Svjesni putnik mora znati gdje ide i biti spreman unijeti cijelo svoje srce da tamo i stigne, ali nije nužno da isti zna kako će tamo i stići. Kada budno promotri trenutak u kojemu se nalazi pa hrabro poduzme sve što je u njegovoj moći – preostaje mu se samo opustiti. Kada se povežemo sa životom i njegovom univerzalnom mudrošću, isti će nam uvijek služiti, i to najčešće na način na koji nismo mogli ni zamisliti. U trenutku u kojemu ćemo se najmanje nadati, u naše će svakodnevice unijeti dašak čarolije pa nam dati potrebnu snagu i viziju za nadilaženje prepreka ili možda u naš život poslati osobu koja će nas pogurnuti, te činiti naše putovanje nešto lakšim i ugodnijim.
Ovo divno, zajedničko putovanje, na koje smo krenuli proteklog tjedna, danas nastavljamo drugom sutrom koja glasi:
Moguće je nadići svaku prepreku po putu./ There is a way through every block.
Voljela bih da se na samom početku ovog teksta dotaknemo elementa tekuće vode, obzirom da nas ista u velikoj mjeri može približiti razumijevanju duhovnih učenja u pozadini druge sutre.
Tekuća voda posjeduje vrlo snažnu, profinjenu i fleksibilnu energiju, koja se manifestira njezinom protočnošću i neupitnim dostizanjem cilja. Voda je nezaustavljiva- ona uvijek nalazi načina da nastavi putovanje na koje se “otisnula”. Prilagođava se životu i spremno oblikuje svoj tok, odgovarajući tako svemu onome na što nailazi. Voda se ne opire preprekama, ona se s njima suočava pa ih mudro zaobilazi, nastavljajući upravo onamo gdje je krenula.
Ona oblikuje krajolik kojim prolazi, i nastavlja teći- još odlučnija. Voda pročišćava, oslobađa i bezuvjetno daje, uvijek ostajući svoja i slobodna. Popularna izreka “Just go with the flow.” inspirirana je upravo vodom i njezinom protočnošću, koja uvijek odiše određenom mirnoćom i tihom snagom, koja proizlazi iz svojevrsnog jedinstva sa životom.
Kako možemo primijeniti ovu mudrost u našim životima?
Ni jedan svjesni putnik na svoje putovanje ne kreće bez postavljanja određene namjere, koja će ga na njemu voditi. Pa ipak, bilo bi mudro da isti prije polaska svoja očekivanja ostavi kod kuće. Na taj način će biti u stanju sve na što naiđe prigrliti s određenom znatiželjom (čak i zahvalnošću), umjesto otporom i frustracijom.
U tom smislu je nužno osvijestiti kako je sve ono što ljudsko biće može očekivati ili pretpostaviti o budućnosti koja ga očekuje gotovo uvijek limitirano njegovim izuzetno ograničenim setom iskustava, a to njegov mentalni sud čini donekle uskim i manjkavim.
Dok god promatramo okolnosti samo logičnim umom, biti ćemo skloni kategorizirati (na dobro i loše, poželjno i nepoželjno), te tako ostati slijepi za pravu prirodu onoga na što nailazimo. Nerijetko nas upravo ono naizgled negativno, nepoželjno i teško- ono što bismo voljeli izbjeći pod svaku cijenu, vodi i nekoliko koraka bliže ka našoj destinaciji.
Život nije pravocrtan pa ćemo, neovisno o tome gdje smo se zaputili, na nekoj dionici svog putovanja gotovo u pravilu naići na određene prepreke i skretnice. Ukoliko budemo skloni kategorizaciji i grčevitom držanju za određena očekivanja, te će nas prepreke frustrirati, a možda i u potpunosti odvratiti od našega puta.
Frustracija je majka ljutnje i sestra odustajanja. Poznato je to svakom od nas tko se u jednom trenutku svoga života našao oči u oči s nekom, pa možda čak i naizgled nepremostivom, preprekom: manjkavim zakonskim okvirom, nesuradljivim partnerom, svadljivim šefom, nedostatkom vremena, financijskih sredstava, podrške ili vizije…
Neovisno o karakteristikama prepreke koju susrećemo, svakoj je zajedničko to da se njezina preteča nalazi na energetskim razinama. Mnoge prepreke kojima svjedočimo u materijalnom svijetu su tako samo rezultati nerazriješenih blokada koje postoje u nama. Iste služe našem rastu, suočavajući nas s najrazličitijim idejama, sumnjama i nekim prastarim uvjerenjima, koje zauzimaju još neosvijetljene dijelove naše podsvijesti.
“Izgleda da u umu postoji neka ideja, negdje u podsvijesti, da je za ulazak potreban jedan put, a za izlazak drugi put. U tome je problem. Postanete uznemireni i pitate se kako izaći. U strahu ste i tražite način da izađete. A gdje ste ušli?” – Osho
Svaka prepreka je prilika da zastanemo i reflektiramo, da osvijestimo svoje unutarnje stanje i pokušamo razumjeti što je to u nama što ju je postavilo pred nas upravo sada i upravo ovdje.
Pitanja koja nam u tom smislu mogu koristiti jesu:
“Smatramo li da smo dovoljno vrijedni svjedočiti nagradama puta kojim smo krenuli?”
“Postoje li u nama neki strah ili težnja da ostanemo isti ili se, možda, vratimo na staro?”
“Osjećamo li se spremnima za putovanje, i doraslima putu kojim smo krenuli?”
“Vodi li nas taj put zaista ondje gdje istinski želimo stići?”
“Kakav je naš odnos prema putovanju na kojemu se nalazimo?”
“Je li nam sadašnji trenutak prijatelj ili samo prepreka na putu do cilja?”
