Prate li vas mračne sjene iz prošlosti? Postoje li situacije iz davnih dana zbog kojih ne možete krenuti naprijed? Što je to što vas sputava da živite sretno i ispunjeno? Jedini način da se oslobodite toksičnih osjećaja i loše karme je oproštaj.
Čak i ako oproštaj izgleda nemoguće, on je neophodan za vaše duhovno iscjeljenje. Opraštate jer imate samilost prema sebi.
Opraštanje je manifestacija ljubavi prema sebi i prema drugima. To ne znači da treba šutjeti i dalje biti pored te osobe, potisnuti, ne obratiti se za pomoć ili da osoba koja vas je emotivno povrijedila treba nastaviti s takvim postupcima, već znači otpuštanje tereta s vaše duše.
Uzmimo za primjer ženu koja se razvela zbog preljuba i iskreno mrzi bivšeg muža. Čak i spomen njegovog imena izaziva joj grčeve u trbuhu i mučninu.
Emocionalni otrov je toliko jak da više ne može izdržati. Potrebna joj je pomoć i ona počinje primjenjivati razne tehnike kako bi se oslobodila bijesa. Viče u jastuk, trči, trenira, razgovara s prijateljima, trudi se promijeniti način života…
Sve je ovo dobar plan, ali ako u njenom srcu postoje još uvijek otrovne emocije prema njemu, ona će se uvijek vraćati na staro, a sav trud će samo privremeno izgledati kao konačno rješenje.
Taman kada pomisli da je napravila korak dalje, ona na ulici sreće bivšeg muža i njen bijes rasplamsava još više nego ranije. Sve donosi samo privremeno olakšanje, a jedino oproštaj liječi emotivnu ranu u cijelosti.
Jedini način da se zaliječe rane je oproštaj. Žena iz navedenog primjera treba oprostiti bivšem mužu jer ju je povrijedio.
Kako znate jeste li zaista nekome oprostili? Susret s njim više ne budi nekadašnje osjećaje. Ime ove osobe više ne izaziva burnu emocionalnu reakciju.
Drugim riječima, dodirivanje rane više ne boli – to znači da ste zaista oprostili. Naravno, ožiljak će ostati; na emotivnom tijelu, kao i na koži, ostaju tragovi. Ono što se dogodilo ostaje u vašem sjećanju, sjećate se svega što ste doživjeli, ali nakon svega, kada je rana zarasla, više ne boli.
Istina je da je teško oprostiti, ali ne zato što to ne znamo, već zato što na to nismo navikli. Kao djeca, s potpuno čistim srcem i umom, lako smo praštali. Kada se posvađate s prijateljem, to traje par minuta, a onda se nastavljate zajedno igrati.
Možda upravo sada mislite: „Oprostite drugima: lako je reći! Volio bih, ali ne ide“.
Imamo stotine razloga i izgovora za stvari koje ne možemo oprostiti. Ali ovo nije točno. Istina je da ne znamo praštati, jer smo navikli da ne praštamo. Nikada nismo pokušali oprost, samo smo savladali umjetnost neopraštanja.
Mi imamo urođenu sposobnost da to učinimo, ali kroz život nažalost stječemo naviku da ostavimo u zavisti, mržnji i bijesu. To je rat ega, zamka gordosti i besa, emocija koje nas sprječavaju da postanemo najbolja verzija sebe.
Kako onda oprostiti? Prvo napravite popis svih za koje mislite da im treba oprostiti, a zatim oprostite svakome od njih. Ako nemate vremena vidjeti nekoga ili priliku da ga pozovete, opraštajte mu u svojim molitvama i u snovima.
Zatim napravite popis onih koji su vam nanijeli nepravdu — onih kojima trebate oprostiti. Oprostite im svima, shvatite da što god učine, vi nemate ništa s tim. Zapamtite, svatko ima svoj san.
Prije ili kasnije, u životu shvaćamo da sebi trebate oprostiti sve rane i sav otrov, svu patnju koje ste sebi nanijeli stvarajući upravo takav san. A kada oprostite sebi, dolazi harmonija sa sobom, jača se zdrava ljubav prema sebi. Ovo je najveći oproštaj – kada konačno oprostite sebi.
Osloboditi se stare i loše karme je jednostavno: dovoljno je odbaciti ovu ideju, odbiti da vjerujete u nju – i nema više karme. Nema potrebe da patite, nema potrebe da plaćate bilo što – vrijeme je da dopustite ljekovitom oproštaju da djeluje. Ako možete sebi oprostiti, karma jednostavno nestaje. Od tog trenutka život počinje iznova.
