Ispunimo svoju svrhu kroz našu svakodnevnicu. Zabavimo se. Izdvojimo se iz mase. Samoostvarimo se.
Svi želimo imati najzabavniju svakodnevnicu. Ostvarimo je kroz proces individualizacije.
Za vrijeme škole, potvrdu svoje vrijednosti dobivamo putem ocjene našeg znanja iz pojedinih sfera nauke.
Tako nam je lakše steći samopouzdanje koje leži na čvrstim stupovima utemeljenim na ocijeni našeg zalaganja od strane stručnjaka iz pojedinih područja.
Možemo postati stručnjaci samo u području za koje smo se jasno opredijelili kao za područje svoje stručnosti.
Kako bi podmirili svoje materijalne potrebe, nužno je unovčiti svoju stručnost i tako joj dati vrijednost na način na koji su joj u školi davale ocjene.
Kada radimo ono što volimo, uživamo u tom danu i trenutku, užitak nam je truditi se i zalagati se, neovisno kakvu nagradu za to dobili. To je naše srce, to smo mi.
To je realizacija nas samih. Puni smo zadovoljstva, drugi ljudi se dive našem radu, ponosni smo na ono što smo postali.
Sa našim unutarnjim zadovoljstvom raste i naš materijalni probitak jer drugi paralelno vrednuju naš dosadašnji i sadašnji trud. Što su nas više drugi spremniji platiti za naš trud, to smo sigurniji da smo postali stručnjaci svog područja. Na taj način stječemo samopouzdanje, postajemo ponosni na proizvod svog rada.
Kako se sve mijenja, mijenjaju se standardi kvalitete, mijenjaju se preferencije okoline, mijenjaju se naši životi. Zato je potrebno kontinuirano raditi na sebi, a raditi na sebi znači raditi na svojim sposobnosti. Tako dolazimo sve bliže svojem cilju individualizacije, odnosno realizacije samih sebe te ćemo se tako razlikovati od mase i istaknuti.
Kada postanemo nezadovoljni životom znači da smo stagnirali, odnosno da nismo dovoljno dugo ili dovoljno radili na svojim sposobnostima. Trenutak detekcije nezadovoljstva trenutak je u kojem trebamo dobro razmisliti o svojoj nadogradnji u smjeru u kojem će se najviše isplatiti.
Što je veći zahvat, to će biti potreban i veći trud, no isto tako će nadogradnja biti veća, a time i naše zadovoljstvo onime što smo postali i vremenom koje smo uložili da sagradimo ono što smo postali. Postajemo svjesni svih inputa i outputa te smo ponovno zadovoljni, žustriji u zaštiti samih sebe, onoga što smo stvorili i što smo zaradili, život postaje lakši jer što radosnije doživljavamo sadašnjost ( a u danom trenutku smo već na visokom stadiju ) sreće, sretnije ćemo razmišljati o svojoj budućnosti i posljedično kreirati razgranate planove koje nam dopušta prosvjećeno stanje uma do kojeg smo došli receptom: 1. rad i trud na sebi te hrabrost biti drugačiji i imati nove ideje, 2. ustrajnost u životnoj borbi. Tada se nalazimo na silver razini koja je predstadij golden razini u kojoj smo sposobni ostvariti nove razgranate ideje koje stvaramo u stadiju sreće dok se nalazimo poluprosvjećeni na silver razini. Silver razina nam omogućuje sretan, neopterećen i pobjednički state of mind u kojem smo svjesni svojih sposobnosti, mogućnosti i koja nam omogućava neograničeno napredne ideje koje želimo ostvariti u budućnosti, a realizacija kojih će nas dovesti na diamond razinu. Na taj način smo osigurali siguran napredak i nemogućnost dolaska u stanje nezadovoljstva sa samima sobom, a koje smo osjećali na početnom stadiju. Tako smo si osigurali sretan, ispunjen, prosperitetan i bogat život te smo se individualizirali, odvojili od mase i ostvarili svoju svrhu.
U tome je čar rada na sebi i uživanja u nagradama koje dobivamo za to. To je recept za uspjeh u životu.
Vrijeme teče samo u jednom smjeru. Prosječan smrtnik ga ne može vratiti.
Analizirajući uspješne velike primjere iz javnosti, vidljivo da trud istodobno uključuje i odricanje i aktivno djelovanje. Ne ide sve uvijek po planu, a posljedica te činjenice je nužnost naše ustrajnosti i zadržavanja pozitivnog stava u situaciji u kojoj nam se na našem poslovnom putu prilikom postizanja određenog cilja ili međucilja pojavi novi izazov pri čijem je rješavanju je realno očekivati fuziju patnje i sreće, ovisno sa kojeg stajališta doživljavamo život- pozitive ili negative. Ukoliko predano radimo na objektu rada, ući ćemo u neopisive sfere kreativnosti, diviti ćemo se sami sebi, uživati ćemo u onome što radimo. Nećemo patiti od kompleksa veličine jer ćemo u očima drugih biti veliki.
Važno je upravo ono što realiziramo jer je jedino to naoko vidljivo trećima.
To je naš materijalizirati fizički i psihički trud koji drugi ocjenjuju novčanom vrijednošću koju će biti spremni dati za objekt našeg rada. Bitno je da čovjek nema stranputice već vidi jasnu viziju svog cilja. Tada sve teče lakše i jednostavnije.
Trebamo shvatiti što je naša čežnja.
