Postoji mnogo ljudi koji sami sebi govore da ih ništa ne pogađa previše i da se sa svime mogu suočiti. Možda ste i vi jedan od njih. Tvrdnja da imate jak karakter i da ste navikli na životne nedaće također može djelovati kao emocionalna samosabotaža. Ono što zapravo radimo je zaključavanje naše patnje i to će, prije ili kasnije, utjecati na nas na neki način.
Postoji bezbroj načina na koje se povrjeđujete, a da toga niste svjesni, podcjenjujući poruke kojima vaše emocije vrište. Kako bi bilo da počnemo malo više poštovati sebe?!
Jesu li ikada drugi omalovažili vaše emocije? Vrlo vjerojatno je da je odgovor potvrdan. U mnogim našim odnosima, uključujući obiteljske, uobičajeno je da jedna ili više osoba ismijava, ignorira ili podcjenjuje naše osjećaje. Ova vrsta dinamike predstavlja oblik zlostavljanja i maltretiranja koji svi moramo prepoznati.
Nadalje, što ako vam kažemo da je najčešći i najrašireniji oblik psihičke agresije emocionalna samosabotaža? Svatko od nas provodi strategije kojih nije svjestan i koje djeluju kao autentični bojkot protiv naše dobrobiti.
Možda se upravo sada nalazite u trenutku kada vas emocije vode u ponor samokritičnosti, srama i osobnog obezvrjeđivanja. Osvještavanje našeg odnosa prema složenom svemiru emocija omogućit će vam bolju kontrolu nad svojim životom.
Načini na koje sami sebe emocionalno sabotiramo, a da toga nismo svjesni
Ljudi više pažnje obraćaju na to kako se drugi ponašaju prema nama nego na to kako se mi ponašamo prema sebi. Smatramo da je lakše i ujedno i mnogo ugodnije. Uranjanje u vlastito tkivo zamršen je i kamenit put kojim obično ne putujemo previše. Međutim, postoji česti oblik distresa, kao što je emocionalna samosabotaža.
Poricanje, mijenjanje i prezir vlastitih emocionalnih stanja područje je koje je znanost do sada malo istraživala. Međutim, budući da u mnogim slučajevima djeluju kao oni korijeni koji dovode do stanja kao što su tjeskoba i depresija, već imamo posao koji je jednako zanimljiv koliko i koristan.
Liječnice Regina Schreiber i Jennifer C. Veilleux razvile su ljestvicu emocionalne samosabotaže. Pomoću ovog alata možemo izmjeriti tu često uobičajenu tendenciju da svoje emocije doživljavamo kao “neadekvatne”. I moramo obratiti pozornost na mehanizam, jer oni koji pretpostavljaju da nešto nije u redu s načinom na koji se osjećaju vide sebe kao manje ugledne i dostojanstvene osobe.
Praksa poništavanja onoga što osjećamo izravna je posljedica načina na koji su nas tretirali u nekom trenutku naših života.
1. Kada bježite od svoje tuge jer vam je neugodno, to se zove emocionalna samosabotaža
Kada prolazimo kroz, na primjer, kraj veze, tuga je taj ljepljivi entitet zbog kojeg se sve raspada.
Borimo se, poričemo, skrivamo i govorimo si da biti tužan nije isto što i biti bolestan i da se stoga trebamo vratiti svojim uobičajenim životima. Ipak, smatramo da je to nemoguće.
Točno, jedan od načina na koji sami sebe emocionalno sabotiramo je kada poričemo svoju tugu, nevolju ili melankoliju. Što ih više izbjegavamo, to je veća njihova prisutnost u životu.
2. Uspoređujete kako drugi reagiraju i kako vi reagirate
Tko to nekad nije radio? Ponekad, kada dvoje ili više ljudi doživi istu nepovoljnu situaciju, svatko reagira drugačije.
Ako se u vašem slučaju osjećate kao da ste najteže oštećena strana, moguće je da ćete pomisliti da s vama nešto “nije u redu” . Zašto je moja sestra prva preboljela očevu smrt, a ja još uvijek tugujem?
Zapamtite: svatko od nas drugačije reagira i procesuira ono što nam se događa i to ne znači da postoji nešto problematično u vezi s nama.
