Što mislite, kako bi izgledao naš svakodnevni život kad bi imali duhovnu moć i sposobnosti kakve je imao Isus? Tvrdim da možemo imati. Ne brinite, ovdje nije riječ o tumačenju religije, ako imate averziju prema njoj. Riječ je samo o Isusovoj izjavi „Sve što sam ja činio možete i vi. I puno više.“ Ali, Crkva tu izjavu zanemaruje i postoji samo kao mrtvo slovo na papiru.
Ta me izjava dugo intrigirala, jer sam kao bioterapeut poželjela samo s jednim tretmanom vratiti zdravlje svakome tko bi mi se obratio. Nažalost, nisam svima mogla pomoći u toj mjeri, ali sam zato, ne odustajući od svoje želje, doživjela druga značajna iskustva koja su mi potvrdila istinitost njegove izjave.
Počet ću s najvećim apsurdom u duhovnosti. Da bi mogli činiti sve (ili barem dio) što je Isus činio, potrebna nam je duhovna moć ega, a nju možemo postići samo jedinstvom, odnosno zajedništvom uma i duše. Iz toga proizlazi da je duhovna moć ega, zapravo, duhovna moć ljudskog bića, a ne čovjeka. Vjerojatno se pitate: koja je razlika između ljudskog bića i čovjeka? Nikakva. Razlika je samo u terminologiji koja ima isto značenje, ali ovdje ću se poslužiti ovim pojmovima za lakše razumijevanje dva različita aspekta našeg bića.
Pod pojmom čovjek najčešće podrazumijevamo fizičku osobu s tjelesnim osjetilima, zemaljskom sviješću i intelektom. Takav čovjek nije u stanju spoznati duhovnu dimenziju postojanja niti djelovati u njoj, jer to nadilazi njegove sposobnosti koje su u svemu prilagođene za život u fizičkom svijetu.
S druge strane, pojam ljudsko biće je kompleksniji jer u sebi sadrži upravo iznijeti pojam za „zemaljskog“ čovjeka, ali i sve ono što nam je ostalo sakriveno ili nespoznatljivo o njemu. Tu prije svega mislim na ljudsku dušu, duh i duhovnu svijest. Stoga, pojam ljudsko biće ovdje objedinjuje zemaljski i duhovni dio bića, njegove dvije razjedinjene polovice spaja u cjelinu. No, to je tek pojam koji nas neće sam po sebi vratiti u cjelovitost.
Kako postići jedinstvo uma i duše, pitanje je na kojem su se mnoga koplja slomila. Da bi otkrili kako se vratiti u jedinstvo, najprije moramo otkriti kada smo uopće izašli iz njega, a izašli smo još u doba djetinjstva kada su nam rekli da postoji Bog i da nam je dao dušu. Od tog trenutka više ne postojim samo ja, nego dva odvojena dijela mene: ja i moja duša.
Zbog te informacije dalje živimo tako da na leđima nosimo svoju dušu poput nevidljivog sijamskog brata blizanca i nismo u stanju prepoznati njenu prisutnost ni umom ni osjetilima. Propuštamo svjesno koristiti njene sposobnosti za olakšavanje najprije svojeg svakodnevnog života, a onda i šire.
Crkva je prva pozvana da nas svojim učenjima vrati u jedinstvo samih sa sobom, ali ona kao da se trudi da ne dođe do toga. Prema njihovom tumačenju, ljudska duša nema nikakvu snagu niti moć. Sva duhovna moć pripada Bogu, koji je negdje tamo gore, i po svojoj volji će nam udijeliti milost za traženo. Duša ima ulogu samo posrednika u komunikaciji s njim kroz molitvu i rituale, a naša najveća zadaća je održavati je čistom od prljavog i grešnog uma i tako je sačuvati za vječni život. Zar nam duša samo tome služi?
