Na kraju krajeva vrlo je jednostavno, osoba koju zaslužujete je ona koja kada ima slobodu izbora, približava se vama, cijeni vas i posvećuje vam vrijeme i misli. Tko vam želi dobro, on to i pokazuje.
Ne molite za ljubav one koji nemaju vremena za vas, one koji misle samo na sebe. Nikada to ne radite.
Ne zaslužuju vas oni koji čine da se osjećate nevidljivo i beznačajno, oni koji su ravnodušni prema vama. Vi zaslužujete nekoga tko svojom pažnjom čini da se osjećate važni.
Ljubav se mora pokazati, ali nikada ne treba za nju moliti. Kada morate to raditi zapravo doživljavate najveći izraz emotivne nepravde, neravnoteže koja karakterizira raspoloženje u vezi.
Zaslužujete nekoga tko priča malo, a radi mnogo. Ne zaslužujete nekoga tko vas traži samo kada je to njemu potrebno, već osobu koja je na vašoj strani čak i kada imate potrebu, a ne samo kada je u pitanju interes.
Zaslužujete nekoga tko vas, bez bilo kakvih očekivanja, pušta unutar sebe, osjeća vas i čini da se osjećate važno u njegovom životu.
Na kraju krajeva vrlo je jednostavno, osoba koju zaslužujete je ona koja kada ima slobodu izbora, približava se vama, cijeni vas i posvećuje vam vrijeme i misli.
Kažu da ne postoji nedostatak vremena, već volje, jer kada čovjek zaista nešto želi, zora se pretvara u dan, utorak u subotu i jedan trenutak se pretvara u mogućnost.
Također je rečeno da oni koji očekuju previše, ostaju razočarani i pate. Razumljivo je, dakle, da se moraju revidirati naša očekivanja i ubaciti u glavu “ne očekujte ništa ni od koga, samo od sebe”.
Jer nade i očekivanja su često temelj emocionalnog fijaska i zbog toga dolazi do nedostatka interesa za stavove drugih.
Tada gledamo što drugi rade ili govore kao obmanu, osjećamo mnogo bola. Emocionalna bol djeluje na mozak na isti način kao i fizički bol.
U tom smislu morate napraviti važnu razliku, tj. morate dati psihološkom stresu važnost koju ima. Ne treba ignorirati čak ni jaku bol u trbuhu ili nepodnošljivu glavobolju. Zašto onda ignorirati emocionalnu bol?
Ne možemo dozvoliti da vrijeme izliječi bol, moramo raditi i naučiti lekcije koje nam pomažu, na isti način na koji bi prestali jesti čokoladu ako bi otkrili da je to uzrok našeg bola u trbuhu.
To je vrlo važno, jer u društvu postoji pogrešno uvjerenje da psihološko uznemirenje predstavlja znak slabosti i da će vrijeme izliječiti rane bez potrebe za “dezinfekcijom” ili zavojima i flasterima kako bi se spriječilo krvarenje.
Cijenite sebe! Posvetite vrijeme ljudima koji to zaslužuju, koji čine da se osjećate dobro. Ne molite za pažnju, prijateljstvo ili ljubav nikoga. Tko vam želi dobro, on to i pokazuje.
Zbog toga, ako proživljavate situaciju emocionalne nepravde tako alarmantno, zapamtite:
Nemojte zvati one koji ne odgovaraju na vaše telefonske pozive. Ne tražite one koji ne osjećaju vaše odsustvo. Nemojte pisati i ne podčinjavate se ravnodušnosti koju su vam pokazali ignoriranim porukama ili neutemeljenom tišinom.
Nemojte čekati one koji vas ne čekaju, cijenite sebe i prestanite moliti za ljubav. Ljubav se treba pokazati i treba biti osjećajna, ali nikada izmoljena. Vaša ljubav treba biti rezervirana za one koji vam žele dobro i razumiju vas bez osuđivanja.
I ne zaboravite vrijednost vašeg osmijeha u ogledalu, volite sebe i cijenite sebe zbog svega što jeste, a ne zbog onoga što netko tko vas ne zaslužuje misli o vama.
ATMA/lamenteemeravigliosa/Pripremila: Suzana Dulčić
