Čovjek se najčešće kreće samo po utabanim stazama uma, a bez pomisli da napravi iskorak bez kojeg nema saznanja i bez kojeg nema spoznaje, bez kojeg nema slobode. Njegov um je njegov kavez, njegova tamnica i njegov čitav svijet.
Svjetlost je informacija, dijeliti informaciju znači širiti svjetlost bez obzira o kakvoj je informaciji riječ, pozitivnoj ili negativnoj, svaka nosi određenu težinu i značaj, svaka je ponaosob važna i svaka nosi u sebi istinu.
Sakrivati informaciju ili je amortizirati znači tajiti nešto, znači imati sakrivenu namjeru.
Sprječavanje širenja informacija se događa pod okriljem tame, također uslijed nesvjesnosti čovjeka da napravi razliku, da sam uoči istinu što jest, a što nije, tako sam podržava tamnu stranu usprkos njegovoj dobroj namjeri, sam postaje žrtva.
To se događa uslijed neznanja, uslijed negiranja informacija to jest uslijed njihovog neprihvaćanja ili pogrešnog tumačenja istih.
Informacija dobivena iz viših razina svijesti često nije prihvaćena kod većine, a opet uslijed njihovog neznanja kao i straha od nepoznatog, upravo taj strah ih sprječava na putu osvještenja spoznajnog.
Odatle proizlazi nedostatak ljubavi i nedostatak vjere kako u sebe tako i u sve ostalo.
Dakle čovjek se najčešće kreće samo po utabanim stazama uma, a bez pomisli da napravi iskorak bez kojeg nema saznanja i bez kojeg nema spoznaje, bez kojeg nema slobode.
Njegov um je njegov kavez, njegova tamnica i njegov čitav svijet.
Da bi došao do slobode i da bi došao do Boga, mora naći način da izađe iz tog kaveza koji je sam izgradio.
