“Vegetarijanac sam skoro 30 godina, vegan zadnjih pet godina. Rekreativno posjećujem teretanu kad god mogu. Imam 48 godina, a intenzivnije sam započeo s treninzima prije nekih 7 godina. Ako se želite hraniti veganski, sportski rezultati neće izostati! Svi proteini i aminokiseline potrebni za gradnju mišića mogu se naći u biljkama!”
Piše: Dario Duišin Džunić, urednik portala atma.hr
Vegan sam… To nije nešto što sam mislio postati, ali eto, dogodilo se.
I ok, razumijem, sad većina vas ima neko svoje mišljenje o tome, da ne kažem predrasude. To je u redu, imao sam i ja. Ali ako stvarno želiš nešto naučiti o bilo kojoj temi, potreban je samo jedan preduvjet – slušaj bez predrasuda.
Većini mojih istomišljenika će automatski biti drago da se o ovoj temi priča. Drugi, oni koji to ne vole jer vjeruju da se time zadire u njihov tanjur i njihov život će me odmah staviti u neku kategoriju društveno neprilagođenih, čudnih, nenormalnih ljudi. Treći, oni koji su otvoreni prema svemu što im život donosi, neće me osuđivati, jer to su ljudi koji ne osuđuju nikoga, znaju da nemaju sve odgovore, razmišljaju, sumnjaju, pitaju, slušaju… Zašto je netko takav kakav jest, potpuno je druga tema.
Ovdje pričamo o meni. Napokon! 😉
Vegetarijanac
Prvo sam postao vegetarijanac, i to prije nekih skoro 30 godina. Konkretno, prestao sam jesti meso, ribu i jaja. To se dogodilo doslovno preko noći, nakon jednog večernjeg predavanja na kojem je gostovao jedan vrlo mudar čovjek. Nisu to bile neke komplicirane teme, već vrlo jednostavne istine o smislu života. Shvatio sam da su životinje živa bića, koje u procesu ‘proizvodnje mesa’ proživljavaju nevjerojatnu bol i na kraju smrt. Nisam više htio biti dio toga.
Mislim, znao sam to i prije, ali mi nije bilo bitno. Mislio sam da to nema nikakve veze sa mnom, ni sa mojim životom, niti je nešto o čemu trebam razmišljati. Životinje su bile hrana za ljude i gotovo. Tu i tamo bih čuo da je netko vegetarijanac, možda neka slavna osoba i to mi je bilo čudno. Budući da sam početkom devedesetih htio biti slavan gitarist, pročitao sam kako je, jedan od mojih gitarističkih uzora, Steve Vai, vegetarijanac. Mislio sam se, ma što mu je to trebalo, sad kad ima novca i slavan je, zašto sebi uskraćuje te užitke, mora da nešto nije u redu s njim. Vrlo brzo nakon toga dogodilo se da i sa mnom ‘nešto nije bilo u redu’ 😉
Dakle, za vegetarijanstvo sam se odlučio jer je ono bilo preporučeno kao dio duhovnog puta. Mora postojati neki razlog zašto biste unijeli važne promjene u životu, jer u protivnom se vrlo brzo odustaje. Kada nađeš svoj razlog koji je dovoljno snažan, iskušenja koje će ti um servirati nemaju šansu.
Upoznao sam se s vegetarijanskim receptima i život se nastavio. Još uvijek sam živ. 😊
Kako je vrijeme odmicalo, proučavao sam i dobrobiti vegetarijanstva. To ne radiš dok ne postaneš vegetarijanac. Obično ljudi proučavaju teme i nalaze potvrde za stil života koji žele živjeti. Ljudi koji jedu meso prirodno nalaze znanstvene dokaze, knjige, članke i ostale izvore informacija koji podržavaju njihov svoj stil života. Vegetarijanci i vegani čine isto… i nalaze ih. Budući da ima toliko oprečnih informacija, oko ove teme se UVIJEK stvara žustra rasprava na društvenim mrežama. Nadam se da ovaj članak neće biti iznimka!
