Prije nego su Hrvati prihvatili kršćanstvo, štovali su neka druga božanstva i imali vlastite običaje, kao i svi drugi europski narodi. Tokom povijesti hrvatska mitologija nikad nije bila obrađivana i bili su poznati samo sadržaji iz usmene predaje.
Prema jednom tumačenju, naziv Hrvat dolazi od Hrovat koja dolazi od slavenskog Horvat što potječe iz Indo/slavenskog Harvat što vodi u konačnici do Perzije i imena Harahvaiti. Međutim, Harahvaiti je prerađeno ime Sarasvati, vedske Boginje, Majke sanskrta, velike rijeke Rig Vede. Perzijanci su imali tendenciju zamijeniti sanskrtsko ‘S’ sa perzijskim ‘H’, tako da je riječ Harahvaiti zapravo Sarasvati. Dosta vremena se hrvatska mitologija promatrala u kontekstu staroslavenske i nije se uzimalo u obzir da je ona iako vrlo slična staroslavenskoj, u nekim stvarima dosta različita. Stari Hrvati su sebe, prema starijim predajama, nazivali Sunčevim narodom, odnosno Sunčevim ratnicima, a štovali su Svaroga, božanskog tvorca.
Vedska Indija i sanskrt su drevni korijeni Hrvata?
Većina hrvatskog naroda (Hrvati) kada je riječ o definiranju njihovog podrijetla i praćenja njihovih drevnih korijena, uglavnom navode Iran i Perziju.
Prema akademskom tumačenju naziv Hrvat dolazi od Hrovat koja dolazi od slavenskog Horvat što potječe iz Indo /slavenskog Harvat što vodi u konačnici do Perzije i imena Harahvaiti. Međutim, Harahvaiti je prerađeno ime Sarasvati, velike vedske Boginje, Majke sanskrta, velike rijeke Rig Vede i Božice učenja.
Perzijanci su imali tendenciju zamijeniti sanskrtsko ‘S’ sa perzijskim ‘H’, tako da je riječ Haravaiti zapravo Sarasvati. Takav primjer se može vidjeti kod riječi – ‘tjedan’, hapta, koja je u sanskrtu – sapta. Njihovo ime za ‘Sunce’, Hvar, u sanskrtu je Svar. U Avestanu nalazimo sedam rijeka arijske zemlje opisane kao hapta hendu, što očito dolazi od – sapta sindhuu, sedam rijeka u Indiji.
Konačno, tu su rijeke Irana, Haravaiti i Harayu – a zapravo su vedske rijeke Sarasvati i Sarayu. Dakle, ako ime Hrvat dolazi iz riječi Harvat koja pak dolazi iz Harahvaiti, moramo zaključiti da je izvor Sarasvati.
Nevjerojatna sličnost hrvatskih i sanskritskih riječi i imena
Uzimajući u obzir sličnosti između hrvatskog i sanskritskog jezika, možemo samo zaključiti da je u nekom trenutku u dalekoj prošlosti vedska Indija bila prisutna u tim zemljama.
Hrvatska riječ med dolazi od sanskrtskog Madhu, koje je jedno od Krsninih imena. Ruska riječ „medvedev“ i Hrvatska „medvjed“ u prijevodu znače „onaj koji jede med“, a obje dolaze od Sanskrtske riječi Madhava, koje je također jedno od Krsninih imena, a u prijevodu znači „onaj koji opija poput meda“.
Prema znanosti, najstarije zabilježeno ime Harvat, pronađeno je u Mittani/Hurrian dokumentu koji je izdiktirao kralj Tusratta prije nekih 3500 godina. U dokumentu govori o njegovom Kraljevstvu kao Huravat Ehillaku.
Treba napomenuti da je kralj koji je izdiktirao ovaj 3500 godina star natpis bio Vedski/hindu kralj, Tusratta je iskrivljeno ime – Dasaratha, dasa je sanskrtska riječ i znači ‘deset’ a ratha je sanskrta riječ za ‘kola’.
