Držiš li egom barijeru između duša?
Pa im ne daš napredovati?
Ne daš jednoj drugoj se približiti?…
Držiš li se zamjeranja dok duša moli kap oprosta?
Držiš li se osude bez da vidiš nit istinske namjere?
Prosuđuješ li tijelo bez da čuješ pravi glas tog bića?
I ne želiš čuti što ti zaista priča…
Znaš li…
da su tijela samo mali dio pravih nas na ovoj planeti?
I da je već dio nas nefizički i tu je da nas vodi?
Znaš li da si produžetak Božanskog Izvora
koje je samo obuklo odijelo čovjeka?
I da nam u samoj srži čista ljubav diše?
I ništa više…
Možeš li tako sagledati sebe i biće pored sebe?
Možeš li tada više razumjeti, a manje zamjerati?
Više zagrliti, a manje kuditi?
Možeš li?
Možeš li sad kad Znaš da u srži nije loša namjera,
već da svatko radi najbolje što zna…
I da čovjek napada iz boli i strahova,
a duša istog tog čovjeka ne bi nikad tako nastupila…
Možeš li sad oprostiti?
Možeš li sve to sagledati kroz prizmu ljubavi?
Možeš li ako ništa drugo, otpustiti sve to i otići?
Ne nositi sa sobom to breme povrede i boli…
Možeš li?
Zbog sebe i zbog drugoga…
Jer ima li svrhe nositi sa sobom mržnju, bijes i zamjeranja?…
Kome li je ikad nešto dobro donijela osuda?…
Sjeti se,
da ćeš oprostom i razumijevanjem sebe osloboditi.
A da ljutnjom samo piješ otrov koji će na kraju tebi naškoditi…
Je li vrijedno toliko žrtvovati?
Zato otpusti,
oslobodi sebe i druge,
pa kreni dalje.
Čistog srca i lagane duše.
Jer ti to zaslužuješ.
Oprostom nikoga ne opravdavaš
samo razumiješ.
Jer iznad svega razumiješ sebe.
A što ti više za život treba
nego mirno srce i duša puna ljubavi?…
Da te stalno na ovom čudesnom putovanju
podsjeća tko si zaista TI.
Iva Bradarić
instagram.com
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
