Filozofske škole poznate kao “funkcionalizam” i “beheviorizam” smatraju da se svi vidovi ljudskog bića mogu adekvatno opisati. Funkcionalizam se zasniva na konceptu da se cjelokupno ljudsko ponašanje može kopirati odgovarajućim kompjutorskim programima te daje filozofske temelje za istraživanje u grani kompjutorskog nauka nazvanog “umjetna inteligencija”.

Svjesnost je znanstvenom analizom prihvaćena kao fenomen koji je po svojoj kvaliteti različit od elektro kemijskih reakcija u mozgu. Također je dokazano da se ona u potpunosti razlikuje od protoka informacija u živčanom sustavu. Kao što fizičari shvaćaju da je električni napon nerazdvojivi segment fizikalnih zakona, slična pretpostavka je u shvaćanju da je svijest nerazdvojivi dio realnosti. Svjesnost se mjeri jedinicama, a svaka takva jedinica se naziva “jastvo” ili “bitak svijesti”. Ova pretpostavka nam objašnjava fenomen svijesti, no postavlja se pitanje o prirodi međusobnog utjecaja tj. međufaze između jastva i njegovog fizičkog tijela. U novije vrijeme se vrše takva istraživanja što se može zahvaliti nedavnim otkrićima u grani fizikalne matematike gdje se ova međufaza označava kao “deterministički kaos”. Odatle saznajemo da su oboje, i klasični i kvantni mehanički zakoni fizike, fleksibilni u tolikoj mjeri da se prihvati međusobno djelovanje kvantuma (tj. zbira svjesnosti) zvanog svijest i njegovog fizičkog tijela, a bez da kršimo te zakone.

Mnoge ideje koje predstavljamo u ovom članku, kao hipotezu da je svijest neodvojivi temeljni aspekt realnosti (slično fenomenu električnog napona u fizikalnim sustavima), te potrebu za svjesnim bićem da objasni elektrokemijske reakcije u mozgu, kao i nedavna otkrića na polju “determinističkog kaosa” koja omogućuju da zakoni fizike budu dovoljno fleksibilni kako bi omogućili interakciju između svjesnog jastva i njegovog fizičkog tijela, dolaze izvorno od Dr. Richarda Thompsona, matematičara i znanstvenika na “Bhaktivedanta Institutu” u San Diegu, California, kojemu se ovim putem zahvlajujemo.

Također se zahvaljujemo:

  • Neurofiziolozima Margaret Livingstone, te Johnu Ecclesu za detaljne informacije u pogledu procesa vizualne percepcije
  • Dr. Michael Sabomi za detaljne prikaze autoskopskog fenomena i stručne analize njihovog značaja
  • Dr. Ianu Stevensonu za prikaz obilno dokumentiranih slučajeva koji navode da se svijest jastva može seliti iz jednog fizičkog tijela u drugo.

Istinska priroda svijesti

Od pradavnih vremena, filozofi su postavljali pitanje: “Tko sam ja?” Uobičajeni odgovor na to pitanje je: “Ja sam moje tvarno tijelo!” To je prirodno, jer ako se moje tijelo povrijedi, ja osjećam bol. Ako je povreda dovoljno jaka, onda je moja sposobnost da vršim određene aktivnosti umanjena tj. oslabljena. Isto tako, određeni podsticaj i u odnosu prema mojem tijelu rezultiraju u zadovoljstvu za mene. Drugim riječima, promjena u fiziokemijskom stanju mog tijela ima kao posljedicu promjenu sadržaja moje svijesti. Tako, naša svakodnevna uobičajena iskustva izgleda da uvijek ponovno pojačavaju uvjerenje da smo “naša” tijela. Nitko neće negirati postojanje povezanosti između mene i moga tijela, ali pravo pitanje glasi – kakva je to povezanost?

Oni koji su sofisticiraniji nesumnjivo će reći da uz to što sam ja tijelo, ja sam također i moj um i inteligencija. Ali zar nisu termini kao “um” i “inteligencija” ništa više od imena za složene sustave elektrokemijskih reakcija u mozgu? Ukoliko je to istina, tada ono što se stvarno zbiva je elektrokemijska reakcija, a riječi “um” i “inteligencija” su samo umjetna imena za te temeljnije reakcije. Konačno, oni koji odgovaraju na to pitanje: “Tko si ti?”, govoreći “Ja sam moje tvarno tijelo” ili “Ja sam moje tijelo, um i inteligencija” – zapravo tvrde da su oni složeni sustavi koordiniranih elektrokemijskih reakcija u njihovom fizičkom tijelu i mozgu. Logičan zaključak takve premise jest da to zapravo znači kako oni ne postoje. Ono što je stvarno su elektrokemijske interakcije, a riječ “ja” je samo pojam za određeno privremeno stanje organizacije u tumačenju kemijskog fenomena.