3. Utišavate svoje osjećaje kada vas nešto uvrijedi, povrijedi ili razljuti
“Nije ovo ništa, neću tome pridavati nikakvu važnost.” U našim interakcijama s drugima često djelujemo potiskujući ono što osjećamo kako ne bismo proturječili, suprotstavili se ili razočarali druge. Važno je imati na umu da se među načinima na koje se emocionalno onesposobljavate ovo najčešće ponavlja.
U našem stalnom pokušaju da se sa svima “slažemo” na kraju povrjeđujemo sami sebe, skrivajući ono što nas boli i smeta. Time ne samo da kap po kap jačamo svoju nelagodu, već gradimo i nezdrave odnose.
Jer ništa nije tako potrebno kao biti asertivan kako bi drugi znali naše granice i, na taj način, tretman je dostojanstveniji i ima više poštovanja.
4. Osjećaj srama zbog “previše osjećaja”
Mnogo je ljudi koji osjećaju da u njima ima nešto manjkavo jer ih sve uzbuđuje i sve ih tjera da reagiraju na određeni način. Obično naš odnos prema našim emocijama ovisi o tome kako su ih drugi ljudi potvrdili ili poništili.
To što su nas odgojili emocionalno hladni roditelji, na primjer, često dovodi do toga da imamo negativan stav o tome kako se osjećamo. Upamtite, svi smo mi emocionalna bića i posljednje što bismo trebali učiniti je obezvrijediti ono što osjećamo, jer time se obezvrjeđujemo kao ljudska bića.
Postoje neugodne emocije koje nas paraliziraju, no s njima se moramo povezati kako bismo znali kako reagirati u svakoj situaciji.
5. Umjesto da budete suosjećajni sa samim sobom, kritizirate sami sebe
Jedan od načina na koji provodite samosabotažu jest kada ste sami sebi najgori sudac. Primjer za to su oni trenutci kada umjesto da budete suosjećajni prema sebi nakon pogreške ili neuspjeha, kritizirate sami sebe. Ovo je spor oblik samouništenja u kojem si ne dopuštate prihvatiti ono što se dogodilo.
Svi oni trenutci kada jednostavno gurnete prst tamo gdje vas najviše boli, nazivajući se “nespretnim ili neuspješnim”, djelujete protiv sebe. Nemojte to učiniti, promijenite tu dinamiku. Ništa nije potrebnije od suosjećanja sa samim sobom kako bismo pravilno upravljali svim tim kompliciranim emocijama.
Na kraju se naš mozak navikne poništavati ono što osjećamo. Odvajanje emocija od nas i pretvaranje da ih nema koči naš razvoj i ugrožava naše mentalno zdravlje.
6. Mislim da bi moglo biti gore od ovoga, dakle, ne mogu se žaliti
Ako postoji nešto na što smo navikli, onda su to drugi koji nam govore da “nije tako loše, moglo je biti i gore”. Primjer za to je gubitak posla i rečeno vam je kako barem “naš partner još uvijek ima svoj”.
Ista stvar se događa kada žena pobaci i netko joj, s malo vještine i empatije, kaže da “može pokušati ponovno”.
Začuđujuće je da i mi upadamo u ovu zamku. Mnogi od nas poništavaju svoje sadašnje emocije govoreći si da su stvari mogle biti puno gore. Izbjegnimo ovu misao. Ono što nas boli, frustrira, ljuti ili rastužuje događa se sada, nemojmo to podcjenjivati.
7. Pazite da ne pretpostavite da “možete sve podnijeti”
Postoji mnogo ljudi koji sami sebi govore da ih ništa ne pogađa previše i da se sa svime mogu suočiti. Možda ste i vi jedan od njih. Tvrdnja da imate jak karakter i da ste navikli na životne nedaće također može djelovati kao emocionalna samosabotaža.
Ono što zapravo radimo je zaključavanje naše patnje i to će, prije ili kasnije, utjecati na nas na neki način.
Napokon, naučimo potvrditi ono što osjećamo. Time nećemo eliminirati emocije koje osjećamo, ali će nam omogućiti da ih prihvatimo i upravljamo njima mnogo bolje da razumijemo jedni druge, da volimo jedni druge onako kako zaslužujemo.
ATMA/lamenteemeravigliosa/Pripremila: Suzana Dulčić