“Jesmo li slobodni od očekivanja, ili se možda osjećamo stjerani u kut, pritisnuti nerealnim vremenskim rokovima, previsokim ljestvicama uspjeha, težnjama da zadovoljimo druge…?”
“Što nam govori naše srce? Postoji li nešto što nas vuče više, jače, strastvenije?”
Svako ovo osviješteno “zato” nas jača, učvršćuje na našem autentičnom putu i čini mudrijima.
Nekada su prepreke koje susrećemo samo test naše dosljednosti, privrženosti i iskonske spremnosti na put kojim smo pošli. Sjetimo se Isusa, i njegovih kušnji u pustinji. U drugim slučajevima, prepreke služe kao jaka poruka da zapravo nismo ondje gdje bi trebali biti, odnosno da put kojim koračamo nije u službi našeg višeg dobra. Prepreke takve prirode su uglavnom vrlo učestale, a duša ih uporno podmeće ispred nas kako bi um suočila s onim što isti gorljivo odbija vidjeti.
“Kad Bog zatvori vrata, otvori prozor.” – narodna mudrost
U tom nam se slučaju može činiti kao da nas život neprestano odvraća od puta kojim smo pošli i skreće u nekom drugom smjeru, podsjećajući nas da smo zapravo propustili uočiti one nešto suptilnije i blaže znakove, koji su nas odavno počeli upozoravati da smo na “krivom” putu. Cilj ovakvih prepreka jest skrenuti nas sa staze kojom smo krenuli, a sve kako bi nas postavile ondje gdje više pripadamo.
Valja imati na umu kako je svaka od prepreka pred nas stavljena s dubokom namjerom- svaka od njih nosi vrijednu poruku, koja je dostupna samo onome koji je uistinu spreman slušati. Svaka šapće nešto o našem unutarnjem stanju te je tu kako bismo nešto susreli, naučili, nadrasli. Namjena joj je učiniti naš put još svjesnijim, još svrsihodnijim, još zanimljivijim.
Osnažimo li svoju vjeru u postojanje, znat ćemo da je ono na što nailazimo- bilo ono ugodno ili neugodno, uvijek u skladu s najvišim dobrom. Bit ćemo svjesni da je svaka prepreka kojoj svjedočimo tu jer nam je u datom trenutku potrebna. U tom smislu, ako, umjesto zvijezdama, koračamo muljem, podsjetit ćemo se kako smo, iz nekog razloga, trebali upravo iskustvo bivanja u mulju, a to će nas učiniti sklonijima prigrliti to iskustvo, uzeti od njega ono najbolje i tiho mu se zahvaliti. Umjesto da grčevito počnemo tražiti izlaz iz mulja i proklinjati život “što nas je u njega bacio”, zapitati ćemo se kada smo u njega počeli tonuti i što to možemo učiniti da se isto više ne ponovi.
“Pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći.” – narodna mudrost
Mi nikada nismo prepušteni sami sebi. Postoji netko tko nas voli, tko na nas pazi, netko tko nadgleda svaki naš korak i za nas istinski navija. U tom je smislu važno kultivirati vjeru- vjeru u sebe, vjeru u svoje vodstvo te vjeru u svrsihodnost svega što se događa na našemu putovanju. Jedno je sigurno, ukoliko u nama postoji snažna volja- uvijek će se pronaći i način.
Svjesni putnik mora znati gdje ide i biti spreman unijeti cijelo svoje srce da tamo i stigne, ali nije nužno da isti zna kako će tamo i stići. Kada budno promotri trenutak u kojemu se nalazi pa hrabro poduzme sve što je u njegovoj moći – preostaje mu se samo opustiti. Kada se povežemo sa životom i njegovom univerzalnom mudrošću, isti će nam uvijek služiti, i to najčešće na način na koji nismo mogli ni zamisliti.
U trenutku u kojemu ćemo se najmanje nadati, u naše će svakodnevice unijeti dašak čarolije pa nam dati potrebnu snagu i viziju za nadilaženje prepreka ili možda u naš život poslati osobu koja će nas pogurnuti, te činiti naše putovanje nešto lakšim i ugodnijim.
Povezujući se s Božanskim, mi se usklađujemo s tokom cijele kreacije. Više ne moramo “orati i kopati” kako bismo otklonili materijalne prepreke na svom putu, već ih spremno rješavamo na mjestu na kojemu su i nastale- na energetskoj razini. U tome nam pomaže naša duhovna praksa: joga, meditacija, tehnike disanja- sve ono što nas vraća u kontakt s tom univerzalnom snagom i mudrošću života.
Kultiviramo li kvalitete poput odlučnosti, vjere i prihvaćanja, nema sumnje da ćemo si osigurati hod putem koji će nas, prije ili kasnije, dovesti upravo tamo gdje zaista trebamo stići. Njegujmo svoj pozitivni, negativni, ali prvenstveno svoj objektivni um i koračajmo hrabro i s vjerom kroz ovo putovanje neizvjesnosti.
U trenutcima u kojima se osjećamo potpuno beznadno, kao da smo zapeli i ne možemo vidjeti nikakav izlaz, dana nam je mantra koja će nam isti pomoći osvijetliti:
Aad Such
Jugaad Such
Hai Bhai Such,
Naanak Hosee Bhai Such.
Grubi prijevod mantre je: True in the beginning, True throughout the ages, True even now, Nanak says this Truth shall ever be./ Istinito u početku, istinito kroz povijest, istinito čak i sada, Nanak kaže da će biti istinito uvijek.
Mi smo savršena, kreativna, božanska bića, koja (uspješno) nadilaze sve ono na što nailaze.
U idućem tekstu, bavimo se trećom sutrom.
Do tada Vas od srca pozdravljam!
Ana Matorić Akasha/zagrljaj-cjelovitosti.com