Kralj Dasaratha, prema znanosti, bio je jedan od mnogih vedskih kraljeva koji su vladali u Kraljevstvu Mittani. Kronologija Mittani kraljeva glasi: Kirta – Suttarna – Baratarna – Parsatatar – Saustatar – Rtadharma – Suttarna II – Artashumara – Dasaratha – Mativasa – Sattuara – Vashasatta – Sattuara II.
Ti nazivi su Sanskrtski/Vedski. Suttarna je sanskrtska riječ za ‘dobrog’ sina; Dasaratha je sanskrtska za ‘deset kola’; Parsatatar je varijacija sanskrtske riječi Parasu, “onaj koji vlada sa sjekirom ‘; Mativasa je sanskritska riječ za ‘obitavalište molitve’; Ritadharma je sanskritska riječ za ‘pravu’ dharmu i Artashumara je sanskrtska riječ za ‘vjetrove pravednosti’.
Znanost potvrđuje činjenicu da su Kraljevstvom Mittani vladali vedski kraljevi. Napomenuti ćemo da se glavni grad Mittani kraljevstva zvao Vasukhani. Vasu na sanskrtu znači ‘bogatstvo’ a Khani znači ‘rudnik’ – ‘rudnik bogatstva’. Dakle, ako su korijeni hrvatske civilizacije usko povezani s Iranom i Perzijom, a posebno Mittani i Hetita, treba uzeti u obzir vedski utjecaj iza svega toga.
Hrvatski naziv za stvoritelja je Bog koji opet dolazi od sanskrtske riječi Bhaga, što znači Bhagavan – ‘Svevišnji Gospodin’. Još jedan lijep primjer – glavni grad Iraka, Bhagdad; Bhag dolazi od sanskrtske riječi Bhaga i dad dolazi iz sanskrtske riječi – dadati, što znači ‘dar’ – ‘Božji dar’.
Otok Hvar je najtoplija točka Europe, ima više sunca u jednoj godini nego bilo gdje drugdje. Njegovo ime, Hvar je perzijska riječ i znači ‘Sunce’, u Avesta – i Hvar je naziv za ‘Boga Sunca’. To još jednom pokazuje odnos između Hrvatske i Perzije, međutim, valja primijetiti da je Hvar iskrivljena riječ sanskrtskog Svar što znači ‘Sunce’ ili ‘nebo’ i opet odražava perzijsku tendenciju pretvorbe sanskrtskog ‘s’ u perzijski ‘H’.
U hrvatskom slavenskom folkloru, također možete pronaći ime Svar – kod božanskih ličnosti, kao što su Svarog i Mater Sva. Svarog znači “Bog Sunca”, „Bog neba „ a mater Sva je solarna Božica poznata kao” Majka neba’. Riječ „viđen“ podrijetlom dolazi iz sanskrtskog „vid“ što znači ‘vidjeti’ ili ‘znati’.
Iz ove sanskrtske riječi „vid“ smo dobili njemačku riječ „wit“ što znači “znati”, također smo dobili latinski „videre“ što znači ‘vidjeti’ i riječ „video“, što znači “za snimanje”. Ispod je tablica mnogih hrvatskih riječi koje su srodne sa sanskrtom. Hrvatski grad Bogdanov Vrh nosi zanimljivo ime koje u prijevodu znači “dar Božji”.
Bog dolazi od sanskrtske riječi Bhaga (‘Bog’) i Dan ili Dana, što znači ‘dar’. Bogdan i Bogdanović također su zanimljiva slavenska imena, Bogdanović znači „Bogdanov sin“. Vidimo iste korijene u imenu kao i u glavnom gradu Iraka – Bhagdad.
U sanskrtu imamo riječ Sveta što znači “svjetli”, “blistavi”, “bijeli”. Vede govore o nebeskoj regiji Svetadvipa. Dvipa (“otok”) i Sveta (‘mliječni’ ili ‘bijeli’), Svetadvipa znači ‘otok okružen mliječno bijelim oceanom’. Od sanskrtskog Sveta smo dobili hrvatska imena: Svjetlana ili Sveto – odnose se na ‘svjetlost’, ‘svijetli’, ‘čisti’ ili ‘sveti’.
