Drevno iscjeljivanje ekstatičnim pokretima, drhtanjem i tresenjem

Ideja o tresenju zbog zdravstvene dobrobiti nadmašuje vremenske i kulturološke granice. Istraživanja ovakvih metoda, iz različitih kulturnih konteksta, osvjetljavaju odnose zdravlja i pokreta te različite razine ekstremnih, razjašnjavajućih načina oslobađanja od emocionalne, psihološke i fizičke traume

Os Uma / Piše: Irena Dujmušić

Postoji stara uzrečica koja kaže „otresi to sa sebe“ odnoseći se na bilo koji problem koji nas tišti. I mi čak instinktivno tako djelujemo, pri pomisli na neku neugodu stresemo se ili, prepričavajući neugodan doživljaj, kažemo „skroz sam se stresao“, „potreslo me je to“.

Duboko ukorijenjena reakcija „otresanja lošega“ na traumu ne samo da je sastavni dio ljudskog bića već je i prepoznata kao učinkovita metoda psihičkog i fizičkog iscjeljivanja. Moguće zbog boli, koja se zavuče duboko u svaku poru tijela i uma, učinak tresenja se širi od vrata sve do nogu, protežući se kao vatra kroz kralježnicu, kroz svaki živac u tijelu.

Tradicionalno iscjeljivanje ekstatičnim pokretima

Drevnom iscjeljivanju tresenjem diljem svijeta posebno se posvetio dr. Bradford Keeney koji je od 1995. putovao po svijetu kako bi izvodio etnografske studije o ekstatičnim tradicijama iscjeljivanja. Mnoge su ga kulture svijeta rado prihvatile, ali i prepoznale kao duhovnog učitelja i iscjeljitelja, poput Kalahari Bušmana koji ga smatraju iscjeljiteljem poput njihovih šamana.

Keeney o svemu tome podrobno piše u svojoj knjizi „Shaking Medicine: The Healing Power of Ecstatic Movement“ (Iscjeljivanje tresenjem: ozdravljujuća snaga ekstatičnog pokreta), gdje pokazuje kako tresenje može imati duboke terapeutske učinke. Keeney istražuje cijeli spektar iscjeljivanja koji se pojavljuje u spektru od ekstatičnog uzbuđenja do dubokog transa te objašnjava kako pokreti, koji se stvaraju prilikom tresenja, dovode u ravnotežu sve energetske sustave u tijelu.

Tako objašnjava kako najveći strah kod ljudi izaziva mogućnost gubitka kontrole nad okolnostima, osjećajima, a posebno nad tijelima. No kako bi postigli transcendentno stanje potrebno za duboko iscjeljivanje, kontrola se mora izgubiti.

Kada se govori o otpuštanju kontrole, tresenje je način da dođemo do stanja nesputane strasti i slobodnog izražavanja naše ekstatične prirode. Čim dostignemo višu frekvenciju postojanja, bolesti uma, tijela i duha, koje uvijek imaju nižu frekvenciju, počinju se raspadati i nestajati. Nekome će možda gubitak kontrole biti razlog za izbjegavanje rada na sebi, no upravo će to donijeti slobodu i osnovu iscjeljivanja.

Činjenica je da su tresenje i nesputani pokreti tabu za mnoge ljude, a najvećim dijelom je to zbog toga jer su mnoge skupine, koje su ovo prakticirale, u prošlosti bivale proganjane, mučene i zatvarane od institucionaliziranih religija, kao što to spominje Keeney u svojoj knjizi, ističući različite primjere iz povijesti.

Ovome se mogu pridodati i znanstvena istraživanja koja su se bavila šamanskim ritualima, i koja su u neznanju i nerazumijevanju onoga što se proučavalo, dovela do stigmatiziranja ekstatičnih oblika liječenja navodeći da su oni, koji su takve ceremonije provodili, ludi ili čak opsjednuti zlom.

Ipak, tradicionalna praksa liječenja tresenjem, drhtanjem i raznim oblicima pokreta se nije mogla zatrti, tako da se i dan danas provodi. I to ne samo tamo gdje se provodila od davnina, već je doživjela svojevrsnu renesansu i iscjeljivanje tresenjem je danas u punom zamahu, a provodi se diljem svijeta.

Mnogi danas slijede drevnu tradiciju starosjedilaca američkog kontinenta, Bušmana, Japanaca, Indijaca i mnogih drugih kultura. Japanski Seiki Jutsu, primjerice, seže još od 8. stoljeća i dio je Shinto tradicije, a koristili su ga i samuraji. Seiki je životna energija, pandan Kundalini energiji, a prakticiranjem prakse Seiki Taisou postiže se usklađenost s energijom.