Ni ostali novodobni duhovnjaci, uz sav trud i nastojanje, ne mogu nas vratiti u željeno jedinstvo, jer njima smeta samo dio uma – ego. Zato ga nastoje raznim manipulacijama zaobići. Ovdje ego simbolizira nepoželjan dio našeg uma, odnosno dio osobnosti. Stoga, povratak u cjelovitost bez ega, odnosno bez dijela nas, ne bi bio moguć. To opet ne bi bila cjelovitost.
Da bi postigli jedinstvo samih sa sobom, najprije trebamo osvijestiti činjenicu da je duša naš nevidljivi „partner“. Nerazdvojivi je dio nas kao što je nerazdvojiva i naša sjena. A, naš duh je, slikovito rečeno, mozak, ruke i noge duše koji odrađuje njene ciljeve. Moramo prihvatiti činjenicu da ju svojim intelektom nismo u stanju spoznati ni razumjeti. Ali, ona dobro „razumije“ nas i pomaže nam, jer smo joj potrebni jednako kao i ona nama.
Možemo samo primjećivati rezultate njene aktivnost poput mnogih sinkroniciteta, dobrodošlih slučajnosti i sretnih okolnosti. Izuzetno je moćna i spremna nam je služiti u svakom trenutku, samo je trebamo zaposliti i dati joj povjerenje. Trebamo joj dati priliku da nam potvrdi svoju prisutnost i djelovanje. Od nas joj treba samo jasna misao formulirana u potrebu.
To je sve što nam je potrebno od teoretskog znanja. Sve preko toga je suvišno i kontraproduktivno, jer znanjem se koristi naš intelekt, zajedno s egom, a on ne može djelovati na duhovnoj razini. Može samo surađivati s dušom kojoj su naša znanja neupotrebljiva.
Dalje nam trebaju samo iskustva na kojima ćemo prepoznavati rezultate njihove suradnje i tako osnaživati povjerenje uma prema duši. Navest ću samo jedan primjer za prvo testiranje njihove suradnje. Možemo tražiti od nje da nas ujutro probudi u šest sati. Da zadovoljimo nepovjerljivi ego, alarm za buđenje ćemo podesiti na šest sati i deset minuta. Bez ikakvih očekivanja da će izvršiti zadatak, legnemo. Ujutro ćemo se sami od sebe probuditi točno u šest sati.
Nemojte odmah reći da je za to zaslužna naša podsvijest ili nesvjesni um. To su new age teorije koje su previše zakomplicirale krajnje jednostavnu stvar i napravile ju skoro neupotrebljivom. K tome, izbacili su ego iz igre i time drastično smanjili mogućnost našeg duhovnog djelovanja.
Sve do sada rečeno, još uvijek ne potvrđuje da ego ima duhovnu moć. Kad se ego osvjedoči da duša izvršava njegove zadatke, steći će povjerenje u nju. Dalje će i on prepoznavati svoju korisnost i davati svoj doprinos. Njegova duhovna moć leži u izricanju zapovijedi koju duša istog trena odradi.
Moje prvo takvo iskustvo bilo je za vrijeme vožnje jadranskom magistralom po orkanskoj buri. Vozač je bio kontinentalac, nevješt za ovakve uvjete pa je vožnja postala iznimno opasna. Bila sam s razlogom zabrinuta za naše živote. Nemoćna da išta promijenim, sjetila sam se Isusovog zapovijedanja oluji na moru i jedina mogućnost koju sam imala je da probam i ja učiniti isto.
U mislima sam snažno izrekla zapovijed vjetru da stane. Na naše veliko čuđenje, za možda tri do pet minuta, bura je naglo stala. Daljnjih sto kilometara do Rijeke vozili smo se bez daška vjetra. Aktivno djelovanje ega (zapovjednika) i njegov doprinos u rješavanju problema na duhovnoj razini, potvrdila sam u mnogim iskustvima. Daljnje navođenje primjera bilo bi prepričavanje moje knjige Lori i knjige u pripremi za tisak.
Iz svega ovoga proizlazi činjenica da je svjesna i uspješna suradnja između našeg uma i duše, dokaz postignute cjelovitosti.
Ankica Brekalo,
holistička iscjeliteljica
tel. 095-9101040