(U mnogim drugim slavenskim narodima dobili smo varijacije iste riječi, tako da u Rusiji, na primjer, imamo Svetlana, u Čehoslovačkoj Svetla i u Bugarskoj Svetul.) Slavenska tradicija Hrvatske također ima Boga Svetovida, od sanskrtskog Sveta (‘svjetlo’) i Vid (‘vidjeti’).
Bog Svetovid se prikazuje u bijeloj, svijetloj boji s bijelom kosom, bijelom bradom, bijelom odjećom, na bijelom konju, sve odražava bijelo, svijetlo značenje njegova imena, Svatá-vid. U Hrvatskoj vidimo ovu sanskrtsku riječ Sveta u mnogim imena mjesta kao što su Sveta Marija – Sveta Nedelja – Sveti Durd – Sveti Ivan – Sveti Juraj – Sveti Lovrec – Sveti Martin – Sveti Petar .
Hrvatska riječ dom potječe iz sanskrtske riječi dam (‘kuća’). Riječ „dom“ nalazimo i u engleskim riječima kao što je „kingdom“ (kraljevstvo) i znači ‘kraljeva kuća’, a na sanskrtu imamo dampati što znači „gospodar kuće“. Slijede daljnji primjeri odnosa između hrvatskog i sanskritskog jezika.
Primorski grad Umag također odražava hrvatsko/iranski/vedski odnos. Umag se izvorno zove Magus, naziv najrelevantniji Irancima čiji svećenici su bili poznati kao Magi, magijski ljudi i Magus što na latinskom znači čarobnjak. Magus je nekada dio Ilirije, koji je poznat kao magijsko mjesto.
U 11. stoljeću prije Krista Istru naseljavaju Histri – ilirsko pleme po kojemu je Istra dobila ime. Također je poznat kao Terra Magica, ‘ čarobna zemlja’. Akademici pričaju drugačiju priču objašnjavajući kako je Magus keltska riječ koja znači plodna zemlja.
Kelti su bili usko povezani s perzijskim Zoroastrianima, znali su ezoterijsko značenje pojma Mag i Magus – riječ „druid“ također znači „vidovnjak“, čak se u Bibliji spominje riječ Magi u smislu nadarenog vidovnjaka i proroka. Keltski kralj je također poznat kao Magus i njegovo ime ne znači ‘plodna zemlja’, već ga opisuje kao čovjeka velike mudrosti.
Magus, izvorni naziv ovog priobalnog mjesta sada poznat kao Umag, može značiti puno više od “plodne zemlje ‘- možda odražava čaroliju Istre i Ilira. Izvor tih imena je vedsko/sanskrtski, Magu (‘čarobnjak’, ‘svećenik sunca “), riječ koja je izvor riječi Magic, isto kao što su Vede utjecale i na Zoroastrizam.
Hrvatska riječ „voda“ dolazi od sanskrtskog „Uda“ ili „Udaka“ i ima isto značenje. (Iz sanskrtskog „Udaka“ također dolazi ime ruskog napitka poznatog pod imenom „Votka“ što je ruski naziv za vodu.) Ispod se nalazi tablica sa hrvatskim riječima koje su srodne sa sanskrtom.
Na sanskrtu riječ za znanje je „jnana“, od „jnane“ smo dobili grčku riječ „gnosis“ što znači znanje, a od „gnosis“ smo dobili englesku riječ „knowledge „ – Jna-na – Gno-sis – Kno-wledge.
U Hrvatskoj, na otocima Istre, postoje regije koje nose naziv – jnana. To su: Grisignana – Lisignana – Galignana – Antignana – Dignano and Visignano. Nemamo puno informacija o tim mjestima, osim što su vrlo drevna i naseljena više od 7000 godina.
Kali je otok uz obalu Istre, naziv je očito vedski, ipak je to otok u Hrvatskoj čiji jezik je teško razlikovati od sanskrta. Diljem regije možemo naći imena kao što su Kalinovac, Kalik i Kalinić. Drevna luka Budava je regija koja je nekoć bila glavna luka u Istri; na sanskrtu „buddhva“ znači „buđenje“.
U Hrvatskoj se također nalaze rijeke koje imaju izrazito sanskrtska imena. Rijeka Drava je glavna rijeka koja teče iz Italije i putuje kroz Austriju, Sloveniju, Hrvatsku i Mađarsku. U davna vremena bila je poznata pod nazivom Dravus, kako su je nazvali Kelti. Izvor imena ipak je sanskrt, Drava se sanskrtu znači „protok“, „fluidnost“ i „rijeka“.
