Generacije školske djece i doktora su pogrešno informirani da su nam meso, mlijeko i jaja neophodni kao izvori proteina. Iako je ovaj mit u prehrani odavno opovrgnut, nema nekih pomaka da se informira javnost, da je ono čemu su nas učili potvrđeno kao – netočno! Posljedice pogrešne prehrane vidljive su u današnjoj epidemiji brojnih suvremenih bolesti. Visoko proteinska prehrana je velika zabluda koja ozbiljno ugrožava naše zdravlje. Prije svega, mi ljudi nismo dizajnirani da jedemo meso, meso se u nama uopće ne probavlja dobro, a što je uvod u mnoge bolesti!
Vjerovanje da su životinjski proteini superiorni u odnosu na biljne proteine datira iz 1914. godine kada su dva znanstvenika, Osborne i Mendel napravili eksperimente na miševima i utvrdili da miševi brže rastu kada jedu životinjske proteine.
Kasnije je utvrđeno da je točno da miševi brže rastu, ali i da kraće žive te da obolijevaju od raka i drugih bolesti. Bez obzira na to, generacije školske djece i doktora su pogrešno informirani da su nam meso, mlijeko i jaja neophodni kao izvori proteina. Iako je ovaj mit u prehrani odavno opovrgnut, nema nekih pomaka da se informira javnost, da je ono čemu su nas učili potvrđeno kao – netočno!
Posljedice pogrešne prehrane vidljive su u današnjoj epidemiji brojnih suvremenih bolesti i lako je vidjeti tko tu dobiva, a tko gubi.
Piramida prehrane koju učimo u školama i koju znamo još od djetinjstva je pogrešna. Visoko proteinska prehrana je velika zabluda koja ozbiljno ugrožava naše zdravlje.
Prije svega, mi ljudi nismo dizajnirani da jedemo meso, zato se meso uopće ne probavlja dobro, što je uvod u mnoge bolesti.
Proteine dobivamo probavljanjem hrane, ali naš organizam, također reciklira proteine kroz razlaganje izumrlih stanica. Oni zatim cirkuliraju kroz organizam krvlju i limfom i koriste se po potrebi. Nije potrebno jesti meso, mlijeko i jaja da bismo dobili potrebne proteine. Kako gorila, bik ili slon dobiv
aju proteine? Sjetite se koliko mišića imaju!
Kao što jake kosti ne ovise od kalciju, već o tome koliko se tijelo kreće i opterećuje kosti, tako i jaki mišići ne ovise o unosu proteina, već o naporu kojima su izloženi. Mišići postaju veći tako što pri velikim naporima dođe do pucanja mišićnih vlakana koji se onda obnavljaju i na taj način dođe do njihovog uvećavanja. Velike doze proteina će prilikom razlaganja osloboditi toksične količine dušika u krvi, koji će se zatim akumulirati u mišićima i izazivati kroničan umor.
Kod ozbiljnih sportaša, djece u rastu i kod povećanih umnih napora može se povećati dnevna doza proteina.
Dr. Jaffe s Kalifornijskog Univerziteta u Barkleyju, je istraživao djelovanje dijete bez životinjskih produkata na nekoliko generacija djece i odraslih. Dok današnje dijete bazirane na životinjskim produktima sadrže preko 150 g proteina dnevno (bodybuilderi i do 300 gr), Dr Jaffe je ispitanicima davao samo 24-33 g proteina dnevno. Nitko od ispitanika nije imao nikakve znake nedostataka proteina niti bilo kojih drugih hranjivih tvari. Svi su bili odlična zdravlja!
Aminokiseline su građevni elementi proteina. Dijelimo ih na esencijalne i neesencijalne. Nije potrebno kombinirati žitarice i grahorice u jednom obroku ili u jednom danu da bi unijeli sve esencijalne aminokiseline. U biljkama imamo zastupljene sve aminokiseline i naše tijelo ima sposobnost da ih akumulira nekoliko dana za buduću upotrebu. Također, ima dosta voća i povrća koje sadrže sve aminokiseline, kao što su: banane, datulje, orasi, bademi, suncokretove sjemenke, kupus, brokule, mrkva i druge.
Prema nekim istraživanjima, čovjek može akumulirati samo oko 30 g proteina dnevno u tijelu. Sve što je više od toga odlazi u jetru i pretvara se u kiselinu koja se vezuje za kalcij iz kostiju i izbacuje se preko urina (proteinom izazvana hypercalciuria – gubljenje kalcija preko urina) i na taj način nastaju problemi s kostima. Ako jedemo raznovrsno, vrlo lako ćemo uzeti dovoljne količine proteina, a i drugih hranjivih tvari.
Znači, treba jesti raznovrsno voće, povrće, orašide, mahunarke i njihove produkte, sjemenke i klice koje će nas snabdjeti sa svim esencijalnim i neesencijalnim aminokiselinama kao i svim ostalim hranjivim tvarima koje su nam potrebne. Naravno, bolje ih jesti sirove jer se kuhanjem aminokiseline oštećuju.
