Uspjeh i sreća vašega djeteta ne ovise o stupnju naobrazbe koju će eventualno steći u godinama školovanja, već o poznavanju vlastitoga uma i sposobnosti da ga koristi ispravno i svjesno.
Život se sastoji od mnogo toga, a ponajviše od učenja, zapravo možemo reći kako čovjek uči tokom cijeloga života, jer to uistinu i jeste tako.
No učenje ne bi bilo moguće kada čovjek ne bi posjedovao svjesni um kroz kojeg on promatra i spoznaje sebe i svijet u kojem se nalazi.
No unatoč tome što je naš Um nešto najsofisticiranije sa čime se susrećemo u životu, o njemu nas nitko ništa ne uči. U svim godinama koje potrošimo na educiranje kroz školske programe gdje u sebe pohranjujemo ogromnu količinu informacija, a koje su u barem 90% slučajeva sasvim irelevantne za nas i naše postojanje, mi ne učimo ništa o Umu koji nam zapravo i omogućuje da učimo, pamtimo, istražujemo i osjećamo. Ne smatrate li to apsurdom !?
Od sedme godine života pa sve do završetka školovanja, koje ovisno o ambicijama može potrajati i do kasnih dvadesetih, mi pomoću uma sakupljamo znanje koje nam zatim služi kao temelj na kojemu izgrađujemo svoju osobnost. Gledajući tako, lako možemo zaključiti kako je upravo Um temelj svega što jesmo i što živimo u ovom našem materijalnom ispoljavanju sebstva. Nije li onda u najmanju ruku čudno to što nas nitko nikada nije učio kako da koristimo taj moćni alat koji osmišlja, konstruira i ispoljava našu cjelokupnu stvarnost.
Kada pogledamo oko sebe, sve izuzev prirode jeste djelo našega uma. Građevine, industrija, društvo, mir, rat, blagostanje, patnja, bogatstvo, siromaštvo….sve je to isključivo proizvod ljudskoga uma, a opet o Njemu niti riječi, kako u kućnom tako i u školskom te društvenom odgoju. Kako je moguće da jedan tako bitan dio nas biva totalno zanemaren? Pitate li se to ikada?
Ne bi li bilo bolje da djeca u školskim klupama, umjesto o povijesnim ratovima i bitkama uče o bogatstvu Uma i moćima koje isti posjeduje? Naravno da bi bilo bolje, no očito je nekome u interesu da umjesto osviještene omladine, škole proizvode indoktrirane robove koji umiju jedino ispunjavati zadane zadatke. Ne zaboravite činjenicu kako je mudra i slobodna osoba, koja umije svoj život stvarati u svome umu, velika prijetnja za sustav koji ne treba slobodne ljude već radnike (robove) koji će sve zadatke rješavati šutke. Sjetite se ovoga kada sljedeći puta budete korili svoje dijete zbog toga jer ga škola i učenje ne zanimaju.
Uspjeh i sreća vašega djeteta ne ovise o stupnju naobrazbe koju će eventualno steći u godinama školovanja, već o poznavanju vlastitoga uma i sposobnosti da ga koristi ispravno i svjesno. Neka vam ovo uvijek bude na pameti!
Čovjek je prije svega Duhovno biće, zatim slijedi intelekt (Um), a tek onda tijelo. Po ovome redoslijedu možemo uočiti kako je Um svojevrsni most koji povezuje naše ograničeno tijelo s neograničenom dubinom Duše. Bez zdravoga uma čovjek ne može biti adekvatno povezan sa svojim duhovnim sferama, a kada čovjek (tjelesno ispoljavanje bića) nije povezan sa svojom Dušom, tada on gubi svoju stvaralačku moć.
Kada bi u školama učili promatrati sebe i upoznavati svoj um i svoje sveukupno biće, živjeli bi u svijetu bez korupcije, ratova, različitosti, natjecanja i mržnje, iz razloga jer bi djeca imala prostora da izgrade empatiju. No sustavu koji trenutačno upravlja našom fizičkom stvarnošću to nikako ne bi odgovaralo te upravo stoga imamo školstvo kakvo imamo, školstvo koje u nama ubija svaki atom slobodnog promišljanja. Nekima se to ne čini tako, no uzmite samo udžbenike svoje djece i pogledajte količinu sadržaja kojeg moraju nagurati u svoje male Umove, a zatim se zapitajte što je od svega toga zaista potrebno za njihovu osobnu sreću. Je li išta!?
Naš unutrašnji nemir i nemogućnost da osjetimo i spoznamo sebe jeste rezultat opterećenosti našega uma koji je prepun beskorisnih informacija iz kojih proizlaze sve naše misli i uvjerenja. Stoga odgovorno tvrdim da moderno školstvo nanosi mnogo više štete ljudskom biću nego što mu koristi. Edukacija bi uvijek trebala biti usmjerena ka spoznavanju Sebe, no današnje školstvo je edukaciju u potpunosti zamijenilo učenjem činjenica napamet, i to beskorisnih činjenica uglavnom.
Kvaliteta vašega života ovisi o tome koliko ste sposobni svjesno koristiti svoj um kako bi njime stvarali svoje unutarnje, a i vanjsko bogatstvo. Onoga trenutka kada se prepustite nesvjesnom djelovanju vi prepuštate svoj život sustavu koji u cilju ima jedino da vas iskoristi što je više moguće. Stoga ako želite biti slobodna, sretna i ispunjena osoba, vi morate ‘zaboraviti’ (ostaviti po strani) sve što ste naučili o životu i krenuti s učenjem ispočetka. No ovoga puta pažnju obratite na svijet kojeg nosite unutar sebe , jer on je taj koji oslikava stvarnost koju živite izvana…
Namaste
Anđelko Katinić, https://akananda4.blogspot.com/
