Tišina, plaha i moćna grli svaku moju misao. Onaj poseban smiraj na rubu između meditacije i jave tankom čipkanom niti tka čarobni dio mene, iskonsku Čarobnicu, nježno ogrnutu ljubičastim plaštem One koja je iz Izvora nastala, One koja se Izvoru predaje svakim svojim dahom i pokretom, One koja Izvor jeste.
Podižem pogled prema beskrajnom blještavilu nebeskog noćnog svoda. Promatram zvjezdanu zlatnu prašinu kao svetinju Čarobnice koja kroz mene pulsira svakim novim otkucajem srca, sažima se udahom u zlatnu Svjetlosnu kuglu, svakim novim izdahom širi se cijelim Univerzumom razlijevajući se u paleti duginih boja. Pulsira i vibrira svjetlosnim kodom mog izvornog postojanja u jedinstvenom ritmu Univerzuma stapajući se s Jednotom.
Gotovo da fizički mogu osjetiti tu neku neopisivo čudesnu svetost u prstima kojima razmičem zrak oko sebe. Ruke plešu na akorde nebeske simfonije iscrtavajući, mekim pokretima kroz prazninu, fizičkom dijelu mene nepoznate simbole. Na plaštu noći, iz dalekih sjećanja, grli me Vilinsko zelenilo sestrinskim zagrljajem podrške na novom putovanju. Iz mog grla, velom zaborava prekriven, zvučni svjetlosni jezik nježno kreira blagoslovljenu melodiju s početaka mojeg postojanja.
Svakom mojom stanicom razlijeva se moćna čežnja za Domom. Znam da sam je donijela sa sobom kao najsvetiji zavjet da nikad ne zaboravim, da se usprkos svoj gustoći Vela zauvijek sjećam Izvora svog postojanja, onog mjesta koje mjesto nije, na kojem sam udahnula svoj praiskonski svjetlosni kod, onog vremena koje vrijeme nije, koje je zvjezdanom kartom svih galaksija obilježilo zauvijek božansku svrhu moje Duše. Odajem duboko neizrecivo poštovanje svom ženskom principu nebeske Čarobnice koji me doveo do ovog trenutka prisjećanja.
Već eonima vremena, moja Duša ustrajno djeluje i strpljivo čeka da se razbije polaritet tame na najsitnije čestice koje se transformiraju u čistu Svjetlost potpune spoznaje koja mi je bila dostupna s one strane Vela. Čekajući, opirala se prkosno potpunom zaboravu. Uvijek se iznova vraćala na zemaljsko putovanje tražeći preklapanje vremenskih i dimenzionalnih linija u kojima će opet vratiti u sjećanje, a iz sjećanja u manifestaciju, Čarobnjaka nestalog u maglovitoj potrazi za Domom. Opet putujem čudesnim krajolicima prijašnjih životnih postaja kroz različite dimenzije postojanja. Zastajem s osmijehom uz kristalno stablo iz vremena drevne Lemurije.
Zapis energetskog osjeta tog trenutka kada si me, Čarobnjače moje Duše, podsjećao da je letjeti lako kao disati, briše prepreke našeg razdvajanja na dva aspekta iste Duše. Do mene iz daljine dopire miris i svježina proljetnih rascvalih livada na visoravnima Anda i naš zvonki smijeh. A smijeh, smijeh je bio vibracija radosti u kojem se naša jedinstvena Duša konstantno kupala. Iako bijasmo u dva suptilna tijela nalik ovim fizičkima, bijasmo jednota istog kozmičkog daha, bijasmo Čarobnica i Čarobnjak ujedinjeni u čudesnu Čaroliju iskonskog bivanja.
Znam da je tvoj kozmički puls još uvijek usidren u megalitnu strukturu piramidalnih zdanja koja čuvaju zapise naših galaktičkih predaka. Sjećaš li se onog čudesnog putovanja kada smo s lakoćom ispred svakog koraka kreirali stazu izgrađenu od raznobojnog energetskog oblog kamenja razigrani poput zemaljske djece? Penjali smo se s lakoćom prema vrhu planine na kojem je izvirala mudrost koja nam je bila nadahnuće za nova istraživanja Duha.
Widget not in any sidebars
Želim da se Bića Zemlje opet prisjete svoje razigrane kreativnosti i moćnog istraživačkog duha iz tih pradavnih vremena, da se prisjete i u potpunosti posvijeste da su djeca Zvijezda zagrljena Anđeoskom energijom blagoslova. Znaš, ja ovdje ponovo bez fizičke prisutnosti Tebe otkrivam zaboravljenu svrhu našeg prvog polaska na duhovno trodimenzionalno putovanje. Žena u meni susreće opet, barem na trenutak poput ovoga, svoju božansku Čarobnicu i zajedno koračaju preko ruba Vela u susret Tebi, koji si sa mnom Jedno.
Kada čežnja za Domom postane snažna do ruba izdržljivosti ja se odvažim i krenem u još jednu, neku novu istraživačku pustolovinu praćena jasnim slikama naših putovanja poput onog kada smo kao jedna cjelovita blistava Duša obgrljena božanstvenošću plovili galaktičkim prostranstvima u zviježđe naše svjetlosne obitelji pa se opet svojim slobodnim izborom vraćali u Vilinski raj, u zagrljaj Majčice Zemlje. Dok se kroz moje fizičko zapisuju ove riječi njihova vibracija skladno pleše oko mene zagrljena Čarobnjakovim zagrljajem, zagrljajem koji nosi kodove sjedinjenja s našim Zvjezdanim domom.
Dižem pogled prema zvjezdanom sjaju sfera koji me doziva iz prošlosti, koji me dočekuje u budućnosti, koji je moja vječna vodilja u bezvremenoj sadašnjosti, u kojem smo Čarobnica i Čarobnjak koji postaju i nestaju u božanskoj Čaroliji.
I dok vraćam se svojoj zemaljskoj biti pomislih:
„Gdje je taj trenutak u vremenu ponovnog sjedinjujućeg susreta Čarobnice i Čarobnjaka? Kojim putem na krilima Duha da krenem na mjesto sjedinjenja s njima?
O, planetarna Majčice manifestirana u trećoj dimenziji, u ovom dualističkom fizičkom svijetu, u obličju Gaje , dozvoli da razbijem tu koprenu Vela koja me odvaja od punog sjećanja da sam Jedno, da sam Jednota sa Svim.“
Autorica: Ozrenka Kamber, Angelic Soul of Light
E-mail: [email protected]
Facebook stranica: www.facebook.com/umjetnostduse
Web: www.centarsoulart.com