Učenje koje je Isus donio svim narodima ovoga svijeta je „uska staza putem u nutrinu“. Malobrojni idu tim putem. Milijuni ljudi u svojoj samodopadnosti radije koračaju „širokom stazom“ koja ih u konačnici ne dovodi do Istine. Istinski smisao Božića je slaviti pobjedu Svjetla nad Mrakom, spoznati da niti jedna duša na svom putu prema Nebeskoj Domovini nije više izgubljena.
U koje se točno vrijeme rodio Isus? Nitko sa sigurnošću to ne može reći. Što točno slavimo 25.12., dana kojeg obilježavaju mnoge zemlje svijeta kao dan rođenja našeg Otkupitelja Isusa Krista? Možda je točniji datum Njegovog rođenja 07.01. koji se slavi u nešto manjem broju zemalja? Zašto se slave dva Božića?
I jedni i drugi pozivaju se na različite kalendare. Prvi na Gregorijanski (po papi Grguru XIII, drugi na Julijanski kalendar po Gaju Juliju Cezaru). Prema različitim zapisima i predajama, u vrijeme Isusovog rođenja pastiri su sa životinjama boravili i noćili na otvorenom prostoru, što ukazuje da je to vrijeme moralo biti barem u rano proljeće, a nikako u zimskim mjesecima.
Mnogi astrolozi i astronomi koji su se bavili proučavanjem nebeskih tijela i pojava koje su prethodile Isusovom rođenju prije 2000 godina, došli su do sličnog zaključka kako je Isus najvjerojatnije bio rođen u astrološkom znaku Riba što ima simboliku i u Eri Riba (koja je trajala oko 2000 godina, donedavno) i kod prvobitnih kršćana znak Riba je bio znak prepoznavanja.
U mjesecu prosincu/decembru imamo najkraće dane u godini i najduže noći. Poznato je iz pisane povijesti da su Rimljani u prosincu slavili tzv. Saturnalije, u čast Boga Saturna i kult „Nepobjedivog Sunca“, koji se, gle čuda, slavio baš 25.12. Slučajnost? Staro- egipatski bog Horus se isto rodio 25.12. Slučajnost? Prije nastanka službeno priznate kršćanske religije, u Rimskom carstvu je bio uvelike raširen kult Boga Mitre (mitraizam).
Isus se rodio među židovskim narodom. On je došao na Zemlju za sve ljude i duše, kao i za životinje i Majku Zemlju. Isus nije bio katolik, pravoslavac, protestant ili bilo koje druge vjeroispovijesti. Do 11. stoljeća naše ere, točnije do 1054. g., postojala je jedna „kršćanska crkva“. Nakon tog perioda došlo je do raskola unutar institucije crkve i do podjele na Zapadnu i Istočnu Crkvu ( u novije vrijeme poznatiju kao katoličku i pravoslavnu).
U vrijeme vladavine rimskog cara Konstantina prestaje progon kršćana i zajamčena je sloboda izražavanja svoje vjere. Tako se 313. g. smatra službenim početkom nastanka institucije crkve koja je sebe proglasila „kršćanskom“ i uz „veliku i svrsishodnu pomoć“ cara Konstantina i kasnije cara Teodozija I „tzv. kršćanstvo“ postaje službenom religijom. Zabranjuju se sve dotadašnje religije i vjerovanja koja su bila prisutna u tadašnjem Rimskom Carstvu.
Nova religija koja je bila u nastajanju, malo ili gotovo nikakve sličnosti nije imala s učenjem Isusa iz Nazareta. Iako su u različitim vremenskim razdobljima unutar crkve djelovali kršćanski mistici koji su crkvu uvijek pozivali na preobrazbu i okretanje pravim unutarnjim vrijednostima koje je Isus naučavao, crkva je i dalje slijedila svoje dogme i rituale, pretvorivši tako Isusovo učenje u „izvanjsku religiju“ koja je u mnogočemu slična poganskim religijama i velikim dijelom potječe iz mitraizma.
U današnje vrijeme bi to modernim rječnikom nazvali: „copy- paste“. Možda će se netko pobuniti i zapitati se: „Kakve veze ima današnje kršćanstvo s kultom Mitre?“ Ako se crkva uistinu odrekla kulta Mitre i slijedi učenje Isusa iz Nazareta, kako to da papa, kardinali, nadbiskupi i biskupi na glavi nose kapu, koja se gle slučajnosti zove- Mitra.
Onaj tko želi proučavati povijest i utjecaj različitih poganskih religija na „kršćanstvo“ naići će na mnoge primjere koje je crkva inkorporirala kroz svoje dogme i različite rituale. Koji nam primjer daju oni koji se pozivaju na učenje Isusa iz Nazareta? Zar nije licemjerno u vrijeme nadolazećeg blagdana Božića uvijek iznova slušati jedne te iste floskule od crkvenih poglavara kako se trebamo osloboditi konzumerizma i okrenuti pravim istinskim vrijednostima Božića kao što su ljubav, mir, dobrota,…
Poznata je Isusova rečenica: „Prije će deva proći kroz ušicu igle nego će bogataš ući u kraljevstvo nebesko“ ili „Jao vama licemjeri koji izgledate poput lijepo okićenih grobova…“ Učenje koje je Isus donio svim narodima ovoga svijeta je „uska staza putem u nutrinu“. Malobrojni idu tim putem. Milijuni ljudi u svojoj samodopadnosti radije koračaju „širokom stazom“ koja ih u konačnici ne dovodi do Istine i znanja o Kristovom Svjetlu.
