Ako ovih dana imate probleme s uobičajenom komunikacijom s ljudima, privremeno zašutite i počnite više osjećati nego slušati što govore. To nije oblik telepatije, ali ga možemo nazvati „osjećajnom telepatijom“ odnosno prepoznavanjem tuđih osjećaja. Sada se bude one sposobnosti i osobine za koje smo samo slutili da postoje u nama, ali se nismo usuđivali razmišljati o njima niti vjerovati da su one zaista tu.
Komunikacija se drastično mijenja, proviruje polako ispod površine neki nemušti jezik koji u početku uopće ne sliči na sredstvo komunikacije. Sada komunikacija više sliči na „njušenje“ ljudi i pojava, to je više osjećanje nego slušanje onog što ljudi žele reći, a ne kažu naglas.
Osjećamo njihova unutarnja previranja i uopće više nije važno što na vani kažu, vi osjećate što oni istinski misle o nekoj konkretnoj temi.
Mislim da se naše nove sposobnosti kreću upravo u tom pravcu – neslušanje onog što kažu, nego upravljanje pažnje na ono što osjećaju iznutra, bili oni svjesni tih svojih osjećanja ili ne.
Ovu sposobnost inače imaju cijelo vrijeme empati, ali sada ovaj fenomen zahvaća sve veći broj ljudi. I imam osjećaj da to više nećemo zvati empatijom nego nekim našim novim, 6. Ili 7. čulom, jer ta sposobnost očito postaje neodvojivi dio novog bića u koje izrastamo ovog trenutka.
Sve manje slušam što mi ljudi govore, a sve više osjećam što, ustvari, žele reći i zato ne obraćam pažnju na riječi nego na emocionalni mozaik koji stoji iza tih riječi.
Emocije su novi način komuniciranja i valja se naučiti na vrijeme prepoznavati taj složeni jezik komunikacije. Mislim da je to jedna od sposobnosti o kojoj su nam govorili duhovni učitelji kao i oni koji su nam govorili da smo mi puno sposobniji i moćniji od onog što smo dosad mislili o sebi.
Polako prestaje potreba za upotrebom glasa i govornog jezika kao sredstva dosadašnjeg komuniciranja. Ljudi se sada više osjećaju međusobno nego što upotrebljavaju govor u međusobnoj komunikaciji.
Ako je tomu tako, onda zaista konačno dolazimo u ono područje koje su svi predviđali, a to je da postajemo bića više svijesti, bića koja komuniciraju na sasvim drugačiji način od onog na koji smo navikli prethodnih nekoliko tisuća godina.
Utjecaj kozmičkih zraka kao i područja kozmosa u kojem se sad nalazimo, glavni su „krivci“ za ovu promjenu. Ali, naravno, nisu jedini.
Glavni „krivac“ je naša uznapredovala Svjesnost, pomicanje ka sve višim razinama poimanja i shvaćanja kojih dosad nismo bili svjesni, a nismo ni sanjali da će nam se događati.
Zato, ako ovih dana imate probleme s uobičajenom komunikacijom s ljudima, privremeno zašutite i počnite više osjećati nego slušati što govore.
To nije oblik telepatije, ali ga možemo nazvati „osjećajnom telepatijom“ odnosno prepoznavanjem tuđih osjećaja.
Dakako, sve ovo ne odnosi se na ljude koji su od ranije usvojili ovakav način osjećanja i poimanja svijeta oko sebe, a tu ne spadaju samo empati, nego ljudi s drugačijim sposobnostima koje su se donedavno zvale „parapsihološkim“.
Mi ustvari sada svi postajemo „parapsihološki slučajevi“ jer nam se bude one sposobnosti i osobine za koje smo samo slutili da postoje u nama, ali se nismo usuđivali razmišljati o njima niti vjerovati da su one zaista tu.
