Fokus na pozitivnom – da, ali: je li on tako jednostavno i mehanički provodiv u složenostima života na Zemlji, tj. našeg osobnog života, kao što nam izgleda ili kao što se u mnogim tajnaškim objašnjenjima postavlja?
Piše: Miroslav Prvulović
Poznat je tajnaški princip (i metod) sa fokusom na pozitivnom, fokus na pozitivi, kao princip privlačenja onoga što želimo, čemu težimo. U (starijoj) ezoteriji taj princip je iskazan, približno, na sljedeći način: svijest nam je tamo gdje nam je pozornost, u ono na što se fokusiramo ulažemo svoju Energiju (sa velikim “E”, radi ukazivanja na njezino suptilnije, više podrijetlo u odnosu na energije koje imamo posvuda vidljive i opipljive u svom fizičkom svijetu), to obogaćujemo svojom Energijom i privlačimo sebi, ili činimo da nas to privlači sebi, da nas snađe. Oba tumačenja imaju svoju neumoljivu logiku, koja se uveliko iskustveno i dokazuje u primjenama, mada ne onako mehanički i jednoznačno kao što izgleda kada se ovi principi prezentiraju. Život koji imamo na Zemlji, koji živimo, ipak je nemjerljivo složeniji, on usložnjava i samu primjenu ovih principa, kao i dobivanje “nagrada” ili rezultata za njihovu primjenu.
No, prije ukazivanja na neke aspekte te složenosti, ili tih složenosti, spomenimo uzgred: koristićemo pojmove “pozivitno” i negativno”, jer su već uobičajeni u kontekstima razmatranja ovakvih tema, mada je i tu stvar kompliciranija, a kompliciranija upravo u smislu koji je već naznačen. Naime, ako se samo malo udubimo u pojmove “pozitivno” i “negativno” – dolazimo do njihove vrlo rastegljive relativnosti: ono što nam dođe kao pozitivno, ili što po vladajućem stereotipu shvaćamo kao pozitivno – može upravo, pri dubljem promatranju, biti negativno, i suprotno. I ne radi se tu o nekim pukim filozofskim ili pseudofilizofskim nadmurivanjima, već sasvim praktički uočljivim relativnostima. Radimo posvećeno i sa najboljim namjerama neki posao, počnu nas snalaziti blokade, zdravstvene, sudbinske, itd. Blokade, naravno, i shvaćamo i doživljavamo kao nešto negativno. A one mogu biti pozitivne. Kardiovaskularne smetnje, čak oboljenja, mogu biti posljedicom lošeg ritma življenja, kojim rasipamo nemilice svoju Energiju, trošeći se na more poslova, funkcionirajući “sto na čas”. Te ova blokada, ova negativnost, radi u našu korist, navodi nas na preispitivanje i promjenu našeg stila življenja i naših ciljeva (je li nam baš neopohodno imati i uraditi sve što smo naumili, ili nam je važnije, biblijski rečeno, “sačuvati dušu svoju”).
Dakle, ispravnije bi bilo govoriti o “evolucionističkom” i “antievolucionističkom” ili “neevolucionističkom”, kao o onome što ide na ruku našem rastu, ili kao o onome što ga priječi. No, kao što je rečeno, kako je opozicija “pozitivno-negativno” uobičajena, radi lakšeg snalaženja – neka ostane i u ovom tekstu.
Eto nam jednog aspekta našeg polaznog pitanja: složenosti primjene principa odvraćanja pozornosti od negativnog, a posvjećivanja pozitivnom. Točno je da nas bavljenje negativnim uvlači u nekakvo teško morfičko polje, te potencijalno nam navlači, dovlači same negativnosti. Ali, ako nismo, ne želimo da živimo u iluzijama – moramo priznati da negativnosti dominiraju na Zemlji, u postojećoj civilizaciji. Samokontrola u nefunkcionalnom bavljenju negativnim aspektima je poželjna, ali, ne možemo reći kako normalno funkcioniramo ako na silu nastojimo cenzurirati svoju percepciju, segmentirati ju izbacivanjem iz nje svega negativnog, a propuštanjem samo onoga što je pozitivno. Jer su i jedno i drugo u životu na Zemlji u gustom prepletu, čak, priznajmo, negativno dominira.