U sva je vremena tako bilo. Za vrijeme Njegovog života kao Isusa iz Nazareta i kasnije tijekom povijesti, malo je bilo istinskih sljedbenika koji su Njegovo učenje provodili u djelo. Uvijek se tu radilo o manjim skupinama. Kao i u Njegovo vrijeme dok je bio na Zemlji, tako i u današnje vrijeme, ljudi vole više slušati vjerske poglavare, nego se okrenuti „unutarnjem Kristu“ koji stanuje u svakom čovjeku i u svakoj duši.
Prema popisu od prije nekoliko godina, „deklariranih kršćana“ ima preko DVIJE MILIJARDE na planeti Zemlji. Tu su uključeni katolici (kao najbrojnija vjerska skupina s brojem od preko 1 MILIJARDU), pravoslavci, protestanti,…itd. Trenutno na Zemlji ima više od 7,5 milijardi stanovnika.
U Hrvatskoj koja broji oko 4 milijuna stanovnika, deklariranih katolika je nešto manje od 90 posto što približno iznosi više od 3 milijuna ljudi. Pod „deklariranim“ smatram sve one koji se tako izjašnjavaju bilo krštenjem po rođenju ili po „defaultu“ (zadanom, predodređenom) jer pripadaju određenoj naciji.
Ima puno onih koji nikada ili rijetko (eventualno za blagdane Božića i Uskrsa) odlaze u crkvu. Čak i crkva kaže da od navedenog broja, „praktičnih vjernika“ ima oko 20-25 posto. Tu vjerojatno misle na one koji redovito prakticiraju svoju vjeru odlazeći na mise i bogoslužja, redovite ispovjedi i pričesti i koji žive „uzornim kršćanskim životom“.
Ako je to istina i vratimo se na onih 25 posto vjernika u Hrvatskoj, to iznosi oko 750 000 ljudi. Stvarno reprezentativan broj. No, pogledajmo malo istini u oči. Po provedenim anketama, ljudi koji su se iselili iz Hrvatske i otišli raditi u Njemačku, Austriju, Irsku i druge zemlje, kao prvi razlog odlaska iz zemlje nisu naveli ekonomske razloge i visinu plaće, nego nepotizam, korupciju, nemoral i razočarenje u institucije pravosuđa.
Kako je to moguće s tolikim brojem kršćana u zemlji? Većina se političara koji participiraju u izvršnoj vlasti deklarira kao vjernici (katolici) i rado sjede u prvim klupama kada se služe mise. Ti političari nam isto tako izražavaju lijepe želje, pozivajući nas na ljubav, mir, zajedništvo,… U praksi vidimo i doživljavamo sasvim nešto drugo.
Mnogi su ljudi širom zemaljske kugle razočarani u Sustav koji im je nametnut. U mnogim tzv. „kršćanskim zemljama“ posljednjih dana i tjedana doživljavamo eskalaciju nezadovoljstva i prosvjede očajnih i obespravljenih ljudi koji ustaju u borbi za svoja prava, protiv nametnutog im neo- liberalno- robovlasničkog sustava.
Gdje je istinsko kršćanstvo koje je donio Isus? Gdje je ljubav za brata i bližnjega? Gdje je mir i poštenje? Tu doista nešto ne štima. Mnogi su se ljudi u svojoj boli, patnji i nemoći razočarali u Stvoritelja i Krista tako da su izjednačili učenje Isusa iz Nazareta s učenjem institucija crkvi.
„Ja Sam Put, Istina i Život i nitko neće doći Ocu osim preko Mene“.
„Slijedite me“.
Isus iz Nazareta nije govorio da slijedimo vjerske poglavare (kojim god imenom se nazivali), već Njega. Kristu i našem Nebeskom Ocu nisu potrebni posrednici i „tajnici“ ovdje na Zemlji. Možemo otvoriti svoje srce i dušu kroz molitvu i meditaciju i u tišini svog unutarnjeg bića korak po korak doći Njemu sve bliže.
Kako je Mrak sve više djelovao na Zemlji, Krist je svojim utjelovljenjem spriječio daljnji pad duša. Krist nam je donio Svjetlo na Zemlju i isto tako svakom čovjeku i duši darovao dio Svojeg Svjetla kako bi se preko Njega i Njegove otkupiteljske iskre mogli vratiti natrag Ocu i u svoju Nebesku Domovinu.
Istinski smisao Božića je slaviti pobjedu Svjetla nad Mrakom, spoznati da niti jedna duša na svom putu prema Nebeskoj Domovini nije više izgubljena.
U ovoj prolaznosti vremena i kratkoći svog bivstvovanja u fizičkom tijelu ovdje na Zemlji, oni koji se osjećaju pozvanima, govore i djeluju za Krista, Majku Zemlju i sva stvorenja, šireći sve više Svjetla na Zemlju, dok i najmračniji dijelovi ne budu osvijetljeni.
Milan Troskot, Živi trenutak
95 SADHGURU
