Zadnja faza je kada partneri uspiju doći do tantričke faze u kojoj ljubav mogu transformirati u duhovno iskustvo. Ova faza je nepoznata na Zapadu i premalo shvaćena pa većina smatra da i ne postoji.
Iako ova podjela sadrži puno podvrsta odnosa, usredotočit ćemo se na njih nekoliko.
Prva faza zaljubljivanja sadrži kolektivne projekcije želja onoga što većina ljudi želi u partnerskom odnosu: strast, zaljubljenost, posvećenost partnera, roditeljsku ulogu zaštite ili sigurnosti koja se kod žena očituje kroz materijalnu sigurnost ili kod muškaraca kroz čežnju za majkom koja se o njemu brine, poistovjećivanje partnera s božanstvom.
Jasno, većina toga se raspadne. U tradicionalnim predjelima muškarac postaje hranitelj koji se brine o obitelji, žena svu ljubav usmjerava na djecu, a u hedonističkim kulturama partneri pokušavaju tražiti ove projekcije samo kroz seksualnost, jer to faza u kojima se partneri jedino tako mogu vidjeti. Iz moje prakse to izgleda tako da osoba priča potpuno nerealno o odnosima i partneri su bajkoviti.
Problem je što ove ljubavi žive u projekcijama Anime i Animusa tj. partneri su božanstva. U tradicionalnom načinu života, žena se poistovjećuje s arhetipom Anime i ona se bavi djecom, a muškarac nabavkom hrane. U ovim strukturama je lakše ostvariti brak na primitivnoj razini postojanja dok je u Zapadnoj kulturi to nemoguće pa su ljudi većinom na Zapadu zbunjeni jer im je osjećajna faza još uvijek nerazvijena, ali očekuju ljubav.
Druga faza je rušenje tradicije ili seksualno – strasna faza, preljubnička faza u kojoj ego misli da je vladar svijeta i da mu je sve dozvoljeno. Svijet me sprječava da živim ono što želim i mislim da bolje znam o ljubavi što stvara određenu seksualnu ovisnost u kojoj je kao i u prvoj fazi razvoja partner još uvijek objekt ili projekcija Anime ili Animusa.
Obično ove faze znaju biti toliko destruktivne jer se traži ovisnost o adrenalinu koji može biti toliko jak da dolazi do ubojstava.
Sljedeća faza projekcije je ona zaljubljeničko – romantična najpopularnija na Zapadu. To je zaljubljivanje u idealne božanske slike koje se raspadaju, jer je ego toliko jak i on ne razumije da želi i u ovoj fazi partnera pretvoriti u objekt služenja njegovim namjerama.
Sljedeća faza je kada partneri uspiju prevladati projekcije i počinju razvijati ljubav, te onda nastaju one duboke ljubavi povezanosti partnera.
Zadnja faza je kada partneri uspiju doći do tantričke faze u kojoj ljubav mogu transformirati u duhovno iskustvo. Ova faza je nepoznata na Zapadu i premalo shvaćena pa većina smatra da i ne postoji. Oni koji su dugogodišnji praktikanti meditacije ili neke druge tehnike, osjetili su iznutra kako je ta energija snažna i kako ju je teško kontrolirati te se u tom činu transformacije muškog i ženskog elementa događa iskustvo koje mnogi prožive na drugačiji način – kroz duboka povlačenja.
Ovdje nisu spomenute mnoge podvrste zaljubljivanja. Recimo, jedan gospodin je imao tešku natalnu kartu za odnose, prošli život je bio povezan sa seksualnim tajnim vezama. Iz natalne karte se vidjelo da je njegova Anima ili ženska strana slabo razvijena i na razini je djevojčice u koje se on onda i zaljubljivao.
On je učio kroz mnoge prekide odnosa koji su mu pomogli da vidi ovu Animu s kojom je bio opsjednut, ali sada je znao da je privlačio dječje ljubavi. Mnogi se pitaju zašto nemaju odnos, ali ove činjenice malo tko vidi jer zahtijevaju iskrenost i suočavanje sa svojim granicama.
Prekomplicirano je ovu situaciju objasniti kroz četiri elementa faze razvoja, ali kad ova privlačenja podijelimo na više i niže tipove osviještenosti projekcija Animusa i Anime dobiju se bolji uvidi.
Kao što Jung kaže: Mi smo još u predpsihološkom emotivnom razvoju, civilizacija je na razini petogodišnjaka pa je jasno zašto je za većinu odnos prepreka.
Ljubav je umijeće, ne budite strogi prema sebi kada se učite ovoj svetoj vještini.
Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut
http://vedski-jyotish.net/