Koncept funkcionalizma

Filozofske škole poznate kao “funkcionalizam” i “beheviorizam” smatraju da se svi vidovi ljudskog bića mogu adekvatno opisati na taj način. Funkcionalizam se zasniva na konceptu da se cjelokupno ljudsko ponašanje može kopirati odgovarajućim kompjutorskim programima, te daje filozofske temelje za istraživanje u grani kompjutorskog nauka nazvanog “umjetna inteligencija”. Prema tim filozofima, potpuni opis ljudskog ponašanja se može opisati ovako:

  1. Određeni podsticaj okoline je označen kao “ulaz”
  2. Osjetila tvornog tijela proizvode sustavni obrazac elektrokemijskih udara što enkodira određene aspekte tog ulaznog podsticaja
  3. Prijenos ovog sustavnog modela pulsiranja ka mozgu
  4. Djelovanje složenih operacija protoka informacija (analogno operacijama vršenim u kompjutorima) na taj obrazac pulsiranja, raz rađeni m u potpunosti živčanim operacijama u mozgu. Rezultat takvih operacija je stvaranje obrasca izlaza elektrokemijskih pulseva 
  5. Ovaj obrazac izlaza se prenosi uzduž ili po određenim motoričkim živcima do odgovarajućih mišića
  6. Posljedica je slijed koordiniranih mišićnih kontrakcija koji izvode željenu aktivnost. To obuhvaća izvanjsko vidljivo ponašanje osobe

Uzmimo na primjer da se udarimo čekićem po palcu. Rezultat bi bio oštećenje tkiva palca. Živci u palcu su stimulirani i sustavni model električnih udara se prenosi do mozga. Određeni aspekti fiziološkog oštećenja u palcu su inkodirani u ovaj obrazac električnih pulseva.

Živčane mreže

Prema neurofiziologiji, mozak sadrži milijarde neurona koji su međusobno povezani na takav način da tvore specijalne strujne krugove zvane živčane mreže, koje su sposobne vršiti složene zadatke protoka informacija. Te živčane mreže su analogne mrežama silikonskih “logičkih gatova” koji se koriste u kompjutorima. Vjeruje se da određene živčane mreže obrađuju obrazac električnih pulseva koji dolaze od osjetila i ekstrahiraju određene odlike ovog obrasca. O tome ćemo govoriti detaljnije u drugom broju. Kada obrazac električnih pulseva od osjetila dođe do mozga, uzrokuje vrlo složen obrazac promjena koje će se desiti tamo u neuronima. Različite elektrokemijske reakcije se zbivaju, kao pumpanje natrijevih i kalijevih iona kroz zidove živčanih stanica i oslobađanje određenih molekula koje djeluju kao “transmiteri” tj. odašiljači.

Zbog takvih i sličnih reakcija, električni pulsevi se prenose od jednog neurona do drugog. Takve vrste reakcija su također odgovorne za logičku funkciju neurona. To znači da će neuron, ukoliko dobije određeni broj ulaznih signala, stvoriti odgovarajući izlazni signal. S tim u svezi, funkcioniranje neurona je analogno funkcioniranju silikonskog logičkog gata, kao npr. “i” gat ili “ili” gat, koji se koriste u suvremenim kompjutorima. Više o tome u slijedećim člancima…

Prethodna objavaDnevni Jyotish Horoskop za 01.01.2014.
Slijedeća objavaŠto je bolest?
Krunoslav Đurđević
Krunoslav Đurđević (1962-2007) bio je propovjednik, predavač vedskoga znanja, urednik nekoliko časopisa iz područja alternative, Jyotish astrolog, kolumnist, glazbenik, pisac, scenarist… Napisao je nekoliko izrazito zapaženih knjiga: “Karma – univerzalni zakon pravde” (1997), “Reinkarnacija” (1997), “Vedska kozmologija” (1998), “Misterija stvarnosti i vremena” (1999), i “Reinkarnacija – mit ili zbilja” (2001). Bio je predsjednik i voditelj “Bhaktivedanta – Udruga za znanost i religiju”. Gostovao je u TV-emisijama poput “Latinice” i “Na rubu znanosti”.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.