Svega 10 do 20 minuta dnevno je potrebno dopustiti tijelu da se kreće kako želi, bez posebnog napora ili svrhe, što će dati prostora Seiki energiji da se obnovi i djeluje na čišćenje blokada. Kod Kalahari Bušmana se radi o životnoj sili n|om te Ju|’hoan Bušmani za sebe kažu da su direktni potomci skrbnika iscjeljivanja tresenjem. Oni smatraju da postoje različiti nivoi u upravljanju sa životnom silom n|om, koja čini da osoba može postići stanje nalik transu kroz drhtanje, tresenje i ples.

Bradford Keeney je živeći s njima kroz 10 godina jedini kao stranac postigao iskustveno stanje kao i oni, te nosi naziv n|om-kxao (onaj koji posjeduje n|om) jer u potpunosti razumije i prakticira njihov način iscjeljivanja i duhovnu stranu života.

Pokretanje životne sile

Sasvim suprotno od naizgled  suludog ponašanja, namjerno tresenje i ekstatični pokreti pokrenut će životnu silu koja je smještena u području prve čakre. Jednom probuđena, kretat će se uzduž energetskog kanala kroz tijelo, prolazeći kroz sve čakre kako bi dostigla do sedme, krunske čakre. U svom slobodnom protoku, životna će sila moći prepoznati sve naše energetske blokade, očistiti nas i obnoviti.

U ovom će se procesu kvalitete poput bezuvjetne ljubavi, radosti, ekstaze, seksualne snage, međusobne povezanosti jednih s drugima, sa zemljom i prirodom, redovito doživljavljavati te se takva iskustva ispoljavaju na brojne načine – kroz ples, ekstatične pokrete, izražavanjem svih vrsta zvukova, vrištanjem, smijanjem, plakanjem, ili pak ležanjem/sjedenjem u tišini.

Keeney govori kako je protekao njegov prvi susret s Bušmanskim tresenjem, kako oni opisuju kolanje životne sile i kako to izgleda diljem svijeta:

„Pogledao sam prema obzoru i u daljini sam vidio okupljanje Bušmana. Zaustavili smo vozilo i ja sam otrčao prema njima. Prišao sam najstarijem čovjeku, prepoznajući da je to osoba koju sam sanjao. Zagrlili smo se kao da se radi o povratku kući, a starac Mantag, starješina sela, se odmah počeo tresti, a  i ja s njim. Komunicirali smo bez riječi; susreli smo se kroz naša tijela, izražavajući se kroz vibracije o onome zbog čega sam putovao diljem svijeta kako bih ‘razgovarao’.

Dok smo se tresli, oko nas su se okupile žene i djeca iz zajednice, koji su počeli pjevati i pljeskati rukama kako bi stvorili vibrirajući ritam. To je bilo moje prvo iskustvo trešnje s Bušmanima … Moj vodič, Twele, mi je kasnije objasnio: ‘Šamanima ples pomaže da osjete moć koja uzrokuje tresenje. Što se mene tiče, ja osjećam kako su mi ruke jako vruće kad dodirnem druge u plesu.

Kada ljudi pjevaju glasno, i ja plešem, moć dolazi u moje noge. To je snaga iz glazbe i ozbiljnost prigode što me čine vrlo toplim. Dolazi u moju glavu i osjećam to kao neku vrstu pare koja mi čini glavu većom. Zatim svjetlo dolazi preko plesa. Čini mi se kao da je moje tijelo tada lakše i osjećam se kao da plutam.’ …

U godinama od tog prvog iskustva, tresao sam se sa šamanima i autohtonim iscjeljiteljima širom svijeta, od karipskih ‘Shakers of St. Vincent’, Guarani  amazonskim indijancima pa sve do japanskih tradicionalnih iscjeljitelja praksom Seiki Jutsu. Naučio sam da nema isključivih ispravnih načina kako se treba tresti ili kako uvesti liječenje tresenjem u svoj život.

Također sam saznao da su kulture diljem svijeta izradile vlastite hipoteze i stvorile vlastita imena za ono što pretpostavljaju da je sila koja stoji iza tresenja. Generalno oni navode da postoji univerzalna životna sila i da njezina energija donosi tresenje i sve ostale energetske ishode. U Kini je naziv za ovu energiju  chi ili qi.

Naziva se ki odnosno seiki u Japanu, n|om kod Kalahari Bušmana, tumpinyeri mooroop među nekim Aboridžinima, prana u Indiji, yesod kod židovskih kabalista, Duh Sveti kod kršćani, baraka od sufista, manitou kod Ojibwaya indijanaca i ha na Havajima. Kod mnogih se autohtonim narodima jednostavno to naziva ‘lijekom’. Ime i hipoteza nisu važni. „

Autor na kraju zaključuje da ćemo se prilikom početka drhtanja ili tresenja možda osjećati pomalo neprirodno no kada osjetimo tresenje u svom prirodnom obliku, shvatit ćemo i osjetiti da je to oduvijek bilo dio nas.