Duboko su me impresionirala vedska učenja. Reinkarnacija, karma, um, duša, joga, svjesnost, chakre, sanskrit, ayurveda… Saznao sam kako hrana koju unosimo u sebe nije samo hrana za tijelo. Svaka hrana nosi svoju vibraciju i utječe na cijelo naše biće – tjelesno, emotivno, mentalno i duhovno. Izbor hrane se ne bi trebao temeljiti samo na okusu. ‘Jedem dakle postojim’ je zaista najniži mogući nivo postojanja. Svi osjetimo kada nam netko nešto spremi s ljubavlju, na primjer, kada mama nešto skuha, pogotovo ako su takve prilike rijetke, jer mama tu unese posebne emocije. To nije isto kao u restoranu. Ako je u procesu pripremanja hrane nanesena velika bol životinjama čije tijelo jedemo, takva hrana nosi taj energetski zapis koji mi onda unosimo u sebe i on postaje dio nas. Naravno vrijedi i suprotno, što je više hrana tretirana svjesno, s pažnjom i ljubavlju tijekom cijelog svog nastanka, to je blagotvorniji njen utjecaj na naše cjelokupno biće.
U Vedama, koje sam tada intenzivno proučavao, izrazito je naglašena zaštita krava. I danas se, uglavnom na području Indije, krava smatra jednom od majki. Logično, hranimo se njenim mlijekom, zar ne? Nije njima ona neka posebno sveta životinja kao što mi zapadnjaci volimo to s podsmijehom predstavljati, već su poštivanje i zahvalnost sastavni dio te gotovo zaboravljene kulture. Krava daje toliko toga – mlijeko, sir, jogurt, maslac, vrhnje… Čak je dokazano da i kravlji urin ima mnoga ljekovita svojstva. Zar takva životinja ne zaslužuje određenu zahvalnost? Psi i mačke su super, većinu života sam dijelio dom s tim bićima, ali ako ikome treba pružiti zaštitu, onda je to – krava.
Vegan
Iako mi je proučavanje Veda pružilo toliko puno korisnih informacija, razumijevanja, tehnika, toliko puno poznanstava i prijateljstava s prekrasnim ljudima, čast izuzecima, ne mogu, niti želim za sebe reći da sam sljedbenik Veda. Svrha sveg tog znanja i jest univerzalnost i primjena korisnih principa u svakodnevnom životu s ciljem individualnog i kolektivnog duhovnog rasta i sazrijevanja.
Prema Ayurvedi, mlijeko i mliječni proizvodi krava koje su tretirane s ljubavlju i poštovanjem, povoljni su za ljudsko zdravlje, iako postoje nekakva pravila, kada, koliko i na koji način se konzumiraju. Iz tog razloga se dugo vremena nisam obazirao na veganstvo premda me to cijelo vrijeme kopkalo.
Međutim, najvrjednije istine u životu su najčešće one koje najmanje želimo čuti. 🙂
Nakon dugo vremena razmišljanja veganstvu i usprkos činjenici da sam se već toliko navikao na vegetarijanstvo koje sam živio preko dvadeset godina i usprkos tome da sam ušao u četrdesete, a što je čovjek stariji, teže mu je unositi neke velike promjene u život (iako mislim da je izreka ne možeš starog psa naučiti novim trikovima jedna od najbesmislenijih ikad), ipak sam se odlučio na taj korak – i zahvalan sam.
Čim sam to napravio, pogledao sam dokumentarac Cowspiracy, autora Kip Andersona. Čekao sam da postanem vegan da ga pogledam jer sam znao da će u njemu sigurno biti nešto zbog čega ću nešto željeti promijeniti. Film je odličan, nema brutalnih scena ubijanja životinja i zapravo uopće nije film o tome iako naslov i slika krave iza rešetke to naslućuju. Film se bavi pitanjem zašto jedemo toliko mesa, zašto je propaganda o mesu kao zdravoj namirnici toliko jaka i kakav utjecaj ima proizvodnja tolike količine mesa na naš planet. Nakon toga pogledao sam What The Health, film istog autora u kojem su navedena brojna istraživanja koliko je mesna prehrana ključni krivac za najrasprostranije bolesti današnjice (rak, dijabetes, srčane bolesti…) i zašto se na službenim zdravstvenim stranicama ne preporučuje izbjegavanje mesa kako bi se izbjegle određene bolesti, već su čak kao preporuka ponuđeni recepti s istim namirnicama koje dokazano utječu na razvoj same bolesti, a čije je sprječavanje sama svrha postojanja te stranice. Da skratim, odgovor je slijedeći – većina tih istraživanja sponzorirana su od strane mesne i mliječne industrije. Kad razmisliš koliko je to sve ludo dođe ti da se cijeli dan udaraš glavom u zid. Mi nemamo pojma što se sve radi zbog profita, u koje mi sve priče vjerujemo, a zapravo su samo upakirane da bi netko zaradio više novca.