Što bi značilo jedno ispravnije, potencijalno ispravnije postavljanje? Problemima i negativnošću mi se moramo baviti, dok nam oni iskrsavaju na životnom putu, a nema toga ko je za njih uskraćen. Ne znači da treba da jurimo za njima, da “tražimo vraga”, ali – kada nam iskrsnu, nije normalno da se pravimo da ih nismo konstatirali, i da bježimo od toga da ih, u mjeri koja nam je neophodna, razmotrimo, proanaliziramo, zauzmemo svoj stav, ako je problem u pitanju – da ga riješimo. E, od te točke dalje bavljenje nekim problemom ili negativnošću bi nam postajalo balast i uklapalo bi se u princip privlačenja lošeg. Nakon te točke ispravno je da se fokusiramo na rješenje ili na cilj koji umjesto konstatirane negativnosti želimo postići (ako je sve to u domeni onoga što mi osobno možemo postići, velike društvene i globalne probleme i negativnosti ne možemo rješavati). Dakle, od te točke bi išao na početku navedeni princip fokusa na pozitivnom (ishod, rješenje, cilj).
Vidimo da metod-princip fokusiranja na pozitivno, a bježanje od negativnog, nisu tako jednostavni, ni u promišljanju, ni u provedbi, kao što iz formulacije izgleda, ili kao što bez udubljivanja u njih izgleda.
Postoji u svemu ovome još jedan aspekt (i svakako ne posljednji, ako bi se pravila neka ozbiljnija od ovog teksta studija o ovoj temi): mi umnim naprezanjem razgibavamo svoje kreativne sposobnosti. Umne sposobnosti se ne razvijaju (samo) fokusom na onome što je lijepo i poželjno, već upravo – hvatanjem u koštac sa problemima, a koji su dakako neodvojivi od negativnosti (postoji li problem koji je sav od pozitivnosti?!). Eto i još jednog vida relativnosti opozicije “pozitivno-negativno”: negativno nam omogućuje razgibavanje uma, izaziva izoštravanje pronicljivosti, spoznajnih prodora, itd, dakle, ispada u ovom smislu kao pozitivno, kao pomoć u našem rastu, jačanju, sazrijevanju.
No, ovdje su nam od koristi mjera ili vještina sa kojom nećemo dopustiti da nas negativnosti, kojima smo se u cilju raskrinkavanja ili nalaženja rješenja bavili – uvuku u sebe. Vještina kretanja po površini živog blata – tako što se puzi. Bavimo se njima dok ne dođemo do rješenja ili do formuliranja cilja, a onda se fokusiramo na cilj, ili, ako je u pitanju samo stav – zauzeli smo stav-rješenje, neka ga, imamo ga u repertoaru svojih svjetonazora.
I još samo jedan aspekt složenosti generalnog fokusa na pozitivnom, i dosta ih je za ovaj tekst: proučavalačkim ili nekom vrstom prethodnog proučavalačkog bavljenja problemom-negativnošću – mi dolazimo do najboljeg i najispravnijeg rješenja ili najbolje i najispravnije postavljenog cilja. Bježanje, sa gađenjem i skoro strahom od negativnosti-problema, bijeg u prvu pomisao koja nam u vezi sa tim kao pozitivno, ili kao pozitivna zamjena padne na pamet – nije mudro, nije refleks mudrosti. Vrlo često cilj koji nam olako padne na pamet – može biti “kusi” cilj, može upravo biti štetan po naš evolucionizam, po rast našeg uma, duha, svijesti. Ali, da još jednom na kraju naglasimo: jedno je opsesivno bavljenje nekim problemom-negativnošću, a drugo je preliminarno bavljenje, da bismo došli do ispravnog stava, rješenja, formuliranog ili postavljenog cilja.