Znanost o tresenju

Ako pretražimo Internet na temu tresenja –  shaking practice ili shaking meditation, naići ćemo na brojne rezultate koji prikazuju kako bi se moglo učinkovito tresti u svrhu osolobađanja od stresa i za samoiscjeljivanje. Čak i oni kojima je to isprva bilo smiješno su nakon prvog pokušaja shvatili da se radi o zaista moćnom alatu koji uvelike rasterećuje.

U svakom slučaju, kada razmislimo, i ovako se u toku dana ponekad protresemo kako bi se razbistrili. To samo znači da naše tijelo zna što nam treba, a osima toga, zaista ne može štetiti. Ovo priznaje čak i moderna znanost. Dr. Mark Naim, australski liječnik, smatra da je to urođeno svim životinjama, uključujući ljude, ali da smo to tijekom godina izgubili.

On kaže da se životinje znaju same osloboditi od stresa, podrhtavajući mišićima koje koriste za borbu ili za bijeg. Na taj način se oslobađaju napetosti u tijelu i tako se smiruju. Ideja je i da bi se ljudi na taj način mogli oslobađati od stresa, a službeni naziv za ovakvo liječenje je ‘Trauma Release Exercise’ (TRE) – Vježba otpuštanja od trauma, a moglo bi imati praktičnu primjenu u velikom dijelu ljudske zajednice.

Tijekom povijesti, znanstvenici su provodili razna istraživanja u vezi izazivanja konvulzija te su eksperimentirali s raznim kombinacijama biljaka. Na primjer, velebilje (Atropa Belladona) je uobičajeni sastavni dio homeopatskih pripravaka koji se i danas koristi te iako je ova biljka otrovna pa čak i smrtonosna, u malim kontroliranim količinama uzrokovat će blage spazme koji liječe.

Nakon botaničkih istraživanja, električna revolucija u suvremenom svijetu dovela je tijekom 1930-tih skupinu psihijatara u Italiju, gdje je tim neurologa pod vodstvom Uga Cerlettitoa po prvi put provodio eksperimente sa strujom na ljudima, kako bi izazvali tresenje. Tražili su rješenje za smanjenje depresije i poremećaja mentalnog zdravlja poput šizofrenije. Nakon niza induciranih epileptičkih napada grupa pacijenata imala je pozitivne i dugotrajne rezultate u smanjenju depresije. To je bio uvod u pojavu mjerljivih električnih konvulzija u modernoj psihijatriji.

Danas nam srećom nisu potrebne takve radikalne mjere, redukcija i eliminacija stresa, a time i posljedičnih stanja i bolesti, je moguća na sasvim jednostavan način – jednostavnom meditativnom metodom u kombinaciji s drhtanjem, tresenjem i drugim ekstatičnim pokretima. Keeney predlaže sljedeće:

1. Usredotočite se na dobre osjećaje, na ljubav, suosjećanje i usrdnost te ostanite povezani s njima. Nije važno koje vam riječi ili fraze, ako ih ima, dolaze na pamet.

2. Pustite neku živahnu ritmičku glazbu i započnite se gibati i migoljiti.

3. Nije važno jesu li vaše oči otvorene, polu-zatvorene ili zatvorene. Dopustite im da budu u bilo kojem položaju koji vam u tom trenutku godi.

4. Aktivirajte mišiće, pokrećući ih od glave do pete.

5. Postupno povećavajte brzinu disanja sve dok ne počnete brzo disati.

6. Zauzmite aktivan stav prema postavi uzbuđenosti; potaknite se na drhtanje i tresenje.

7. Nastavite to raditi koliko god poželite.

8. Na kraju vježbe neka vaše tijelo napravi ono što želi – lezite, sjednite, hodajte ili radite bilo što zbog čega ćete se osjećati dobro.

9. Činite to kad god poželite, najmanje jednom dnevno, ali barem jednom tjedno.

Tresenje i drhtanje je stoljećima koristilo plemenima, kulturama i različitim duhovnim tradicijama kao način kako probuditi svoju životnu snagu, našu vlastitu bioenergiju i uskladiti se s univerzalnom energijom. Osobni rast je moguć samo u svjesnosti samih sebe, a nema svjesnosti dokle god podliježemo svakodnevnom stresu.

Cilj je doći do realizacije onoga što doista jesmo, a da bi do toga došli moramo otpustiti kontrolu nad umom kako bi pristupili unutrašnjem kapacitetu te se time otvorili drugim dimenzijama i područjima koja hrane našu humanost.

Os Uma / Piše: Irena Dujmušić