Što se tiče Ayurvede i mlijeka, mlijeko koje kupujemo u dućanima, nije ono mlijeko koje se spominje u Ayurvedi, tj. ono koje daju krave koje su tretirane s ljubavlju i poštovanjem. Ako ćemo biti iskreni, a iskrenost je jako lijepa osobina, masovna proizvodnja uključuje nasilnu oplodnju, nasilno hranjenje, nasilno ubrizgavanje hormona i antibiotika, nasilno odvajanje teleta od majke, nasilnu mužnju i na kraju nasilnu smrt. Ukratko, nasilje na svakom koraku.
Tako dobiveno mlijeko sigurno ne može biti karma free, što je danas popularan pojam, kakve god mi kasnije rituale pročišćenja hrane ili ceremonije koristili, što je bio moj neki izgovor dugo vremena. Duhovnost nije stvar ceremonija, rituala ili vjerovanja. Duhovnost je stanje svijesti. Ako nemaš samilosti prema onome što se radi životinjama, to je tvoje stanje svijesti i nijedna te ceremonija ili mantra neće automatski promijeniti. Potrebno je mijenjati sebe i svoje djelovanje. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim taj princip. Koliko god sam htio opravdati svoju vezanost za mliječnu hranu, po ovom pitanju – vegani su bili u pravu! Budući da možemo bez problema živjeti i biti zdravi i snažni bez konzumacije hrane životinjskog porijekla, zašto ne promijeniti svoje navike? Jer jedenje mesa i mliječnih proizvoda, kao i većina stvari koje radimo u životu, samo je stvar navike koja je nastala kao rezultat propagande koja nam je servirana.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Prije nastanka masovne proizvodnje ne vjerujem da se meso jelo u tolikim količinama. Čuju se neke priče naših baka i djedova kako se meso jelo samo vikendom. Davno prije, kada su ljudi bili povezaniji s prirodom, išlo se u lov. Životinju je bilo potrebno uloviti, ubiti, odrati joj kožu, raskopati po njenom tijelu, odabrati ono što se može pojesti i baciti sve što nije jestivo. I onda to meso pripremiti. A to se nije radilo svaki dan. Da je čovjek po prirodi mesojed, bio bi u mogućnosti pojesti meso sirovo, kao što to čine mesojedi. Iako je čovjek po svojoj tjelesnoj konstituciji svejed, daleko je bliži biljojedu nego mesojedu, tako da ako baš mora jesti meso iz nekog razloga, to bi trebalo biti u minimalnim količinama. Povrh toga, čovjek je jedina životinja koja ima izbor i može odabrati svoju prehranu uzimajući u obzir i neke druge vrijednosti koje ga i čine čovjekom.
Međutim, ljudi danas misle da moraju imati meso u svakom obroku! Dakle, ne samo svaki dan, nego i u svakom obroku! Uzgoj mesa s tolikom potražnjom je neodrživ i troši ogromne prirodne resurse što dovodi do općeg ekološkog i moralnog kolapsa – sve je manje čovječnosti u proizvodnji mesa i mlijeka, troše se ogromne količine biljne hrane koje su potrebne za uzgoj tih životinja, koriste se i uništavaju ogromne površine zemljei količine vode potrebne za uzgoj, zagađuju se rijeke, mora, zrak… prema nekim istraživanjima, proizvodnja mesa i mlijeka je uništavač prirode broj jedan!
Da se razumijemo i uzgoj biljne hrane podrazumijeva određenu količinu nasilja nad životinjama, insektima i prirodnim resursima, ali poanta je to svesti na najveći mogući minimum. To čini razliku i to bitnu! Znate li koliko je samo biljne hrane i prirodnih resursa potrebno potrošiti da bi se uzgojilo meso? Kada bi tu hranu iskoristili za ljude, nitko na planeti nikada ne bi bio gladan!