Raša je hrvatska rijeka čije ime je vrlo povezano s vedskom Indijom, „Rasa“ je sanskrtska riječ za vodu, tekućinu, sok, okus, eliksir, nektar, bit, ljubav. U svetom gradu Vrindavanu u Indiji, gopije, koje su veliki bhakte Gospodina Krišne, plešu s Gospodinom i taj slavni ples je poznat kao rasa ples i izražava najveću rasu – ljubav prema Bogu.
Sava je najveća rijeka Hrvatske, njezino ime na sanskrtu znači ‘voda’ i ‘izlijevanje’. Sava je pritok rijeke Dunav koji također teče hrvatskom, Dunav je nazvan po Vedskoj božici Devi Danu. Stan u Hrvatskoj znači mjesto, prebivalište. Izvor naziva stan je sanskrtska sthana što znači – pokrajina, prebivalište, mjesto, domena, regija, država, zemlja.
Vidimo da se to sthana koristi kao sufiks u imenima mnogih zemalja kao što su Turkestan, što znači zemlja Turaka, a također ga vidimo u nazivima Kurdistan – Uzbekistan – Kazikstan – Pakistan – Tadžikistan – Afganistan, itd. Ispod je posljednja tablica riječi čije sličnosti pokazuju drevnu vezu između dviju zemalja, Hrvatske i vedske Indije.
Izvorni naziv indo/iranske Boginje bio je Sarasvati ‘ona koja posjeduje vodu’. U Indiji je i dalje obožavaju pod ovim imenom koje je dalo male, ali vrlo svete rijeke u Madhyadesa – i (Punjab), dok je u Iranu Sarasvati postala, prirodnim jezičnim promjenama Harahvati, naziv sačuvan u regiji nazvan Avestan – Harakhvaiti i poznat Grcima kao Anacosia, regija bogatu rijekama i jezerima.
Izvorno, Harahvaiti bio personifikacija velike rijeke koja teče iz visoke Hare u more Vourukasa i izvor vode na svijetu, a baš kao što su lutajući Iranci nazivali velike planine u blizini kojih je živjela Hara, dali su ime Harahvaitis rijekama koje daju život a njihovi indijski rođaci su učinili isto.”
Starohrvatska mitologija – Sunčev narod i Svarog
Pošto su Hrvati ubrzo nakon dolaska na Jadran poprimili kršćanstvo, nije niti bilo mnogo izvora o toj tematici prije seobe. Unatoč tome, tijekom prošlog stoljeća našlo se nekoliko povjesničara i znanstvenika koji su uspjeli dio te prošlosti sakupiti i zapisati.
Posebno su se tu istakli dr. Nikola Sučić davne 1943.g. i prošlog desetljeća Vanja Spirin. Dosta vremena se hrvatska mitologija promatrala u kontekstu staroslavenske i nije se uzimalo u obzir da je ona iako vrlo slična staroslavenskoj, u nekim stvarima dosta različita i zasigurno se mora odvojeno promatrati.
Stari Hrvati su sebe, prema najstarijim predajama, nazivali Sunčevim narodom, odnosno Sunčevim ratnicima. U početku nije bilo ničega, postojao je Pramrak, more i tamno nebo, jedina postojeća stvar je bila Prajaje u kojem je počivao Svarog, božanski tvorac. Pod utjecajem životnih sila, jaje se raspuklo i stvorilo svijetlost. Pokrenula se sila koja je stvorila svijet, od Svarogove sjene rodio se Crnobog, bog zla i patnje. Oni su oboje bili sile bez oblika, pa su stvorili svoje dvojnike, Svarogov dvojnik bio je Volos, a Crnoboga Črt. Svarog je pomoću zlatnog praha s dna mora stvarao sav život i svijet, stvorio je sunce i mjesec.
