Otpusti sjene…
Ne daj da ti zamućuju pogled.
Da unose nesklad u sklad…
Nemir u mir…
Pusti ih da odu…
Jer nisu dio tebe.
Samo ostatak prošlosti koji te vuče u sebe…
Dozvoli im da otputuju…
Ne zadržavaj ih.
Ne daj da ti u rade zbrku u sadašnjem trenutku.
Jer sve što je bilo, više nije.
Sve što te tada boljelo,
u prošlosti je ostalo.
Samo je sjećanje ono što vučeš za sobom…
Nepotrebno.
Skroz nepotrebno.
Jer ako ti ne donosi dobro, čemu to?
Ako ti unosi nemir, u čemu je smisao?
Otpusti to…
Otpusti sve što ti umanji sjaj u očima u najljepšim trenucima.
Što ti zaustavi osmijeh onda kad bi duša pjevala…
I dozvoli si sreću.
Uživati punim srcem u čudima života.
Znati da zaslužuješ da ti je duša radosna!
I da samo mi sami sebi možemo biti kočnica.
Svojim mislima.
Koje su dobri sluge, ali loši gospodari.
I često im dozvolimo ulogu vodiča
bez da im odredimo smjer kretanja…
Pa nas za tren odvedu do ruba provalija…
A sve je to ustvari samo navika.
Podložna promjeni.
Da sutra bude drugačija.
I sve je to tu…
Da te podsjeti da si u tvom životu ti glavna uloga.
Da osjetiš unutarnjeg vodiča na svojim putovanjima.
Uživaš punim srcem u blagoslovima ovog života.
Dopustiš svojoj duši da te vodi čudesnim putevima…
I jednom zauvijek kažeš zbogom prošlosti
i njenim sjenama.
Iva Bradarić
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
