Razlog zbog kojeg osjećamo tako duboko i neposredno čeznuće za “domom” je taj što smo negdje duboko u sebi svjesni da ovaj svijet ega, borbe, neiskrenosti i uma nije naš pravi dom…
U ovom našem zajedničkom iskustvu i doživljaju svijeta i života, od svih zajedničkih i temeljnih dodirnih točaka koje nas povezuju i spajaju, na neki smo način trajno i neprestano suočeni s jednim dominantnim lajt motivom koji se mistično provlači kroz sve sfere našeg života i kojega svi na svijetu bezrezervno cijene, kojega neovisno od boje kože, političke orijentacije i vjeroispovijesti instinktivno razumiju i s kojim se mogu trenutačno poistovjetiti.
To je motiv povratka kući, vraćanju doma!
On je prisutan gotovo na svakom koraku, možemo ga vidjeti gdje god pogledali, izražen je u tolikoj mjeri da je postao temeljnom inspiracijom nebrojenim filmskim klasicima, pjesmama i književnim remekdjelima diljem svijeta kroz stoljeća.
Poruka koja se provlači kroz sve njih i koja je toliko čarobna i suštinska u njima je: “Vrati se doma gdje te uvijek netko čeka i razumije, gdje nitko od tebe ništa ne očekuje i ne zahtijeva, gdje možeš slobodno i spontano biti ono tko i što jesi.”
To je tako snažna metafora koja u svakome, bez obzira na to što on mislio, radio ili gdje se nalazio, budi snažni osjećaj čeznuća i nostalgije, koja pobuđuje u nama jednu dublju težnju za onom konačnom pripadnošću, za bezuvjetnom i bezrezervnom prihvaćenošću i razumijevanjem koju ni na jedan drugi način ne možemo dosegnuti i koju nigdje drugdje ne možemo pronaći osim doma!
Nije li to zapanjujuće?
Ali, gdje se nalazi taj dom?
I što zapravo podrazumijevamo pod samim pojmom doma?
Jer, ta čežnja očigledno seže mnogo dublje od našeg fizičkog mjesta rođenja ili poznatog obitavališta, ona se odnosi na mjesto porijekla, na prirodno ishodište kojemu se uvijek i u svakom trenutku možemo vratiti bez obzira na sve izvanjske okolnosti.
Dom je tamo gdje je srce.
Razlog zbog kojeg osjećamo tako duboko i neposredno čeznuće za “domom” je taj što smo negdje duboko u sebi svjesni da ovaj svijet ega, borbe, neiskrenosti i uma nije naš pravi dom.
Jedno dublje intuitivno saznanje u nama nas vodi i doziva prema jednom dubljem mjestu, mjestu istinskog blaženstva, prema stanju duboke mirnoće i tihe radosti, prema domu našeg srca koji je izvan vremena i promjenjive naravi uma, uvijek ovdje i sada u ljubavi – u bivanju.
Namaste!