Kada od nje krenemo kao od točke A na put do točke B, njoj ćemo se vraćati kao izvoru energije koristeći je kao podsjetnik zašto se patimo, trudimo, ustajemo, zašto nakon prepreke nećemo odustati. Ta prepreka se može vizualizirati kao betonski blok koja zajedno sa ostalim preprekama predstavlja hrpu betonskih blokova iza kojeg se nalaze dijamanti. Kao oruđe imamo samo ruke, a želimo dijamante. Naša je odluka hoćemo li plakati ispred bloka jer ga ne možemo odmah srušiti ili ćemo se svaki dan truditi najvećim maksimumom dok ne srušimo i posljednji blok. No, nismo u opasnosti sve dok imamo čistu viziju onoga što želimo, odnosno dijamante. Nećemo oklijevati ponekad iskoristiti i zadnji atom snage samo zato jer znamo da smo na takav način bliži dijamantima. Sve dok nam ne zadrhte ruke od iscrpljenosti.
Svaki poslovni poduhvat, svako planiranje nam postavlja pitanje what if. Što ako se dogodi nešto loše? Zar smo se samo radi tog pitanja, samo radi straha spremni odreći svojeg života i potencijala?
Radili smo na sebi upravo kako bi nadvladali odustajanje zbog toga pitanja. Trebamo biti spremni na rizik, a prijašnji rad na sebi nam omogućuje da unaprijed pronađemo rješenje, odnosno da izgradimo rješenje za sve probleme koje unaprijed predvidimo dok još nije nastao rizik. Na takav način, odnosno planiranjem, smanjujemo rizik budućnosti za ugrožavanje kvalitetnijeg i profesionalnijeg rješavanja problema koje nismo mogli predvidjeti, koje će se dogoditi kao posljedica neke vanjske okolnosti kao što je disanje tržišta. Pri suočavanju sa takvim nepredvidivim problemima vrijedi pravilo survival of the fittest. Trebamo upotrijebiti sve naše moći kako bi pobijedili svaki problem koji naiđe na našem putu prema uspjehu, a pobjeda u takvoj igri će nam dati bodove koji se dijele na svjetskoj pozornici na kojoj igramo stručnjak-nestručnjak. Što više bodova skupimo, to smo bliži stjecanju reputacije stručnjaka u našoj branši.
Možda je bolji primjer od betonskih blokova iza kojeg se nalaze dijamanti, džungla u koju moramo ući da bi je prošli, proživjeli sve što je u njoj te nakon nje došli do obećane zemlje u kojoj se nalazi sve što je naše.
Zamislite film u kojem glavni lik uspije doći od Europe do Južne Amerike, a konačni cilj mu je doći do Antarktika gdje ga čeka ostatak njegovog tima. I sada zamislite da taj lik u džungli naiđe na oštro grmlje koje će mu razderati kožu kada će se probijati kroz njega. Zamislite da se on okrene i vrati se u Europu jer ga je strah ući u grmlje i probijati se.
Jedino na takav način, kada se beskompromisno borimo za svoj život, mnogo ulažemo, odričemo se, možemo ostvariti svoju sreću.
Kada ustrajno hodamo za svojom srećom, život će nam se sastojati od niza malih pobijeđenih bitka koje kada se sve zbroje daju nadzemaljske sposobnosti uspješnog ratnika koji nikada ne odustaje.
Svaki pobijeđeni izazov nas čini pobjednikom koji je svakom pobjedom sve bliži konačnoj velikoj pobjedi.
Pomislili bi da ćemo na isti način neraskidivo ostati povezani sa onima kojima smo pomagali. No, sa ljudima kojima smo pomogli imamo ljubav utemeljenu na altruizmu, a sa ljudima s kojima smo pomagali stječemo odnos temeljen na suradnji i zajedničkom interesu, a taj interes je altruističko pomaganje drugima te korištenje svojih sposobnosti i ljubavi u tu svrhu.
U dobrotu tih ljudi smo se uvjerili dok smo surađivali sa njima u spašavanju i pomaganju drugoj živoj duši. Takve ljude želimo u svojem životu, međusobna povezanost ostvarena kroz suradnju dovesti će do ponovnog kontakta jer su to osobe kojih ćemo se prvih sjetiti u situaciji kada su nam potrebne njihove sposobnosti i osobine. Na takav način interakcije i druženja sa okolinom sprečavamo otuđenje od drugih, usamljenost i posljedičnu anksioznost te si osiguravamo sadašnjost i budućnost bez društvenog otuđenja i socijalne isključenost, a konačno i budućnost u kojoj sjedimo sami na vrhu.
Na takav smo način putem individualizacije, odnosno ostvarenja svojeg punog potencijala pobijedili alijenaciju.
Zamislite dan u kojem hodamo zemljom i vidimo da neki ljudi rade neki teški fizički rad. Na prvu pomisao, misao bi nam bila kako se jadni ljudi teško muče za nisku plaću. No, ako priđemo tim ljudima, reći će da rade nešto zanimljivo za sebe ili drugoga. Ti ljudi zabavno provode dan. I usput grade budućnost. Zašto bi vi dan proveli dosadno i za jedno desetljeće shvatili da nemate ništa iza sebe samo zato što niste ušli u utrku života i radili u tu svrhu nešto zabavno?
Neka zabavno postane korisno, i sve će nam lakše ići od ruke. Izgraditi ćemo nasljedstvo.
Lorena Krizmanić
