U zadnje vrijeme je popularno “imati pozitivne misli”, naravno da pozitivne misli stvaraju pozitivna osjećanja u tijelu, kojima se smanjuje naša “stiska” no to nije tako jednostavno. Ako nam se pojavi “negativna misao” koju na silu želimo ukloniti i negirati mi zapravo reagiramo iz averzije prema toj negativnoj misli što je samo po sebi negativna misao.
Sinonim za anksioznost je tjeskoba ili stiska. Tko je stisnut i gdje? Da li je to je osjećaj “stisnutosti” u svojoj koži, nelagoda bivanja zbog unutarnjeg pritiska, kao da bismo najrađe iskočili iz svoje kože?
Na Wikipediji piše “Uzrok anksioznih poremećaja leži pretežito u psihološkim čimbenicima, premda postoje dokazi o genetskom utjecaju i neurofiziološkoj podlozi.”
Usudit ću se reći da je sve što doživljavamo psiho-somatsko iskustvo. Psiha (um) utječe na tijelo isto kao što i kemija tijela utječe na psihu. Svojim mislima možemo izazvati strah u tijelu, a i tjelesne senzacije straha rezultiraju strašnim mislima. Dakle iskustvo straha može biti probuđeno iz oba smjera. Bitno je razlikovati ta dva aspekta istog iskustva.
U zadnje vrijeme je popularno “imati pozitivne misli”, naravno da pozitivne misli stvaraju pozitivna osjećanja u tijelu, kojima se smanjuje naša “stiska” no to nije tako jednostavno. Ako nam se pojavi “negativna misao” koju na silu želimo ukloniti i negirati mi zapravo reagiramo iz averzije prema toj negativnoj misli što je samo po sebi negativna misao. Prvo trebamo prepoznati tu negativnu misao, prihvatiti je, osjetiti i opustiti se s njom, na taj način imamo pozitivnu misao – misao prihvaćanja i razumijevanja za negativnu. “Negativna misao” je i dalje tu ali je naš stav prema njoj i njenom energetsko tjelesnom aspektu prihvaćajuć i osviješten.
Drugim riječima učimo biti mirni s nemirnim, mirnim očima gledati nemirno – to je umjetnost radosnog života i prava sloboda. Prosvijetljeni yogi ili Buddha također osjeća “negativna” stanja tijela i uma no njihova sloboda leži u tome da imaju mogućnost izbora hoće li im povjerovati ili ne te u lakoći otpuštanja istih.
Super je to u teoriji, ali što kad nas stisne anksiozni panični napad u kojem je pažnja uska i stisnuta, strah pere kroz cijelo tijelo, tresemo se, dah se skraćuje i sve se čini tako stvarno?
Praksa yoge kaže – putem tijela. Biramo vratiti se u tjelesni aspekt anksioznosti i osjetiti protok te snažne energije tijelom. Dozvoliti da tijelo propusti energiju kroz sebe u svojem ritmu dok mi držimo bistru glavu (dok znamo da postoji širina i imamo svijest o prolaznosti iskustva). Tijelo uvijek ima tendenciju da otpusti, vrati balans, teži zdravlju i ravnoteži, kao i sve u prirodi. Mislima straha i identifikacije s teškim emocijama zarobljujemo anksioznost u svojem sistemu i zapravo time što se borimo da prođe ne damo da prođe.
Dok god istinski ne pristanemo da je to stanje/emocija prisutno, dok god ga odgurujemo i pokušavamo odstraniti stvaramo sve više nemira i anksioznosti.
A kako pristati? Jezik koji razumiju i tijelo i um je dah. Yogom učimo usporiti disanje, proširiti kapacitet pluća i dahom regulirati živčani sustav. Duboki dah s punom pažnjom u tijelu može nas odmoriti od vrtloga misli koji se već udomaćio. Yoga je trening da se u tim intenzivnim situacijama sjetimo i odaberemo vratiti u tijelo. Praksom budimo tjelesnu svijest, “mindfulness of the body”, prisutnost tijelom. Yoga vježbe rade na istezanju mišića i stvaranju prostora koji se u “tjeskobi” i stresu gubi te vraćaju otvorenost i fleksibilnost. Pomažu nam vidjeti stvari iz druge, šire perspektive, tako malo po malo počinjemo doživljavati iskustva više kroz tijelo, a manje idejama i konceptima. Yoga je put koji nudi način da ojačamo kapacitet samoregulacije i mogućnosti izbora kojim mislima želimo povjerovati.
U nastavku ćete pronaći par sati yoge ciljano namjenjene olakšavanju tjeskobe i poboljšavanju mentalnog zdravlja putem rada s tijelom.
Mindful yoga protiv tjeskobe
Tranquillity
Mindful Slow Flow – lijek za anksioznost
P.s. “Negativne misli” sam stavljala u navodnike, jer ne postoje negativne i pozitivne misli, postoje samo različiti psihosomatski intenziteti i naš kapacitet da ih puštamo jednako im ne-vjerujući.
Također ovaj članak ne sugerira prestanak s terapijom ako je ista propisana za neko stanje niti samostalni rad u akutnim stanjima.
Tena Rebernjak