U moru nastaše Vodan, bog mora. S nebeskih je visina pala donja ljuska Prajajeta i razbila se u tisuće komada, od tih komada nastali su razni divovi i patuljci, svi magična bića. Od gornje ljuske Prajajeta nastalo je Drvo svijeta, jasen koji je odvojio nebo od zemlje, u njegovoj krošnji nalazi se Nav, stan bogova. Nav se sastoji od Svitogorske gore i Doma junaka. Svitogor je grad bogova, Svarogov dvor se uzdiže do sedmog neba, najviših nebesa u Navu. Iz Svitogora vode dva vrata, jutarnja vrata čuvana od Ogara i večernja vrata koja otvaraju mrak, čuva ih Zagar, obojica su božanski divovi s psećom glavom. Dom junaka je najveća i najsjajnija dvorana u Svitogoru, u sredini je prijestolje Svarogovo, sa strane su Perun, bog groma i Svantevid, bog sunca, te ostala božanstva, gosti su ratni junaci koji su za vrijeme života pridonijeli svom narodu i njihove djeve, te vile bojovnice. Na suprotnom kraju Drveta svijeta nalazilo se carstvo Crnoboga, Trtar koji je stalno u mraku. U čeličnim dvorima žive mu pomoćnici Morana i Bijes, te njihov opaki sin Bjesomor, božanstvo mučke smrti i mahnitog bijesa. Morana je boginja smrti i zime, a ponekad iz prelijepe djevojke mijenja oblik u ružnu staricu Baba Jagu. Pomoćnici Crnoboga, oblici koje uz uzima Črt su Ognjeni zmaj i Demonski jahač, crna spodoba koja jaše konjsku sjenu praćena lovačkim psom i odlazi u lov na duše prokletih i zlih ljudi.
U davno vrijeme zemljom su vladali divovi Ognjan, Svitogor i Leđan. Svitogorovi divovi bili su u dobrom odnosu s bogovima, dok su im ostali bili zavidni. Kad je Leđan na prijevaru ubio Svitogora, od njegovog tijela je nastala planina koju je Svarog odnio u nebo, te je nazvao Svitogorska gora. Leđan je postao vladar i ponašao se vrlo okrutno pa su ga mnogi divovi napustili i ušli u savez s bogovima i porazili Leđana te ga otjerali na sjever. Svarog je imao ženu, divku Koledu iz čije ljubavi su nastali Perun, bog groma i oluje, Svantevid, bog sunca i lukavi Tatomir koji je bio bog mjeseca.
Četvrti Svarogov sin nastao je kada je Svarog zadovoljan uzdahnuo gledajući zemlju, nastao je Stribor, bog vjetra. Svarog je stvorio prvog muškarca tako sto je udahnuo ljudski duh starom stasitom hrastu, a ženu iz krošnjate lipe. Ratno savezništvo divova i bogova nije dugo trajalo, divovi su se uzoholili i pobunili protiv bogova. Borba s divovima trajala je dugo. Perunu su se u borbi pridružili Svantevid, Gerovit, Tatomir i ostali. Bojana je bila boginja pobjede, a Gerovit bog rata i razaranja, utjelovljenje smrti i sile, jurio je na crnom pastuhu, bio je opasan sa sedam mačeva, i okružen jatom zlokobnih vrana. Posto je mnogo ljudi koji su se borili na strani bogova pogibalo, Svarog je poslao lukavog Tatomira, koji je nagovorio vođu vojske divova Kornata da vode bitku u moru. Kornat je pristao na to, ali nije uvidio varku; u moru nije bilo lako doći do kamenja, njihovog oružja, pa su bogovi dotukli divove koji su padali i od njihovih tijela nastala su brda. Na taj način nastali su otoci Kornati, od tijela Kornatove divovske vojske.
Također su divovi Snježnik, Klek, Orjen i Troglav imena današnjih hrvatskih planina; Orjen je planina koja se nalazi sa današnje crnogorske strane naše granice, iznad Boke kotorske u kojoj su kroz povijest uvijek živjeli mnogobrojni Hrvati. Pomogao im je i bog Vodan, bog morskih dubina, njegovo oružje s kojim je tukao divove je trozub. Volos, utjelovljenje Svarogovo imao je oružje mač Jarost. Poznati su dobri divovi Veli Jože i Regoč koji su se borili na strani bogova. Prvi je bio tema pripovjetke koju je obradio Vladimir Nazor, a o drugom je pisala Ivana Brlić Mažuranić.