Također, važno je napomenuti da su i biljke živa bića koja također osjećaju bol. Jednostavno tako je napravljen ovaj svijet. Bol mora postojati. Zašto je tako, ne znam. Vjerujem da ima veze s karmom, temeljnim principom života u materijalnoj dimenziji. Međutim nije isto ubrati plod ili iščupati biljku i ubiti životinju! Kažem to jer je to česti argument protiv veganstva – zašto vi ubijate biljke, i one osjećaju… Pa da to je istina. Ali ako postoji razlika između čovjeka i životinje, onda postoji i razlika između životinje i biljke. To jednostavno nije isto! Onaj tko to ne razumije, možemo zaključiti da ne vidi problem u tome da se jedu ljudi… 😉
Volio bih da više ljudi pruži priliku veganskom stilu života. Mislim da bi nam svima bilo bolje. Ali, trudim se ne osuđivati ljude. Svatko ima svoj put. To što je netko vegan ne znači automatski ni da je dobar čovjek. A biti dobar čovjek je stvarno lijepa stvar.
Veganstvo i sport
Pređimo na praktično… Vegetarijanac sam skoro 30 godina, vegan zadnjih pet. Rekreativno se bavim fitnessom kad god mogu. Imam 48 godina, a intenzivnije sam započeo s treninzima prije nekih 7 godina.
Kada bih u teretani nekom ‘iskusnom vježbaču’ spomenuo da sam vegan, većini je prvi odgovor bio: “Ne može. Moraš jesti meso.” Razumijem, tako su ih učili. Ali budući da to nije istina, vrijeme je da postanu otvoreni za nove, prave informacije. Jedan od takvih izvora informacija je i dokumentarac The Game Changers, revolucionarni dokumentarac o mesu, proteinu i snazi koji je nedavno izašao, a može se pronaći i na NETFLIX-u. James Cameron, Arnold Schwrzenegger, Jackie Chan, Novak Đoković, samo su neka od imena povezana s ovim filmom. U njemu gostuju mnogi vrsni sportaši vegani, daleko uspješniji od trenera koji daju savjete po teretanama… Ok, malo preuveličavam, ima stvarno dobrih trenera s jako korisnim savjetima, ali ima i onih… znate na koga mislim 😉 Naravno što ćete misliti o samom dokumentarcu vaša je odluka, ali vrijedi uzeti u obzir ono što je izneseno.
Vlada veliki mit u sportskim krugovima kako je veganska prehrana neprirodna i ne daje dovoljno snage, energije, ne podržava rast mišićne mase ili barem to ne čini kroz duže vremensko razdoblje. To naravno nije istina. Ponekad je potreban individualni pristup, ali to nema veze s veganstvom općenito.
Dakle, ako se želite hraniti veganski, činjenica je da sportski rezultati neće nedostajati. Svi proteini i aminokiseline potrebni za gradnju mišića mogu se naći u biljkama. Ugljikohidrati za energiju mogu se pronaći u biljkama. Masnoće, minerali, vitamini, enzimi, vlakna… sve je u biljkama. Ključno je samo jesti raznovrsno.
Slijedi nekoliko pitanja koja me ljudi najčešće pitaju…
Je li veganstvo zdravo?
To što je netko vegan ne znači automatski da se hrani zdravo. Možeš biti vegan i jesti totalni junk. To se i dogodilo nekim ljudima pa kasnije govore kako su bili vegani i od toga su se razboljeli. Veganstvo je prvenstveno samo odluka da ne jedeš hranu životinjskog porijekla, i dalje moraš jesti zdravo da bi bio zdrav!
Što ti jedeš?
Najbitnije je jesti raznovrsnu hranu u što prirodnijem obliku.
Osnovne namirnice koje koristim najčešće su:
- tempeh, seitan, tofu
- zeleno lisnato povrće, špinat, kelj, brokula, cvjetača
- slanutak, grašak, grah svih vrsta, leća
- kvinoja, proso, riža bijela i smeđa, zobene pahuljice
- orašide svih vrsta – badem, orah, lješnjak, brazilski orah, kikiriki
- sjemenke svih vrsta – bućine, suncokretove, lanene, sezam, chia
- sezonsko voće, banane, jabuke, borovnice, avokado
- namazi – humus, maslac od kikirikija, tofu paštete
Što ne jedeš?
Izbjegavam kruh, špagete, čokolade, kekse, čips i svu ostalu ‘lažnu hranu’. Pokušavam to čuvati za rođendane i posebna druženja, kada sve ‘nadoknadim’ 😉
Koliko puta dnevno jedeš?
Tu postoje razne teorije i potrebno ih je isprobati i vidjeti što tvom tijelu najviše odgovara.
