost prošla, kraljević se sakrije u jednu pećinu. Čim on uđe, pauk počne plesti svoju mrežu na ulazu pećine i do zore bijaše sasvim gotov. Baš u tom trenutku, vojnici, koji su tragali za kraljevićem, prođoše pored pećine.
Kraljević je čuo kako je jedan rekao da trebaju pregledati pećinu. A drugi odvrati da sigurno nije tamo, jer, da je prošao, pokidao bi paučinu na ulazu.
Kad je opasnost prošla, kraljević viknu uzbuđeno:
– O, veliki Bože, kako je neizmjerna dobrota tvoja: jučer si mi spasio život pomoću jedne male mušice, a danas pomoću jednog slabog pauka. Kako su savršena djela ruku tvojih!
Ne preziri sitnu muhu,
pauka ni mrava,
jer dogodi se ponekad,
da miš spasi lava.
Widget not in any sidebars
