Ako čekaš 31.12. da se osmjehneš ljudima, da ih poljubiš u obraz, pitaš kako su, posjetiš zaboravljenog djeda u Domu, mamu i tatu pet kilometara udaljene, pozoveš brata s obitelji na ručak, kupiš sestrinoj djeci poklone, začudiš se kako su porasla, a onda od ponoći nastaviš po starom, ti ćeš i u 2023. biti emotivno osakaćen. Sve mijenjaš ti, ako hoćeš. Ako nećeš, možeš brojati još osam puta po deset sekundi narednih trideset godina. Uvijek sve počinje od tebe.
Zavoljet ću Novu godinu onda kada svaku zapaljenu petardu zamijeni dug poljubac u usta.
Kada u trgovinama nestanu apokaliptični prizori apokaliptično unezvijerenih ljudi, preplašenih da će možda samo jedan dan ostati gladni, bez kruha.
Kada prestanu šljaštiti šljokičaste haljine iz izloga, jer je obući šljokičastu haljinu must have, rekli modni blogeri.
Kada prestane euforično odbrojavanje onih deset sekundi do Nove, jer „Nova mijenja sve”.
Mijenja, vraga mog. Mijenjaš ti, ako hoćeš. Ako nećeš, možeš brojati još osam puta po deset sekundi narednih trideset godina. Uvijek sve počinje od tebe.
Ako gruvaš eksplozivom, ne misleći na djecu, stare, pse, mačke… ti ćeš i u 2023. biti sebični skot kojem je malo bombi i rata. Samo rokaj!
Ako pomahnitalo prazniš police trgovina, praviš osam vrsta kolača, savijaš sarme i ne daš gladnom pored sebe ni red oblatni, ti ćeš i u 2023. biti sebični skot koji će se, koliko god imao, uvijek plašiti gladi.
Jer ti vjeruješ da se glad utoljava mesom i kiselim kupusom, a ne dobrotom i darivanjem. Samo krkaj preostalo u zamrzivač, nikom nemoj dati.
Ako tri mjeseca ranije zakazuješ kod frizera, dva mjeseca ranije kod manikira, obilaziš mjesecima ranije sve butike da nađeš must have haljinu, drameći što ne pristaje tvom tijelu, ti ćeš i u 2023. biti u grču sa sobom svaki put kada ti nešto must have ne bude pristajalo ili ne budeš imala novca da to must have priuštiš.
Da ti kažem dobru stvar, sebi budi must have. Sebe imaj, originalnu, autentičnu i onda će 2023. donijeti promjenu koju očekuješ.
Ako čekaš 31.12. da se osmjehneš ljudima, da ih poljubiš u obraz, pitaš kako su, posjetiš zaboravljenog djeda u Domu, mamu i tatu pet kilometara udaljene, pozoveš brata s obitelji na ručak, kupiš sestrinoj djeci poklone, začudiš se kako su porasla, a onda od ponoći nastaviš po starom, ti ćeš i u 2023. biti emotivno osakaćen.
Zavoljet ću Novu godinu onda kada praznični duh osjetim u čistim srcima suosjećajnih, brižnih ljudi, a ne u njihovoj histeriji zbog koje ne znaju da li da prije grunu eksploziv, petardu kraj kuće u kojoj spava tek na svijet pristigla beba ili uguraju u usta toliko hrane kao da sutra ne postoji (iako to sutra usplahireno odbrojavanjem dočekuju).