Ako se okrenete od krda, individualnost u početku vam teško pada jer vaš ego protestira, ali kako vrijeme prolazi, shvaćate da ste slobodni od gomile gluposti i igara prijestolja. Kad ste u krdu ono vam nameće osjećaj krivnje, stalno se morate opravdavati za nešto, neprestano ste krivi i stalno ste jadni zbog nečega. Kada egu nije dobro onda diže revolucije, kao on želi pravdu, ali ustvari opet traži novi sustav i tako ova nevidljiva igra kroji ljudske odnose u kojima nema istinske razmjene.
Ego je čovjeku nužan za preživljavanje, ali u današnjem svijetu sve je svedeno na njegovo marširanje stvarajući neprobojne nevidljive oklope. Ego ciljevi su zadatci svake obitelji, u odgoju slijedi se samo uspjeh, nikakav integritet gdje se negativno odgaja djecu tako da su najveći protivnici umjetnici i individualci.
Tek nakon smrti umjetnika ili individualca, ego ih koristi kao ime s kojim se ponosi kroz identifikaciju s grupom poput nacije, a za vrijeme života, Mozarta ili van Goga nisu mogli smisliti. To je ego, on zatire sve individualno, jer individuacija je Sjena ega.
Svaka veza nakon zaljubljivanja teži suptilnom posjedovanju. Primjerice, muž se javio svojoj poznanici porukom radi posla, žena mu je pokazala ljubomoru, napravila je veliku scenu iako u ljubavnom životu imaju par seksualnih odnosa godišnje i povezani su samo preko djece.
Važna je samo forma oko koje se stvara brak i djeca, a onda na tim temeljima se gradi sustav. Nakon toga, ide zapošljavanje gdje se u već stvorenim vučjim jazbinama sustava biraju najpodobniji i najposlušniji besramnici. To je ego, on vlada kroz sustav iscrpljivanja i ispijanja zadnjih atoma energije, a onda slijedi odbacivanje.
Ego da bi kontrolirao mora imati zakone koji kao nešto važno znače. U stvarnosti, presuđuje se svima onima koji ne sudjeluju u tom ovčjem piru, gdje postoje etikete za neposlušne: luđak, fanatik, čudak, ekscentrik i dr. Kako je Nietzsche rekao, kada se svetinja udruži postaje opasna.
Nemojte misliti da će svetinja stati na vašu stranu tj., na stranu individualizma, oni su kao list, kako vjetar puše tako okreću stranu. Vama će izbrojati krvna zrnca i nikada neće biti zadovoljni.
To je ego, on funkcionira na kritici i na gušenju svega vrijednog, jer to je derivat s kojim se hrani. Nesvjesno ovaj oklop lomi polako, njegovu opsesiju pretvara u nemoć i isušivanje bare sve dok čovjek ne shvati da jedino može ići prema unutrašnjosti.
Svako vanjsko carstvo jest projekcija prema nečem što u stvarnosti ne postoji, kao i u zaljubljivanju, zaljubljujemo se u sebe i ljutimo se, jer nas ne vole onako kako smo zamislili da nas treba voljeti. Što više promatrate ovaj proces vidjet ćete da ljudi uopće ne pričaju s vama već vi ste samo ego potreba, dobri ste dok ste korisni.
Ne postojite ako ne sudjelujete u ovom piru. Ako se okrenete od krda individualnost u početku vam teško pada jer vaš ego protestira, ali kako vrijeme prolazi, shvaćate da ste slobodni od gomile gluposti i igara prijestolja.
Kad ste u krdu ono vam nameće osjećaj krivnje, stalno se morate opravdavati za nešto, neprestano ste krivi i stalno ste jadni zbog nečega. Kada egu nije dobro onda diže revolucije, kao on želi pravdu, ali ustvari opet traži novi sustav i tako ova nevidljiva igra kroji ljudske odnose u kojima nema istinske razmjene.
Sveti čin odrastanja je spor, ego počinje gubiti snagu jer projekcije nestaju, a Jastvo dobiva snagu i to je pravo okrepljenje za dušu. Hodanje po tankoj žici ustvari je pravi život, dok je egoizam ili sigurnost gušenje života.
Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut
http://vedski-jyotish.net/
