Iskreni duhovni tragatelj je onaj tko je odlučio da je njegov život namijenjen služenju. Ovo je jako bitna odluka na našem Duhovnom Putu. Većina ljudi smatra da je njihov život namijenjen osobnom uživanju i sreći. Ali kako godine prolaze, sve više uviđamo kako je život koji je namijenjen samo vlastitom ugađanju osjetila, vlastitom užitku i sreći, zapravo besmislen. Doći će trenutak kada ćemo trebati napustiti tijelo koje smo tako vjerno i predano služili.
Ako žrtvujemo vječno za prolazno – gubimo oboje. Drugim riječima, ako živimo život koji je prožet ispunjavanjem prolaznih prohtjeva tijela i uma, a ‘nemamo vremena’ za vječne duhovne teme i raspitivanje o samoj svrsi života, na kraju ovog života gubimo sve što je vezano za tijelo te smo primorani prihvatiti ponovno utjelovljenje. Gubimo sve što smo ulagali u tijelo, a nemamo ni dovoljno duhovnih spoznaja kako bi u slijedećem životu napredovali.
Suptilno tijelo, koje se sastoji od uma, inteligencije i ega, ostaje uz nas u slijedećem rođenju. U njemu ostaju zapisana sva naša djela, sve naše, misli, želje i karakter i u slijedećem životu, prema zakonu karme dobijamo tijelo koje smo zaslužili i koje nam može biti nova prilika za napredak u evoluciji svijesti. Bitno je shvatiti kako ljudski život nije namijenjen zadovoljavanju prohtjeva materijalnog tijela i uma. Mi možemo živjeti na taj način, ali to nije ono čemu je život namijenjen. Kao i sve stvari u ovom svijetu i naše tijelo i misli možemo koristiti na način koji nas degradira ili koji nas uzdiže.
Na primjer, koliko često razmišljamo o sreći ostalih uslovljenih duša? Je li to uopće bitna tema? Koliko nam je to uopće zanimljivo? Ljudi imaju tendenciju razmišljati kako se cijeli svijet okreće oko njih. Oni su u centru i rade stvari koje su u njihovom interesu. Ali zar nije to tako malo i beznačajno? Nije li to u konačnici i dosadno jer koliko uopće zadovoljstva jedno tijelo može podnijeti? Intenzitet duhovnog blaženstva temeljen na služenju Boga i svih ostalih živih bića, materijalno je nemjerljiv i naše ga tijelo i materijalni um ne mogu iskusiti.
Razmotrimo te misli na vlastitom primjeru. Ako razmišljamo samo na način, “Kako ja mogu biti sretan?” možemo se pridružiti timu ljudi koji žive dosadni, besmisleni život temeljen na iluzornom shvaćanju da je ovaj svijet namijenjen da bi nas usrećio i ispunio naša očekivanja. Ali to nije tako. Mi nismo centar svemira. Naša tjelesno-umna sreća i nesreća su nešto što samo naš lažni ego doživljava jako ozbiljno. To nije nešto što ima stvarnu vrijednost. To je samo nešto što nam donosi naš kotač karme. Zašto se time baviti?
Jednom su jednog indijskog mudraca upitali da prorekne budućnost. On je rekao: “Prvo ćete biti sretni, pa ćete biti nesretni, pa ćete ponovo biti sretni, a nakon toga nesretni, pa ponovo sretni, pa nesretni… i na kraju ćete umrijeti.”
Ono što zapravo našem životu daje smisao je mogućnost da radimo neku sevu ili službu. Ako smo u mogućnosti to napraviti, naši životi postaju dotaknuti. Dotaknuti od strane Boga, duhovnog učitelja, ostalih božjih slugu i naši život postaju transformirani. Samo život u kojem se mi odmičemo iz centra i na to mjesto stavimo božansko služenje, postaje koristan i transformirajući život. Izađite iz centra i na to mjesto postavite Boga koji je vječni dobronamjernik svih živih bića! Služenje Boga nalikuje zalijevanju korijena drveta. Ako zalijevamo grančice, lišće i plodove u konačnici nitko neće biti zadovoljan i drvo će se osušiti i odumrijeti. No ako zalijevamo korijen, automatski svaki djelić drveta postaje zadovoljan.
Još jedna lijepa usporedba je da su sve stvari u ovom svijetu poput nula. Nule same za sebe nemaju vrijednost, ali ako ispred njih stavimo jedinicu svaka od tih nula postaje jako vrijedna.