Između Svantevida i Črta vladalo je veliko suparništvo, Črt je žudio za njegovom družbenicom Zorom, božicom danjeg svijetla. Črt je uz pomoć Morane oteo Zoru. Svantevid ju je spasio iz kraljevstva tame, u bitci koja je trajala pola dana Svantevid je ubio Črta. Nakon Črtove smrti zemljom je zavladalo Zlatno doba. Bile su poznate gozbe i svečanosti od strane boga vina Rujimira, i pod blagotvornim utjecajem Žiboga i Žive, bogova života, Svarogovih pomoćnika u stvaranju svijeta. Svantevidov sin bio je Radogost, bog hrabrosti, a kćeri Vesna, božica proljeća, Kaja, boginja umrlih i Lada, boginja ljubavi, ljepote i plodnosti. Perunovi sinovi bili su Radoslav, Vladimir, Višeslav, Zdeslav, Tomislav, Držislav i Miroslav, većinu tih imena imali su kasnije i hrvatski kraljevi. Volos je imao tri sina, Sirina boga ovaca, Kostrinu boga koza i Tura boga goveda.
Bjesomor, knez tame i Ljutica, vladarica muke te Morana, ubili su vukodlaka i zmaja koji su se počeli veseliti u carstvu tame te istjerali sjenu nastalu od zelenog sunca, toj sjeni nitko nije mogao nauditi, čak niti sam Crnobog. Od tada su se snage Crnoboga jačale kroz Temnavu i cijeli Trtar. Kako se njegova moć skupljala, Crnobog se probudio i Pratame i naredio svim nemanima da sakupe Črtove ostatke, uz pomoć Morane ponovno je stvorio Črta da umjesto njega vlada Trtarom.
Crnobog je stvarao vojsku nemani, zmajeva, vukodlaka, zlih duša i ostalih stvorova, sklopio savez sa narodom Starih koji su živjeli uz Sunčev narod, i plemena poluljudi koji su živjeli uz granice kraljevstva. Ljudi, a ni bogovi nisu sumnjali da se sprema veliko zlo, stoga su bili nespremni kad je vojska tame napala i počela harati zemljom. Bogovi Nava i njihovi štićenici, Sunčevi ratnici krenuše u boj koji se odvijao dugo vremena. Vodan i njegov sin Korab borili su se protiv morskih nemani, na obali su vojsku predvodili dobri divovi Regoč i Veli Jože, Perun i Strijelka borili su se protiv Leđana i divova zime, Stribor, Tatomir i Volos u ravnicama, a Radogost i Gerovit u sumama i planinama. Ginulo je mnogo ljudi i magičnih bića, također i mnogo nemani iz vojske Crnoboga.
Najveće gubitke trpili su Gerovitovi ratnici koji su se borili protiv vojske Starih, ali uz pomoć Hajda, krilatih glasnika sudbine uspjeli su poraziti neprijatelja. Pošto su stanovnici Nava uspjeli natjerati u bijeg vojsku Crnoboga, vidjeli su da je zemlja poharana i opustošena ratom, stoga je Svarog znajući da se zlo ne može u potpunosti iskorijeniti i da bi se daljnjom bitkom još više uništila zemlja i poginulo ljudi, odlučio da se Svantevid bori sam sa Črtom – Ognjenim zmajem, i pobjednik će vladati zemljom. Črt je zadovoljan prihvatio borbu protiv svog najljućeg neprijatelja i tako je započeo boj za sudbinu zemlje. Svantevid je uz pomoć svog konja, Krilasa uspio savladati Ognjenog zmaja i odsjeći mu glavu. Sile tame, vidjevši da su poražene, vratile su se u mračne dubine, a bogovi Nava i Sunčevi ratnici slavili su Svantevidovu pobjedu. Time se okončala velika bitka između dobra i zla, svijetla i tame, i Sunčevi ratnici – Hrvati vratili su se svojem životu i poslovima u miru.
