Danas je popularno biti pozitivan.
Valjda je to neki „trend“ ili je zapravo zamka?
Uče nas da uvijek moramo biti nasmijani i da je sve pozitiva.
Možda još samo jedan pokret koji nas odvodi od nas samih.
Što je za mene pozitiva?
Prihvaćanje, potpuno prihvaćanje. Prihvaćam da se ne osjećam ok, da sam tužan ili ljut, no ok.
Idem vidjeti zašto je to tako. Ako želim plakati, plakat ću, ali bez upadanja u obrazac žrtve.
Ako se želim smijati, smijat ću se.
Dogovorila sam se sa sobom da neću potiskivati ništa.
Zašto bih zakopavala emocije svoje?
Zar nije u tome istinska sreća? U poznavanju nas samih, u nezavaravanju sebe samih.
Potiskivanje će kad-tad buknuti poput najveće vatre. Dosta njih i izgori tada.
Zašto žurimo? Što je s onim stvarima na kojima nismo radili? S vibracijama koje nismo razriješili?
Zašto tražimo prečice? Zašto ne razgovaramo sa samim sobom i vidimo kako se osjećamo?
Zašto se Marko mora osjećati kao Pero?
Razumijem da nije najlakše suočiti se sa sobom, možda nam je lakše trabunjati kako je sve lijepo, divno, krasno. Je li zaista? Zašto bježimo od sebe samih? Možemo mi glumiti pozitivu, ali rijetki su zaista ovdje došli do potpune Svjesnosti.
Suočiti se sa sobom možda jest teško, ali to ne znači da nije vrijedno. – vi jeste vrijedni!
Rast… što bi to bilo? Rast je za mene razumijevanje sebe samih, prihvaćanje onog što jest, ali isto tako i razrješavanje.
Recimo, dogodilo nam se nešto jako ružno, zatrpali smo to pod tepih.
Onda se opet dogodi nešto, ista stvar. I tako u krug. Tepih izvana čist i ulickan sav, a iznutra sve veća hrpa nerazriješenih vibracija.
Stoga, ne potiskuj, čisti stvari umjesto da ih guraš pod tepih.
Znam da ću sve riješiti jer imam snagu i volju. Neću odustati.
© Marina Knüsel, energetski terapeut i Jyotish savjetnik
Facebook: Marina Knüsel
Instagram: Marina Knüsel
