Mnogi su ljudi već svjesni razlike između duhovnosti i religije. Shvaćaju da posjedovanje sustava uvjerenja, skupa misli koje smatrate apsolutnom istinom, ne donosi duhovnost, bez obzira kakva je narav tih uvjerenja. Zapravo, što više te misli (uvjerenja) usađujete u svoj identitet, to se više odvajate od duhovne dimenzije vlastitoga bića.
Mnogi su »religiozni« ljudi zastali na toj razini. Istinu izjednačavaju s mišlju, a kako su se posve poistovjetili sa svojim mislima (umom), u nesvjesnom pokušaju da zaštite svoj identitet tvrde da istina pripada isključivo njima. Ne shvaćaju ograničenja misli. Ako ne vjerujete (ne mislite) isto što i oni, u njihovim očima griješite, a u ne osobito dalekoj prošlosti takvi su ljudi smatrali da to opravdava i vaše ubojstvo. Neki još i danas postupaju na takav način.
Čovjekova »duhovnost« nema nikakve veze s onim u što vjerujete, nego samo s vašim stanjem svijesti. To, pak, određuje vaš način djelovanja u svijetu i odnošenja prema drugim ljudima. Oni koji nisu u stanju zaviriti iza vanjskoga oblika još se dublje ukopavaju u svoja uvjerenja, odnosno u svoj um.
U ovom smo dobu svjedoci ne samo dosad neviđenog dotoka svijesti, nego i neviđenog ukopavanja i jačanja ega. Neke religijske institucije otvorit će se novoj svijesti. Druge će čvršće utemeljiti svoj dogmatski položaj i postati dio svih onih drugih ustrojstava, djela ljudskih ruku, kroz koje će se kolektivni ego braniti i »uzvratiti udarac«.
Neke su crkve, sekte, kultovi i religijski pokreti u svom temelju kolektivne nakupine ega, koje su se podjednako kruto poistovjetile sa svojim misaonim stavovima kao i sljedbenici bilo koje političke ideologije zatvorene za bilo kakvo alternativno tumačenje stvarnosti. No, ego ne može izbjeći rastvaranje, i sva će se njegova okamenjena ustrojstva, bez obzira na to pripadaju li religijskim ili nekim drugim institucijama, korporacijama ili vladama, raspasti iznutra, koliko god se činilo da su duboko utemeljena. Prva će se srušiti najčvršće utemeljena ustrojstva, ona koja najviše odbijaju promjene.
Nebo, odnosno raj, nije određeno mjesto, nego se odnosi na unutarnje carstvo svijesti. To je ezoterijsko značenje riječi, a takvo je njegovo značenje i u Isusovim poukama. Zemlja je, pak, vanjsko očitovanje u obliku, koje je uvijek odraz unutarnjeg. Kolektivna ljudska svijest i život na ovom planetu duboko su povezani.
»Novo Nebo« označava pojavu preobraženog stanja ljudske svijesti, a »nova Zemlja« njezin je odraz u fizičkome carstvu. Budući da su ljudski život i ljudska svijest u svojoj biti jedno sa životom na planetu, kako se rastvara stara svijest, tako neminovno u mnogim dijelovima planeta dolazi do sinkronističkih, geografskih i klimatskih, prirodnih poremećaja, a neki se od njih već događaju.
Eckhart Tolle, Nova Zemlja
