Bez obzira koliko mi pozitivno razmišljali, što je u redu, u život je ugrađena ta jedna odlika, poput nekog elementa sabotaže ili disrupcije, kojeg je sveprožimajuća inteligencija ugradila u naš život. Mnogi ga vješto sakrivaju od drugih, ali taj sabotirajući element je ugrađen u svačiji život.
Kad smo u kontaktu s dubljom dimenzijom stvarnosti, svi naši aktualni problemi su relativno nevažni. Kažem ‘relativno’ nevažni. Biti u kontaktu s tom dubljom stvarnošću je oslobađajuće i postoji neka radost u spoznaji tko smo mi izvan svojih problema.
Život u kojem se poistovjećujemo s našim tijelom, fizičkim i suptilnim, sačinjenim od uma, inteligencije i ega, nije cjelovit. Uvijek u nama postoji određeni osjećaj nepotpunosti, kao da nešto nedostaje, neki glavni sastojak koji bi svemu dao smisao i ispunjenje.
Kad smo bili mlađi, možda smo zamišljali da će nam se život odvijati na određeni način. Imali smo svakakve ideje, ali mnogima od nas se taj san nije ostvario. Ponekad ljudi promatraju svoj život kao da je to jedna tužna priča u kojoj je postojao toliki potencijal i nada da će se nešto veliko dogoditi, ali toliko toga se nije posložilo i toliko je bilo ‘pogrešnih’ izbora, situacija, okolnosti i ljudi.
Drugi ljudi mogu misliti da smo sjajni – imamo sve te obožavatelje na instagramu i facebooku, na fotografijama izgledamo presretno, ispunjeno, ljudi zavide našem životu, ali u realnosti smo još uvijek nesretni. Iako mnogi misle da smo sjajni i sretno živimo život snova, često smo još uvijek nesretni i mislimo da nam treba još toga – još slave, ugleda, novca, odnosa… U našim životima toliko toga još uvijek nedostaje te neprestano vlada neki nemir i nezadovoljstvo.
Možda ponekad doživimo kratko razdoblje kada osjetimo kako sve ide super u životu – super mjesto za život, super odnosi, super posao, sjajni prihodi, sjajan automobil, ljudi prepoznaju našu važnost. Moguće je da na kratko vrijeme budemo na takvom mjestu, ali to je uvijek jako kratko jer život jednostavno nije tako osmišljen.
Život je dizajniran da bi stvari krenule po krivu. Bez obzira koliko mi pozitivno razmišljali, što je u redu, u život je ugrađena ta jedna odlika, poput nekog elementa sabotaže ili disrupcije, kojeg je sveprožimajuća inteligencija ugradila u naš život. Možda ste to primijetili.
Možda ste pomislili kako je život upravo vas izabrao da budete sabotirani tim ‘neželjenim’ elementom, ali istina je da on je ugrađen u svačiji život. Možda neki vrlo dobro skrivaju taj element od drugih i nikad ne bi priznali da noću leže u agoniji ili što se već događa. To je zanimljiva činjenica.
Jednom kad saznate da je ta ometajuća stvar ugrađena u vaš život, tada biste mogli doći do prihvaćanja činjenice da je to univerzalna stvar s kojom se svaki čovjek treba suočiti.
Uvijek se u nekom području ili periodu života dogodi neki poremećaj, bilo da je to bilo nedavno ili prije nekoliko godina, ali i dalje ostavlja puno tragova oko sebe, utječe na način na koji sada doživljavaš život.
A zatim dolazi iznova i iznova – nakon što riješiš svoje financijske probleme i budeš dobro, napokon imaš neku financijsku sigurnost – odjednom se pojavi zdravstveni problem ili obrnuto. Ili napokon dobiješ taj prekrasan ispunjujući posao, ali iznenada vašu tvrtku preuzima druga tvrtka i odjednom kažu im više niste potrebni. Svi znate primjere iz vlastitog života. Čini se da kod nekih ljudi stvari neprestano idu po zlu.
Međutim, ne mogu biti toliko loše ako sada čitate ovaj članak, jer vas je to dovelo na put duhovnog buđenja. Vjerojatno se nitko ne bi zainteresirao za duhovno buđenje, a da ne iskusi nezadovoljavajuću prirodu svoje životne situacije.
Ja sam na tome zahvalan u svom životu i vi možete biti zahvalni tome u svome, jer se inače ne bi dogodila evolucija svijesti. Ako biste bili potpuno sretni čitav svoj život – nikakva evolucija ne bi bila moguća, nikakav razvoj. Ne bi bilo moguće ulaženje u dubinu, plesali biste po površini stvari – ‘popijmo još jedno piće, najedimo se, gledajmo dobre filmove i ostala osjetilna uživanja, seks, putovanja… nije li to lijepo’. Ali tu jednostavno nema nikakve dubine.
Ne biste bili sposobni za suosjećanje ili empatiju s drugim ljudima, ne biste imali duboke uvide koji svi proizilaze iz patnje, samo biste postojali na površini. Ali na sreću vrlo malo ljudi, a vjerojatno i nitko, to nema i ako bi to imali, to bi postao element ometanja. Upravo to što nema ništa ometajuće u životu, samo po sebi bi postalo ometajući element.
Na razini identiteta oblika, nikada ne možemo dostići potpuno zadovoljstvo.To nije moguće. Oslobađajuće je to znati. Još uvijek možete pokušati unaprijediti svoj život, to je divna stvar, naravno, pokušajte poboljšati svoj život. Ako niste sretni tamo gdje živite pokušajte, ako možete, pronaći bolje mjesto za život. Ili ako vam zdravlje nije dobro možda možete nešto poduzeti po tom pitanju. Ali temelj za akciju uvijek treba biti prisutnost i prihvaćanje postojanja u sadašnjeg trenutka. I onda poduzmete akciju. Ali ni to nikada neće biti potpuno zadovoljavajuće.
Jedino što može donijeti istinsko zadovoljstvo jest spoznaja da postoji druga dimenzija vašeg JA. Svo zadovoljstvo proizlazi iz spoznaje da vi niste samo osoba koja živi u ovom svijetu, koja ima svoju osobnost i osobnu povijest, već ste nešto puno više, a to je – svijest.
Vi ste u suštini bezvremenska svijest.
Eckhart Tolle, The Evolution of Consciousness Through Disruption | Eckhart Tolle Teachings