Generalno je dobro jesti češće, manje obroke, međutim meni je osobno to dosta teško i ne odgovara mi. Ja obično ne doručkujem, već mi prvi obrok bude ručak oko 14-15 sati. Drugi glavni obrok mi je večera, a između toga obično imam još jedan manji, a to je uglavnom ono što bih jeo za doručak – zobene pahuljice s voćem.
Dakle 2-3 obroka, s mogućim manjim međuobrocima kao što su proteinski shake ili snack orašidi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koristiš li proteinski shake?
Da, koristim. Uglavnom jedan ili dva dnevno. Jedan od njih je odmah nakon treninga. Drugi kad i ako stignem.
Volim protein od graška ili miješani grašak/riža. Neki od njih su s okusom za brzu pripremu, a imam i čiste proteinske praškove sa strane, koji su zdraviji i kad imam vremena njih smiksam u nekakav smoothie s voćem.
Sojin proteinski prah i općenito soju u nefermentiranom obliku izbjegavam.
Što uzimaš od suplemenata?
Suplementi su također diskutabilni. Ima milijardu teorija za i protiv. Moja osobna odluka je da uzimam neke vitamine koje ću poredati po važnosti i redovitosti uzimanja – B12 (samo ovaj vitamin uzimam zato što sam vegan, ostale uzimam kao rezultat nekog mog proučavanja fitnessa i zdravlja općenito), D3, magnezij, omega 3 iz algi, C, cink, a ponekad B kompleks ili općenito multivitamine. Svi ovu suplementi ne moraju se nužno unositi oralno i ne unosim ih sve baš svakodnevno.
Kada se odlučim na period intenzivnijeg vježbanja uzimam kreatin monohidrat.
Uzimaš li steroide?
Ako misliš da izgledam kao da uzimam steroide, zaista, ali zaista od srca hvala na komplimentu! 🙂
Jedeš li voće?
Kruži također priča kako nije dobro jesti voće ako vježbaš u teretani, jer tu ima dosta ugljikohidrata i šećera. Savjet mnogih veganskih body buildera je – jedite voće! Zapravo jedite što više prirodne hrane, u izvornom obliku, jer u toj hrani ima sve što je potrebno za gradnju tijela i razgradnju onoga što tijelu ne treba! Problem je procesuiranoj hrani koja u tom procesu gubi ono što je tijelu potrebno. To je ono što treba izbjegavati.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Imaš li neki posebni trening?
Ako misliš na poseban trening zato što sam vegan, onda ne. Zapravo ne znam je li tako nešto i postoji. Trening za vegane 🙂 Treniraš kao i svi ostali, imaš rezultate kao i svi ostali.
Trening prilagođavaš onome što želiš postići. Masa, definicija, energija, snaga, funkcionalnost, brzina… Ja nisam profesionalni sportaš i ne mogu davati savjete o tome. Vježbam u teretani jer u tome uživam i zadovoljan sam rezultatima.
Kako dobivaš i održavaš mišićnu masu?
Kao i svi ostali. Vježbam, jedem i spavam. Tim redoslijedom! 😉
Koliko često vježbaš?
U teretanu idem skoro svaki dan, a pauza jedan dan vikendom ili po potrebi još jedan dan preko tjedna. Trening mi traje od 45-60 min.
Brinemo se za tvoje zdravlje jer si vegan, paziš li dovoljno?
Uh, na ovo stvarno popi*dim… 🙂 Ne zato što se brinu za mene, već zato što su toliko popili priču koju imaju u svojoj glavi. Kao ti jedeš meso pa si zato zdrav, a ja moram paziti. Pa naravno da moram paziti, kao i ti! Samo ti trebaš paziti malo više. 😉 Svijet je pun bolesnih ljudi koji jedu meso. Statistički manje je bolesnih vegetarijanaca i vegana jer, osim što je biljna hrana općenito zdravija, u većini slučajeva to su ljudi koji se raspituju o hrani i njenoj kvaliteti više nego što to čini prosječna osoba.
***
Hvala što ste pročitali ovaj tekst do kraja! Ako vam se svidio podijelite ga svojim prijateljima. 🙂
Ukoliko imate neko pitanje za mene, moram vam reći da nisam osobni trener, nutricionist ili terapeut, ali ako vam mogu pomoći nekim savjetima, na raspolaganju sam!
Napisao: Dario Duišin Džunić
Instagram: dario.ddd
Facebook: https://www.facebook.com/dharma3d
