Energije Rtnja

Ove godine (2023.) u proljeće, imala sam iznenađenje života. Ja ću doživjeti Rtanj. Moje je bilo samo da kažem “da”. Naravno da sam odmah pristala, jer dugo godina želim posjetiti ovu planinu. A iskreno, mislila sam da nema nikakve opcije da to doživim, barem ne u ovom životu. Nisam imala želju da osvojim vrh Rtnja, jer to ne mogu tjelesno niti pomisliti. Ali, doživjeti energije ovoga mjesta, pa sve do samog dolaska na istok Srbije, sve mi je to izgledalo da se dešava nekom drugom a ne meni. Silna želja, a šta zna želja šta je nemoguće. Odsjeli smo u Sokobanji, koja je bogata znamenitostima. Moji kumovi, s kojima sam išla na ovo putovanje potrudili su se,  da mi ispune svaku želju, a moje oči su uvijek željne nepoznatog. Od Sokobanje do Rtnja, ima 30 minuta vožnje. Izgledalo mi je kao da sam se vratila nekoliko stotina godina unazad, daje doživljaj za pamćenje. Nisam tip osobe, da sam ranije voljela obilaziti planine. More i sunce, to mi je uvijek bio prioritet. No, ova planina  ovdje je nešto posebno, privlačila me nekako posebno.

 

Vrelo, drevno izvorište božanskih energija nalazi se u podnožnju planine. O Vrelu, zna se još od doba starih Rimljana, a prema nekim pričama Rimljani su svoje vojnike koji su bili ranjeni, dovodili ovdje jer su im rane brže zarastale. Jako posebno, mistično i neobično mjesto koje je locirao akademik Jovan Davidović. Preporučuje se, provesti na kamenju Vrela 20 minuta, dva dana za redom. I tko je u mogućnosti, ponoviti to za 15 dana. Ja naravno, nisam mogla doći u tako kratko vrijeme ponovno, pa sam si uzela i više od 20 minuta po danu. Znala sam gdje idem iz medija, ali sam moj doživljaj Rtnja, je nešto što se ne može opisati dok se ne doživi. Prva naša posjeta bila je na sam 1. maj, te je bilo dosta turista. No, za sve je bilo mjesta. Sjela sam na jedan od kamena na Vrelu, i nakon nekoliko minuta, na mjestu gdje je srčana čakra, počela  sam osjećati neke posebno lijepe vibracije. Sa tog mjesta, te vibracije su krenule ka vratu, nešto neopisivo lijepo. Zatim, glava i čelo da mi se nije išlo odatle. Ne trebam niti govoriti, kako je moje raspoloženje taj dan bilo na vrhuncu. Ja jesam osoba prepuna energije i za mojih 48 godina, i ne ponašam se u skladu sa godinama prema nekim normama Balkana.

 

Taj dan, meni je bio kratak. Htjela sam sve vidjeti, energija je isijavala iz mene (citiram moju kumu), malo mi je bilo 24 sata koliko stane u dan. Naravno da samo kupili čaj sa Rtnja, a gospodin koji prodaje je živa enciklopedija ovog prekrasnog mjesta. Idući dan, tijekom vožnje do Vrela, razgovarala sam sa gospođom koja je išla nekoliko puta na Rtanj, te ga doživjela na puno uzvišeniji način nego ja. Kada sam joj ispričala iskustvo prethodnog dana, rekla mi je da sam se povezala sa planinom. A u to sam se uvjerila, tek nakon povratka kući u Hrvatsku. Taj drugi dan, obećala sam sebi da moram ponovno doći ovdje. Kada? Ne znam, ali moram. 2. 5. je bilo već dosta manje turista, pa mi je vjerojatno zato bilo još ugodnije nego prethodni dan. Sjela sam na kamen, moja kuma do mene no okrenuta meni leđima. Ponovno osjećaji energija kao prošli put, i to je trajalo desetak minuta isto kao i dan ranije. Ostala sam sjediti, a odjednom moja lijeva noga počela je neobjašnjivo vibrirati. Nisam se uplašila, nego ne vjerujući sama sebi što mi se dešava, rukama sam obuhvatila oko butine, pa se sve smirilo. To sam samo mislila u času, jer čim sam ruka odmakla, vibracije su se nastavile. Sada, sve više moja lijeva noga se pomijerala uslijed vibracija. Neopisivo lijepo sam se osjećala. Ne znam koliko je to trajalo, no ne predugo. Kad je to sve prošlo, rekla sam mojoj kumi, šta sam doživjela, na šta je rekla: “Što me nisi barem gurnula u leđa, da se okrenem”?

 

Jednostavno, uživala sam u tim trenucima, i nisam mislila ni na koga. Nakon toga, opet u predijelu srčane čakre, onaj prekrasan osjećaj. Ja od rođenja imam probleme sa lijevom nogom, da li je ovo bila  neka pozitivna reakcija na to sve, ja ne znam. No, što je da je, ali je neopisivo lijep doživljaj. Iako sam u svijetu ezoterije, dugo godina nisam imala intuiciju onako jaku kao što imam sada nakon posjete Rtnju. Ili je nisam znala koristiti ili mi  je trebalo toliko godina, ne znam, i nebitno je. Intuicija mi savršeno radi, a na neki način jesam se povezala sa planinom. Sjedim u mojem miru, samo se sjetim ta dva dana što sam provela tamo, i osjetim kao da gledam Rtanj ispred mene. 

Rtanj je puno opisan i iskreno se nadam da će u budućnosti Rtanj biti još više posjećen. Onakve blagodati, je šteta ne doživjeti barem jednom. Ja sam netko tko ne živi u minutu, pa tako niti na kamenju Vrela, nisam ostala sjediti kako piše, nego kako sam ja osjetila da je dobro za mene. Kako sam navela na početku ove priče, znala sam gdje idem, ali ovakve blagodati nisam se nadala. Dobila sam više od očekivanog, i poželjela sam nam ponovno da dođemo ovdje. Pa, možda se čudo dosađuje.