Starohrvatski bogovi i važniji pojmovi u hrvatskoj mitologiji:
Bjesomor – knez Trtara, tamne strane, sin Morane i Črta
Bojana – boginja pobjede, opasana mačem i lovorovim vijencem
Crnobog – vladar podzemlja, vrhovni bog zla nastao od Svarogove sjene pri stvaranju svijeta
Črt – materijalizirani oblik Crnoboga, može mijenjati oblik
Demonski jahač – oblik kojeg uzima Črt kada odlazi u lov na duše mrtvih koje lutaju svijetom
Dom junaka – najveća i najsvečanija dvorana u Svitogoru u koji su dolazili poginuli ratni junaci i ostali zaslužni Hrvati
Drvo snage – sveta lipa od koje je nastala prva žena
Drvo svijeta – njime je prikazano ustrojstvo svijeta, korijeni sežu do carstva Crnoboga, a u krošnji se nalazi Nav, svijet bogova, predstavlja ga jasen.
Drvo istine – sveti hrast od kojeg je nastao prvi muškarac
Gerovit – bog rata i ratnih razaranja, okrutan je dok u miru postaje kovač oružja, opasan je sa sedam mačeva i u pratnji vrana, u današnjem Gorskom kotaru mjesto Gerovo je dobilo ime po njemu
Hajdi – krilati vilinski glasnici sudbine, u današnjem Gorskom kotaru nalazi se pećina Hajdova hiža, iznad sela Grbajel
Krilas – konj pratilac Svantevida
Lada – božica ljepote i ljubavi
Leđan – vladar zlih divova koji donose zimu i led
Morana – boginja smrti, zime i ljubavne nesreće, može mijenjati oblik
Nav – stan bogova u krošnji Drveta svijeta
Ogar – božanski div sa psolikom glavom, čuvar jutarnjih vrata
Ognjeni zmaj – oblik koji uzima Črt
Perun – bog groma i oluje
Pratama – postojanje prije nastanka svijeta, more i tamno nebo
Radogost – bog gostoprimstva
Rujimir – bog vina i svečanosti
Stari – prastanovnici područja koje su naselili Hrvati, najvjerojatnije se misli na Kelte
Stribor – bog vjetra, nastao od Svarogovog daha
Sunčevi ratnici – naziv za Hrvate, koji su najviše obozavali boga Svantevida kao najmoćnijeg i njihovog spasitelja
Svantevid – bog sunca, najmoćniji od svih ratnika, oružje mu je magični ognjeni mač
Svarog – vrhovni bog, tvorac neba i zemlje
Svitogor – najveći div, saveznik Svaroga, od njegova tijela nastala Svitogorska gora
Tatomir – bog mjeseca, ističe se lukavstvom, u pratnji vukova i lisica
Temnava – otok smrti na kojem se nalaze čelični dvori Črta
Trtar – podzemni svijet u kojem vlada Crnobog
Vesna – boginja proljeća
Vile bojovnice – stanovnice gorskih potoka, predvodile su ratnike u bitkama
Vodan – bog voda, nastao od Svarogova odraza u Pramoru, oružje mu je trozub
Volos – Svarogov dvojnik, bog prirode i rogatih životinja, u današnjem Hrvatskom primorju nalazi se mjesto Volosko koje je po njemu dobilo naziv
Zagar – psoglavi božanski div, čuvar večernjih vrata
Zora – božica donositeljica jutarnjeg svijetla
Sanskrit i hrvatski usporedba
agni (vatra) – oganj
bhagavan (bog, gospodin) – bog, gospodina
bhratr – brat
budhi – buđenje
da – dar
dadati – dati
dhuma – dim
dina – dan
dve – dva
dvara – dvor
jiva – živ, živa
griva – griva
kada – kada
kesha – kosa
Krsna (Krišna) – Krist
kuta – kuća
madhu – med
matr – mater
nabhasa – nebesa
nas – nos
oštha (usna) – usta
patha – put
phena – pjena
plavate – plivati
prastara – prostor
purva – prvo
sabha – soba
sada – sada
sedati – sjediti
sveta – svjetlo
tada – tada
tamas – tama
tata – tata
tri – tri
zara – žar
Izvori:
Ivan Slamnig, Odsjek za komparativnu književnost, Zagreb
James Cooper, Sutra Journal
